Piše: Miodrag Živković (Preuzeto sa Fejsbuk profila)
Od kada su na vlast došli “naši” novi oslobodioci, stalno slušamo papagajski ponavljane floskule (ili proskule, kako bi rekao Krivokapić) o bratskoj srpskoj zemlji i bratskom srpskom narodu. U tome prednjači premijer Krivokapić sa svim svojim ministrima. Dobro ga prati predsjednik parlamenta Bečić, a ne zaostaje ni vicepremijer Abazović, iako je navodno drugačijih svjetonazora.
Moramo najzad shvatiti da su ovakve poruke naših novih vladalaca samo dio veoma opasne i lažne velikosrpske politike, na čijem talasu su kao vazali i dovedeni na vlast u Crnoj Gori. Potenciranje bratske srpske zemlje i njenog naroda i podrazumijevanje da druge zemlje i narodi sa kojima smo zajedno živjeli u Jugoslaviji, to nijesu, samo pojašnjava našu tužnu stvarnost i razotkriva njihovu prljavu i podlu okupacionu politiku.
A, koliko je Crnoj Gori, srpska zemlja bratska, nije teško prosuditi…
– Ako je u toj zemlji još 1844. godine napravljen tajni velikosrpski dokument NAČERTANIJE, autora Ilije Garašanina (1812-1874), koji se u različitim oblicima i formama sprovodi do dana, današnjega i predviđa nestanak Crne Gore, zarad stvaranja Velike Srbije;
– Ako je tim velikosrpskim projektom i njegovim sprovođenjem do danas, zacrtana krađa naše, crnogorske baštine, prisvajanje istorije, svih znamenitih istorijskih ličnosti, jezika, običaja, tradicije, pa čak i izmjene izgleda sakralnih objekata, kako bi se kao narod crnogorski učinili nepostojećim i suvišnim;
– Ako smo za interese Srbije i srpskog naroda ginuli i kada je trebalo i kada nije, jer su naši preci ostavljali svoje kosti i po Bregalnici i po drugim srpskim bespućima;
– Ako smo objavili rat Austrougarskoj zbog Srbije, odmah nakon što je to uradila Austrougarska Srbiji, suprotno sopstvenim interesima, zbog čega smo pretrpjeli ogromne žrtve i kapitulaciju;
– Ako smo preko svakih potreba iskrvarili i izginuli na Mojkovcu, čuvajući odstupnicu srpskoj vojsci, koja se sa svojim kraljem povlačila za Grčku, nakon čega smo potpisali kapitulaciju, a ista ta srpska vojska je pjevala “gdje cvjeta limun žut” i vratila se trijumfalno na kraju rata, preko solunskog fronta u svoju Srbiju;
– Ako smo po okončanju rata sa Austrougarskom u kojem smo kao narod i država podnijeli najveće žrtve radi Srbije, bili okupirani od iste te zemlje i vojske Srbije, postajući njen plijen;
– Ako je Srpska okupacija bila najduža i najteža okupacija Crne Gore koju je ona ikada imala u svojoj strašnoj i bogatoj istoriji.
– Ako su nas u toj okupaciji 1918-te izbrisali sa mape svjetskih država, ukinuvši i ime Crna Gora;
– Ako je ta užasna okupacija sa vojnom silom i domaćim izrodima proizvela užasne žrtve naših rodoljuba i njihovih familija, paljenje naših brojnih crnogorskih ognjišta, sa sve nejači u njima, progonom brojnih patriota i njihovim zatvaranjem i ubijanjem po zloglasnim kazmatima i potpunom diskriminacijom svakoga ko je i žalio za nestankom Crne Gore;
– Ako je odmah nakon okupacije, suprotno kanonima ukinuta Sveta Crnogorska pravoslavna crkva i ovdje instalirana njihova-Srpska pravoslavna crkva, koja do danas radi na satiranju Crne Gore i svega crnogorskog, kao posljednji relikt te okupacije i najznačajniji čuvar sna o velikoj Srbiji;
– Ako znamo da su i u vrijeme drugog svjetskog rata, kvislinške četničke snage, kao saradnici fašističkih okupatora, ostavile krvav trag prolivanja “bratske” krvi po čitavoj Crnoj Gori;
– Ako znamo da je Antibirokratska revolucija iz 1989-te godine bila samo velikosrpski projekat u kojem je trebala nestati, ponovo i zauvijek Crna Gora i
– Ako najzad znamo i shvatamo da je ovo što nam se sada dešava, samo novi pokušaj našeg satiranja da bi svi Srbi živjeli u jednoj velikoj državi sa izlazom na more.
Nažalost, najveći dio ovoga što sam napisao bilo je zarobljeno u skrivenim stranicama naše tužne i tragične istorije, jer se nije smio urušiti dobro smišljeni mit iz bivšeg komunističkog perioda o “bratstvu i jedinstvu”. Nedostatak volje i pameti je učinio da ni poslije obnove nezavisnosti tadašnja vladajuća elita ništa ne učini na obrazovnom planu i otvaranju ovih skrivenih stranica istorije.
Zato je danas strašno važno da najzad shvatimo ko smo i što smo. Da zauvijek izbacimo iz svojih glava sulude, netačne i podlo smišljene priče o bratskim zemljama i bratskim narodima.
Zarad bolje budućnosti, prema svim našim susjedima trebamo biti korektni onoliko koliko su oni prema nama. Ko može da oprosti sva zla iz prošlosti, neka to uradi i to je dobro, ali nikada, nikada se ništa ne smije zaboraviti, jer se samo onima koji zaboravljaju i ništa ne nauče iz svoje prošlosti, ona uvijek vraća u još gorem i grubljem obliku.
Crna Gora je danas članica NATO alijanse gdje je upućena na najbližu saradnju sa svim članicama i utoliko je opasnija, zbunjujuća, a posebno lažna i zlurada priča naših trenutnih zvaničnika o bratskim zemljama i bratskim narodima.
I ovdje ću citirati svoga prijatelja, Adnana Čirgića radi boljeg razumijevanja nametnutog “bratskog odnosa”, koji jasno i precizno kaže…”Kad god se Crna Gora brukala u XX vijeku, brukala se u ime velikosrpstva, a ne u ime crnogorstva”.
Ne budimo robovi svog neznanja, nametnutih dogmi, mitova i legendi, okrenimo se sebi i svojoj budućnosti. Okrenimo se istini, jer je u njoj reješenje svih naših problema.
[…] Aktuelno […]