Zakon u topuzu lica bez obraza

Piše: Slavko Mandić

Krenuli su nepomenici, zaštićene vrste u Crnoj Gori i prije i poslije 30. avgusta 2020. godine, sada otvorenije i „hrabrije“ u vlastitom kukavičluku, da prijete liderima crnogorskih suverenističkih partija. I smrću, nego kako, jer su se usudili da saopšte što misle o njihovom ponašanju i svim nepočinstvima i zlodjelima kojima su krenuli na Crnu Goru, tražeći joj slabu tačku. Mislio je zlotvor kleti da će tako lakše od nje napraviti  besudnu zemlju i uništiti  je u korijenu. Zato mu je važno da atakuje na dokazane autoritete crnogorskog etnosa, bogatstvo njene istorije, kulturne tradicije, njene filozofije življenja, trajanja i opstajanja u vremenima nadiranja sile na njenu brojčano malu snagu. Nijesu nemani računali da će se suočiti sa njenim običajima i karakterom, njenom slobodarskom iskrom koja se uždi uvijek kad je zatreba, pa s Lovćenskih visina krene u vasionu da otud udari gamad u pogano srce i vrne ga okle je i doša.

Danas se taj ološ pojavljuje preko raznoraznih društvenih mreža, šaljući monstruozne prijetnje crnogorskim heroinama i Crnogorcima svih vjera i nacija. Ne bi li ih prepanuo, misleći da su i oni načinjeni od te amorfne, nakazne mase bezoblične.

Nakon prvog sučeljavanju na Crnogorskoj televiziji, koja to od dolaska nove vlasti nije ni u primisli, grdne koncepcije i prilično glupave uređivačke kreature, sa neosmišljenim programskim sadržajem u jednosatnoj emisiji sa šest kandidata od kojih četiri srbijanske blijede kreativnosti i priličnog nedostatka elementarne kulture i poštovanja prema istini prvenstveno, svjedočili smo o privrženoj strategiji pružene ruke vlastodršcima, koji bi, kad bi im moglo bit, da malo prešednikuju i u crno zaviju vlastitu domovinu. Nekreativni, lažljivi, ponajprije junoše koje su se najviše isticali glupostima, ali sa grdnim posljedicama u realnom životu, i ogromnoj šteti koju  svakodnevno čine Crnoj Gori. Odgovoreno im je istinom, i to ih je povrijedilo. Jer to je jezik kojim ne umiju da komuniciraju. A i kako bi kad je izvjesni Jakov Milatović saopštio kolika je nepravda učinjena prema provjerenom lažovu i štetočini trt Milojku Spajiću.

Njemu koji slaga crnogorski narod da nema niti je ikad imao srbijansko državljanstvo, niti tamošnje prebivalište. Da  nema niti je imao bilo kakve nekretnine i da u Srbiji nikad nije živio. Ali , stiže aber iz Beograda i kopije dokumenata đe se jasno vidi da pored dva stana ima i porodicu, istina mimo bračne konstrukcije. Zbog takve lažavine , DIK mu je oduzeo pravo da bude kandidat za preśednika države, jer bi zaista bilo jadno da na čelo Crne Gore śedi osvjedočeni lažov. Bila bi to bruka i sramota za svaku državu, a posebno za Crnu Goru kojoj su svete tradicionalne vrijednosti iznad svega. Ovoga što masno slaga zamijeni Jakov, isti po sklonostima. A i kako bi bili par i osmišljena ekonomska prevarantska mašina, koja je već ojadila Crnu Goru, a ubrzo ćemo znati koliko ćemo platiti njihovo bahaćenje i prosipanje praznog znanja izatkanog na populističkim stereotipima.

No vrnimo se kukavnim kreatorima zla, koje su osilile društvene mreže i činjenica da ih tamo niko ne dira. A morali bi da ih pronađu policajci, tužioci, bezbjednjaci. I svi koji se u sistemu bave sajber kriminalom.

