Nedavni zemljotres u Albaniji podsjetio je stanovnike Zapadnog Balkana kako žive na tektonski aktivnom području, kao i na situacije iz prošlosti kada su zemljotresi usmrtili desetke, pa i stotine osoba.
Svetlana Kovačević iz Republičkog seizmološkog zavoda Srbije ističe kako teritorija ove države pokriva regiju s “aktivnim tektonskim procesima, koji se odvijaju sporo sa pojavom zemljotresa generisanih na gustoj mreži raseda svih tipova mehanizama”.
Ona navodi kako su najjači potresi u Srbiji iznosili do 6,0 stepeni Richterove skale, i to u Zoni centralne Srbije, koja se prostire između planine Kopaonik, na jugu, i Lazarevca, na sjeveru, te između Svilajnca, na istoku, i Mionice, na zapadu.
Tragedija na planini Rudnik
Kada je riječ o zemljotresu s najtežim posljedicama, s obzirom na broj poginulih osoba u Srbiji, on se dogodio 15. maja 1927. godine na području planine Rudnik, opština Gornji Milanovac, kada je poginulo sedam osoba zbog rušenja zgrada, podsjeća sagovornica Al Jazeere.
“Jugoistočni deo Evrope je seizmički najaktivniji region na kontinentu i, kao posledica, region koji ima najvišu seizmičku opasnost i rizik. U regionu Zapadnog Balkana prosečno svakih 10-15 godina dogodi se rušilački zemljotres, dok se svakih 60-70 godina dogodi katastrofalni zemljotres u regionu”, govori Kovačević.
Zemljotresi su jedan od najtežih prirodnih opasnosti s kojima se suočava stanovništvo na ovim prostorima, ističe ona.
“Seizmički rizik je povećan zbog povećane gustine stanovništva u gradovima. Nepovoljna okolnost je prisustvo još uvek oko 60 odsto seizmički neobezbedjenih objekata (većina je starije gradnje). Oko 30 odsto ovih objekata ima veliku seizmičku izloženost, odnosno nalaze se u područjima u kojima su se u prošlosti već događali jaki zemljotresi, odnosno na prostorima gde se u budućnosti očekuje njihovo ponavljanje”, dodaje Kovačević.
Ona navodi kako je, u skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama, Republički seizmološki zavod – RSZ izradio procjenu ugroženosti od zemljotresa, a koji je osnova za izradu plana zaštite i spašavanja.
“Sektor za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova je nadležan za primenu ovih dokumenata. U cilju edukacije, RSZ prima učenike, studente i sve zainteresovane u svojim prostorijama, a takođe održava prezentacije po pozivu u cilju upoznavanja sa svim pitanjima u vezi sa pojavom, posledicama i zaštitom od zemljotresa”, ističe sagovornica iz Srbije.
Veliki dubrovački potres
Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe Republike Hrvatske, također kaže kako živimo u seizmički aktivnom području, u kojem se događaju i jaki potresi.
“Seizmički najaktivnija područja su sjeverozapadna Hrvatska, sjeverozapadno obalno područje (šira okolice Rijeke), Dalmacija, posebno šire Dubrovačko područje i središnji dio Jadranskog mora. Područja slabije izražene seizmičnosti su Istra, Slavonija (s izuzetkom Slavonskih planina) i Lika”, objašnjava ona za Al Jazeeru.
Kada je riječ o Hrvatskoj i najjačem potresu, odnosno onom s najviše žrtava, ona podsjeća na jedan od prije 350 godina.
“Najjači potres na području Hrvatske dogodio se 1667. godine kod Dubrovnika, poznat kao Veliki dubrovački potres, a bio je intenziteta IX-X stupnja EMS98 ljestvice. Dogodio se na Veliku srijedu prije Uskrsa 6. travnja 1667. godine u 8:45 sati ujutro. Prouzročio je velike štete u gradu i široj okolici. Potres je srušio ili oštetio gotovo sve kuće od Dubrovnika do Budve. Dubrovnik je izgubio gotovo pola svoje populacije, a posebno je stradao od požara, koji se Dubrovnikom raširio nakon požara”, kaže sagovornica.
Prema historijskim podacima, nije tačan broj žrtava, ali se pretpostavlja kako je tada u Dubrovniku živjelo više od 6.000 osoba, tako da je vjerovatno potres usmrtio između 2.000 i 3.000 ljudi.
“Nakon tog potresa, najjača serija potresa u tom području dogodila se 1996. godine kod Stona, kada su, nakon glavnog potresa magnitude 6.0, koji se dogodio 5. rujna, seizmografi zabilježili na tisuće naknadnih potresa. Potres je uništio tri sela i prouzročio oštećenja u brojnim mjestima u južnoj Dalmaciji”, kaže Ivančić.
U slučaju jačeg potresa te za postupanje u ostalim opasnostima, nesrećama i katastrofama brine se, navodi sagovornica, Ravnateljstvo civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske.
“Stradanja od potresa procijenjena su kao događaj koji se rijetko događa, ali stradanja od potresa mogu biti katastrofalna. Jedina zaštita od posljedica potresa je gradnja protupotresnih građevina. Kod gradnje u zoni potresa, osim propisa za građenje u seizmičkim područjima, potrebno je poznavati sve potrebne podatke o lokaciji, karakteru objekta i svojstvu tla ispod planiranog objekta”, objašnjava Ivančić.
