Pobjeda Zorana Milanovića odjeknula je prilično snažno i u regiji, uglavnom se tretira kao osvježenje i nada na balkanskoj političkoj pozornici, a neki komentari u tim zemljama već najavljuju da bi on mogao donijeti nove vjetrove pa i promjene na ovim prostorima.

Lijevo liberalni njemački Der Spiegel u svom komentaru navodi kako je Milanovićev trijumf od velike simboličke snage, za Hrvatsku, ali i za Evropu.

“Ovo je signal da populisti na istoku Europske unije više nijesu na pobjedničkom pohodu”, naglašava list.

Hoće li Milanović iskoristiti tu poziciju te imati takvo djelovanje kao u Hrvatskoj na mentalno zdravlje društva i na širem području? Za crnogorskog analitičara Andreja Nikolaidisa Milanovića pobjeda je važna.

“On je, naravno, neoliberal, no u vrijeme uspona desnih populista razumni, pristojni neoliberali djeluju kao dobitak na lutriji. Dok zamišljamo bolji svijet, taj svijet postaje samo sve gori, sve do tačke kada bolji svijet više ne možemo ni zamisliti, nego ga se samo sjetiti. Do tačke kada bolji svijet nije stvar utopije, nego nostalgije” – kaže Nikolaidis.

Za njega je Milanović bio “blast from the past”: uljudan, kompetentan političar koji govori i djeluje kao političar u vremenu desno-populističke karnevalizacije politike.

Iskusni hrvatski diplomata Ivica Maštruko kaže kako se može u dobrom dijelu složiti da je Milanovićeva pobjeda prekid s populističkim kretanjima u istočnoj Evropi, a da bi se pobjeda dosadašnje predsjednice uklopila u te trendove u ovom dijelu Evrope. On napominje i slovačku predsjednicu Čaputovu te kako su gradove Budimpeštu i Varšavu takođe preuzeli nepopulistički političari.

“Svakako da ovo može imati uticaja i na širi prostor, jer ovakve promjene uvijek imaju odjeka u neposrednom susjedstvu” – kaže Maštruko koji smatra da Milanović možda neće biti predvodnik regije (bilo bi to pristrasno i arogantno), jer na ovom prostoru je za tu ulogu uvijek gužva i stiska, ali svakako će biti vjetar u leđa strankama, pokretima i pojedincima u regiji, koji zagovaraju promjene i neke druge opcije, ali će takođe izazvati mobilizaciju ili strah kod onih drugih jer im je ovom pobjedom poremetio planove i neku uhodanu populističku atmosferu.

“Uvijek vam je teže kontrolisati svoje, kada u susjedstvu vidite takve promjene” – kaže Maštruko. On smatra da za “lidera” Hrvatska nema dovoljno provredne i finansijske snage, jer tu nije dovoljno politička snaga.

!To nemaju ni drugi” – ističe Maštruko.

U beogradskom listu Danas Zoran Arbutina navodi kako bi u okviru svojih vanjskopolitičkih oblasti Milanović mogao doprinijeti normalizaciji odnosa u regiji: “Već kao premijer pokazao je da je Evropejac kojem je nacionalizam stran. Možda bi baš on mogao pomoći izgradnji mostova povjerenja prije svega sa Srbijom i BiH”.

Arbutina smatra da je sadašnje hrvatsko predsjedavanje EU vrlo povoljan okvir za takvu vrstu inicijative.

Nikolaidis navodi kako je Milanovićeva pobjeda dobra za stabilnost regije.

“Kao prvo, i najaktualnije, Milanović o zbivanjima u Crnoj Gori ima vrlo precizan i konkretan, jasno artikulisan stav, zbog čega ga je, napokon, pred izbore napao i četnički Demokratski front iz Crne Gore. Drugo, Vučić s njim neće moći igrati populističko-nacionalističke duple pasove kakve je igrao s bivšom predsjednicom Grabar-Kitarović i kakve igra s HDZ-om. Što u završnici, opet, znači više ozbiljne politike a manje nacionalističkog karnevala na relaciji Zagreb-Beograd”, ističe Nikolaidis.

Maštruko pak navodi kako je Aleksandar Vučić zagovarao pobjedu Grabar-Kitarović jer je svjestan da mu je s Milanovićem teže i da mu on remeti “mir” i vlast koju je uspostavio u Srbiji.