Nakon prijetnje opućene poslanici i kandidatkinji za prešednicu Crne Gore, od strane izvjesnog Borisa Jankovića, koji to svakako nije, jer se kukavice sakriju iza imena i prezima nepostojećih, pojavio se isti on, koji je osilio toliko da je monstruozno zaprijetio i aktuelnom preśedniku države i njegovoj familiji.

Dan ranije na meti je bio lider crnogorskih liberala, proslavljeni sportista Andrija Pura Popović. I tako redom. Neće se prijetnjama na neistomišljenike zaustaviti anonimne nus pojave. Valjda je zato reagovalo ODT- Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici. Ono je formiralo predmete povodom upućenih prijetnji. Sad samo ostaje da čekamo i vidimo kolika je odlučnost našeg pravosuđa da razobliči šaku jada, za koju bi se slobodno moglo reći, da su smješteni ispod nečijeh šinjela koju vlast koristi. Jer u današnje doba njih nije teško pronaći. Vidimo kako to čine drugi, samo da znalci ne upotrijebe onu poslovicu iz ranijih stoljeća: Viđela žaba da se konji kuju, pa i ona digla nogu.

Na sučeljavanju, po vlastitom kazivanju, nije bio pozvan kandidat influencer Jovan Radulović Jodžir. Nije se javio niti odgovorio na poruku koju su mu poslali. On tvrdi da je nije dobio, a uredništvo servisne stanice nije svoju tvrdnju imalo čime da potkrijepi.

Očekivalo se da će servis naložiti pravila koja će zabraniti koriščenje jotovanog, pravilnije crnogorskog jezika, ali je neko zaboravio vjerovatno da to nedjelo sprovede u djelo.

Biće ostavki po tom pitanju.

Liše Draginje Vuksanović Stanković, čije je dostojanstvo i stav dame disalo satnim mehanizmom ničega što u suštini nije bilo ništa, opet smo prisustvovali reinkarnaciji ranijeg predizbornog slogana ON ili MI. Združeni su atakovali na Đukanovića, a on im se u lice smijao. Ne u obraz, iz opravdanog razloga. Pretpostavljam da ste već pogodili iz kojeg.

Par sati kasnije u jednoj drugoj srbijanskoj televiziji, opet je voditelj demonstrirao primitivizam udarajući neestetikom i bez etike na čovjeka koji ni fizički nije bio tu da mu odgovori. Povjeđen je očigledno što Đukanović ignoriše takve pojave i ne pada mu na pamet da se spušta na tako nizak nivo. A i da hoće, od sebe ne bi mogao.

Čineći takvu vulgarnost, medijski transvestit i jeftini manipulator, nije prezao da omalovaži damu koju je u goste pozvao. Bezočan, ipak je od nje primio više udaraca no ih je sam zadao.

Pade mi na um da pošetim na onu vijest koju je servisna stanica objavila nakon Belvedera. Slagaše tada medijski „čistunci“, jače nego trt Milojko, da su patriote pucale na policiju. Raširi se brzo priča ali još brže i da je to samo iskonstruisana laž odgovone grupe pojedinaca. A moglo je tada uistinu doći do krvoprolića. Kako Knežević reče, onaj od policije, da je u sprezi sa kriminalcima da oćeraju definitivno tu crnogorsku bagru.

Ili Jakovovo da su pravoslavci u Crnoj Gori većinski narod i da nema veze ako pogine desetak Crnogoraca, kako bi Jovan helikopterski sletio đe mu mjesto nije i postao ono što mi nikako ne pripada.

Zna on to kao i  da će jednoga dana morati iz crnogorskih svetinja.

Biće još suočavanja. Neki će doći, a neki sa ovakvima više nikada. I treba tako. Treba ignorisat štetočine i političke i medijske.

Sve je to, kako ono policajac Krivokapić krivo reče, jedna te ista bagra. Ona do zuba naoružana u manastiru kojoj je dilio novac ako bude trebalo da se juriša na Crnogorce.