“Posljedice nepoštivanje propisa o protupotresnoj gradnji mogu dovesti do oštećenja ili rušenja objekata, što za posljedicu može imati i velike ljudske žrtve.”
Dan kad se Banja Luka tresla
Jedna od najvećih katastrofa desila se u Bosni i Hercegovini, u Banjoj Luci 1969. godine. Ivan Brlek, seizmolog iz Seizmološkog zavoda entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, navodi kako je područje Bosne i Hercegovine i Balkana, generalno gledano, tektonski vezano za veliki rasjed Zemljine kore koji od sjeverne Indije (Himalaji), preko Irana, Turske i Grčke, prelazi južnim dijelom teritorije, gdje skreće ka sjeverozapadu (Italija) i jugozapadu (Alžir) Mediterana.
“Pored ovog globalnog rasjeda, postoji nekoliko značajnih regionalnih rasjeda (bugojanski, višegradski, neretvanski, banjalučki). Duž svih ovih rasjeda mogu se generirati zemljotresi razorne jačine. Pored toga, na području planine Treskavice (koja je zbog toga i dobila ime) registrirana je epicentralna zona veoma snažnih zemljotresa”, kaže za Brlek Al Jazeeru.
“Na svim ovim područjima, prema našoj historijskoj arhivi, javljali su se zemljotresi magnitude veće od 3.0 Richtera. Također, na teritorijama Dubrovnika, Makarske, Knina i Crne Gore javljaju se zemljotresi razorne snage, koji mogu imati značajan efekat i na teritoriji Bosne i Hercegovine.”
Na samoj teritoriji Bosne i Hercegovine gotovo svakodnevno se javljaju, u prosjeku, tri zemljotresa intenziteta manjeg od III stepena Mercalijeve skale, koje registriraju samo instrumenti. Snažniji potresi su relativno rijetki, svake godine bude desetak zemljotresa koji mogu izazvati osjetljivo podrhtavanje tla ili nanijeti materijalnu štetu na građevinskim objektima.
“Od 1900. godine, odnosno od kada se na ovom području zemljotresi instrumentalno registriraju, zabilježena su 1.084 zemljotresa čija magnituda je bila preko 3.0 Richtera, odnosno to su zemljotresi koji su izazvali materijalne štete ili su odnijeli ljudske živote”, kaže sagovornik i dodaje kako su jači potresi registrirani 14 puta.
Najjači je bio onaj u Banjoj Luci, koji je 27. oktobra 1969. godine iznosio 6.6 stepeni Richtera i odnio najmanje 15 života, uz veliku materijalnu štetu.
Do VII stepeni Mercalijeve skale
Za budućnost sgovornik Al Jazeere kaže kako je nezahvalno davati “prognoze” seizmičkih događanja za bilo koju teritoriju, ali se došlo se do zaključka da se u narednih 50 godina na teritoriji Bosne i Hercegovine mogu očekivati zemljotresi maksimalnog intenziteta do VII stepeni Mercalijeve skale.
“Zemljotresi tog intenziteta izazivaju materijalna oštećenja na građevinskim objektima, uglavnom bez ljudskih žrtava. Međutim, za vremenski period od 100 i više godina, prema ovim prognozama, može doći do snažnijih zemljotresa u jugoistočnom i sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine (područje Trebinja, Neuma, Banje Luke i planine Treskavice), koji mogu izazvati materijalne štete na građevinskim objektima i odnijeti ljudske živote”, rekao je Brlek.
“Centar za seizmologiju Federalnog hidrometeorološkog zavoda u Sarajevu surađuje s centrima Civilne zaštite te, u slučaju jačeg zemljotresa, obavještava o lokaciji epicentra, intenzitetu i preliminarno o mogućoj šteti na građevinskim objektima.”
Najteže posljedice od 1905. do 1979.
Neki od zemljotresa s najtežim posljedicama u regiji:
1905. – Skadar, magnituda 6.6, uništen sjeverozapadni dio Albanije i jugozapadni dio Crne Gore;
1963. – Skoplje, magnituda 6.1, 1.070 poginulih;
1969. – Banja Luka, magnituda 6.0, 15 poginulih;
1979. – Crna Gora, magnituda 7.0, 135 poginulih.
Potres u Skopju se dogodio 26. jula 1963. godine. Bio je magnitude 6.1, u potresu je uništeno oko 80 posto zgrada, uz velike ljudske žrtve (1.070 poginulih, više od 3.000 povrijeđenih).
Zemljotres u Banjoj Luci se dogodio 27. oktobra 1969. godine, s magnitudom 6.4. Materijalna šteta bila je ogromna, poginulo je 15 osoba, a više od 1.000 je povrijeđeno.
Potres u Crnoj Gori se dogodio 15. aprila 1979. godine, 15-ak kilometara od crnogorske obale između Bara i Ulcinja (magnituda 7.0). Osim u Crnoj Gori, gdje je poginula 101 osoba, izazvao je žrtve i materijalnu štetu u Albaniji te samo materijalnu štetu na području Dubrovnika i juga Hrvatske. Više od 100.000 ljudi je ostalo bez domova.