“No koliko ga znam, Milanović je pragmatik u politici, svjestan da se sa Srbijom i ostalom regijom treba ići na normalizaciju odnosa, a ne zaoštravanje, ali isto tako ne očekujem da će se suzdržavati od tvrđih stavova, ali neće ni iritirati ni komplikovati”, misli Maštruko koji navodi da je Milanović veći problem Vučiću, nego obratno. Naime, Vučiću je lakše na unutrašnjem planu plašiti s Hrvatskom, a sada ipak ima drugačijeg suparnika, kaže Maštruko.

I dok je Vučić s očitim škrgutanjem zuba dočekao Milanovića (pozdravni telegram je čiste skromne formalne naravi), a njegovi mediji žestoko vrijeđaju Milanovića, čak ga nazivajući “novim poglavnikom”, opozicija u Srbiji reagovala je drugačije:

“Pobjeda Milanovića je pobjeda nad pogubnom politikom populizma u Hrvatskoj i pozitivan impuls za smjenu svih populističkih lidera i u drugim zemljama regije”, navodi se poruci SDS-a bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, a Liga socijaldemokrata Vojvodine smatra da je pobjeda Milanovića “podsticaj svim demokratskim i progresivnim snagama u regiji”.

Sarajevska politikološkinja Ivana Marić kaže kako je javnost u BiH pozitivno reagovala na Milanovićevu pobjedu, izuzev razočaranih glasača HDZ-a BiH. Iako je Milanović u kampanji za BiH koristio sličnu retoriku kao Grabar-Kitarović, javnost u BiH se nada da će on svoje obrazovanje i bogato političko iskustvo iskoristiti da unaprijedi odnose dviju država i da će nastaviti graditi povjerenje među građanima. Od Milanovića se očekuje da se neće miješati u unutrašnja pitanja BiH i da će voditi umjereniji politiku od svoje prethodnice, kaže Marić.

“Tako da su, paradoksalno, izborom Milanovića Hrvati načinili konzervativan izbor: glasali su za politiku kakva je nekad bila, prije desnice koja seksualno uznemirava fudbalere. Napokon, Milanović je djelovao kao ne manje Hrvat od Grabar-Kitarović, a svakako više kompetentan od nje” – ističe Nikolaidis.

Svakako da su, kaže Maštruko, odnosi s BiH delikatni i Milanović će i tu prići pragmatično, ali vjerovatno se neće toliko oslanjati na Mostar već će tražiti rješenja i sa Sarajevom.

“On će tu biti pragmatik i realista, jer zna da s Čovićem mora održavati odnose, ali mislim da neće zanemarivati ni Komšića ni Dodika, ali ni Izetbegovića. On je svjestan ili mora biti svjestan da se odnosi s BiH ne mogu svoditi samo na tamošnje Hrvate” – kaže Maštruko.

Ivana Marić pak smatra da će Milanović oprostiti Čoviću angažman na izborima, ali neće zaboraviti.

“Kolinda Grabar-Kitarović je tokom svog mandata zaoštrila odnose sa Sarajevom. Svojim nepromišljenim izjavama i nepouzdanim informacijama o BiH ona je nepotrebno podizala nacionalne tenzije od kojih građani nijesu imali nikakvu korist. Najveći problem je to što na čelu obje države sjede političari koji nemaju rezultate, pa pažnju i podršku javnosti moraju skupljati međusobnim verbalnim napadima i izrežiranim obranama” – kaže Ivana Marić.

Ona smatra da su u završnici kampanje oba kandidata imala slične stavove o odnosima Hrvatske prema BiH. Umjesto da pričaju o odnosu dvije susjedne, suverene države, i Milanović i Grabar-Kitarović su odnos prema BiH reducirali na odnos tj. brigu za Hrvate u BiH. BiH razlažu na, manje i više bitne, konstitutivne narode.

“O BiH govore kao o području na kojem živi hrvatska dijaspora te oni stoga imaju pravo da se direktno miješaju u unutrašnja pitanja BiH, a to pravo izvlače iz tumačenja supotpisa Hrvatske na Daejtonski mirovni sporazum” – ističe Marić.

Komentari

avatar