piše Miodrag Živković
Nema naroda koji kroz istoriju nije imao svoja posrnuća. Naš problem je utoliko veći što nam se velika posrnuća dešavaju mnogo češće nego drugima i što iz njih nijesmo izvukli nikakve pouke.
Gubila je kroz istoriju Crna Gora samu sebe, ali je uvijek uspijevala da se vrati i bude bolja i jača. Pad svake dinastije, ugrožavao je opstanak Crne Gore, ali je ovaj narod uvijek smogao snage, pameti i hrabrosti i uspijevao sačuvati Crnu Goru za svoje potomstvo.
Vrijeme koje živimo, upravo svjedoči jedno naše veliko i ozbiljno posrnuće, koje nam se dešava, baš zato što nijesmo ništa naučili iz sličnih dešavanja, u ne tako davnoj prošlosti. I ovo naše posrnuće ima veze sa odlaskom i padom jedne, slobodno možemo reći, dinastije koja je dugo trajala i koja se nažalost u velikoj mjeri otuđila od pravih interesa Crne Gore.
Vrijeme svoje velike krize i posrnuća Crna Gora danas živi u prilično haotičnom stanju sa ozbiljnim prijetnjama da stanje može da se pogorša svakog dana i da postojeći haos, zamijenimo paklom u kojem bi smo svi izgoreli, osim onih koji su sve ovo “dobro” zamislili.
Da bi se postojeća kriza prevazišla, neophodna je odgovorna politika i državnička mudrost ljudi koji trenutno vode ovu zemlju. Nije teško zaključiti da nam baš to najviše i nedostaje.
Umjesto ozbiljnih ljudi sa državničkim mudrostima, mi imamo gomilu neodgovornih, neiskusnih i nesposobnih vazala koji postupaju isključivo po zlim planovima nalogodavaca ovog našeg haosa.
Umjesto trezvenih glava, imamo poslušnike i podanike koji slijepo postupaju po datim nalozima van Crne Gore.
Izjave prvih ljudi zemlje (Krivokapić, Bečić i Abazović) u trenutku kada svaki pogrešan potez može ovu zemlju iz haosa preseliti u pakao, unose dodatni nemir i nespokojstvo, ubjedljivo govoreći o ozbiljnom deficitu da se nose sa situacijom koju su sami stvorili, slušajući pokorno svoje mentore i nalogodavce.
Nedostaje nam kao nasušni hleb, kod ljudi koji vrše vlast, zdrav razum i dobre namjere da se sačuva ova zemlja.
Svi mi koji volimo ovu zemlju, dobro moramo znati, da ovoga puta, odlučnije i pametnije nego ikada do sada, moramo sačuvati i mir i dostojanstvo, kada to ova vlast ne želi ili ne može. Kao što su naši preci sačuvali Crnu Goru, nakon pada svake njene dinastije, tako je i mi ovoga puta moramo sačuvati od ovog brutalnog velikosrpskog nasrtaja.
Ne sumnjam da ćemo u tome uspjeti, jer je ljubav uvijek pobjeđivala mržnju, kao što je patriotizam uvijek pobjeđivao zla šovinizma i fašizma.
Sačuvat ćemo našu Crnu Goru i onda nam, najzad mora svima biti jasno da ova napaćena zemlja zaslužuje potpuni diskontinuitet sa svim dosadašnjima vladama i vladaocima. Ova zemlja zaslužuje vlast koja će biti isključivo posvećena jačanju države i njenih institucija.
Ova zemlja zaslužuje da nikada više nema ni domaće ni namjesničke dinastije, nego svoje najbolje sinove i kćeri koje će je okrenuti evropskim vrijednostima i zauvijek isčupati iz samrtničkog balkanskog zagrljaja.