Piše: Balša Knežević
Postoje ljudi kojima jednostavno ne ide u životu i koliko god se trudili krajnji ishod njihovih napora je – neuspjeh. Iako smatraju da je njihov put ispravan i fanatično vjeruju u određenu ideju, koliko god ona apsurdna bila, nekako se uvijek desi da ”udare glavom u zid” i suoče se sa beskrupuloznom realnošću usuda vječitih poraza.
Kad se od skupine takvih ljudi formira politička partija, pa ta politička partija zasnovana na maničnoj vjeri u propale ideje, susretne istomišljenike iz druge partije, onda postoji mogućnsot uspostavljanja morbidne simbioze vječitih gubitnika, uparloženih u jedan konglomerat političko-ideološke propasti.
Iako ovo liči na naučno fantastični scenario nekog postapokaliptičnog filma, ili petparačkog romana, u Crnoj Gori postoji grupacija vječitih zatucanika koja je do savršenstva dovela gore, ukratko opisani, model političko-društvene samodestruktivnosti.
Demorkatski front je u startu na propast osuđeni antibrend koji je posljednjih deset godina postao sinonim za poraženu idelogiju, haos i gotovo alhemijsko generisanje društvenog nezadovoljstva.
Politika ovog destruktivnog saveza još od kad je formiran prije nešto više od 10 godina, svoju snagu je crpjela iz nezadovoljstva birača i upornog pojačavanja tog nezadovoljstva, koje je zatim pretakano u političku agresiju.
Ako makar samo površno analiziramo postupke Demokratskog fronta u posljednjih nekoliko godina, shvatićemo da se njihovo djelovanje ustvari svodi na uzaludno smjenjivanje ciklusa nezadovoljstva i agresije. To se najbolje vidi iz njihovog političkog aktivizma koji se uglavnom ispoljavao na ulici uz dizanje velike buke, a sve po nalogu zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve.
Velikosrpski politički savez, na krilima neočetništva i klerikalne zatucanosti, već deceniju generiše nezadovoljstvo srpskog naroda, koji je zahvaljujući DF-u doveden na margine crnogorskog društva i sveden na društveni sloj vječito razočaranih svetosavskih buntovnika koji ratuju sa čitavim svijetom.
Demokratski front je sinonom za poraz, a to je postalo jasno nakon 30. avgusta kada su uz pomoć parapolitičke ispostave srpsko-ruskih bezbjednosno-propagandnih službi koja se vodi pod akronimom SPC, omogućili smjenu vlasti.
Međutim, hronični gubitnici i kad pobjede su u stvari izgubili, što se u danima nakon izvojevanja ”slobode” ubrzo dalo uočiti.
DF je od izglasavanja vlade u decembru postao njen najveći kritičar i opoziija u vlasti koju već mjesecima bezuspješno pokušavaju da ”rekonstruišu” ubacivanjem svojih funkcionera na čelne pozicije.
Ali, kad ne ide – ne ide.
Najsvježiji u nizu poraza ovog konglomerata rođenih gubitnika, koji već duže vremena lutaju srpsko-ruskim ideološkim bespućem, desio se prošle sedmice u Skupštini Crne Gore kada je iz procedure povučen Zakon o lokalnoj samoupravi. Njime je bilo predviđeno odlaganje lokalnih izbora u Prijestonici, Mojkovcu i Petnjici koji bi se pomjerili za 2022. godinu kad bi izbori u 16 crnogorskih opština i Golubovcima bili održani istog dana.
DF je ovoga puta zajebala URA, a koliko ih je zatekla ”nova situacija” najbolje opisuje izraz lica šefa poslničkog kluba DF-a Slavena Radunovića, čija je ”lepa roza” boja lica počela da blijedi i poprima obrise crvenila dok je očajavao za skupštinskom govornicom.
“Dolazi se do zaključka da će URA da izađe na izbore iako ih Đukanović ne odloži. To ruši svu koncepciju i izlaskom partije na vlasti na te izbore sa DPS-om”, lamentirao je Radunović prošlog petka u parlamentu, ali makar nije plakao kao njegov nalogodavac Aleksandar Vučić nakon referenduma 2006. godine.
I dok se nesretni DF nokautiran valjao po podu, dobili su veoma neugodan udarac nogom direktno u glavu od Specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, koji ih je jasno prekrižio iz političke računice poručivši da ”nijesu partneri jer su usredsređeni na etničke podjele”, a uz to su ”bili glavna prepreka budžetu i zakonima”.
DF ne bi bio ono što jeste da njegovi lideri čak i nakon ovih neslavnih epizoda, nijesu najavili nastavak besomučnog srljanja izjavivši da će ”uložiti najveće moguće napore da nađu zajednički jezik sa partnerima iz vlasti i postignu sveobuhvatan dogovor u korist svih građana Crne Gore”.
Međutim, posljednjih par mjeseci postalo je jasno da Front jednostavno ne može više opstati. Njihovo članstvo i simpatizeri umorili su se od vječitih poraza i činjenice da su postali politički otpadnici, grupa vječito nezadovoljnih individua i faktor društvene nestabilnosti.
Glasači DF-a, dominantno Srbi, polako počinju da shvataju da već godinama služe kao topovsko meso u ratu za destabilizaciju Crne Gore koji u ime Beograda i Moskve vode njihovi lideri. Takva politika uvijek je osuđena na propast, a najnoviji događaji su najbolji pokazatelj.
Stoga je samo pitanje vremena kad će ovaj propadajući eksperiment političke destruktivnosti i zvanično biti rasformiran. Pravo je čudo kako su neočetnici iz Nove, postsocijlistički Srbi iz DNP-a i teoretičari zavjere gladni fotelja iz PzP-a i ovoliko mogli da opstanu kao jedinstveno političko tijelo.
Jasno je da ih je na okupu držala mržnja prema DPS-u, posebno Milu Đukanoviću, koji je u suštini i bio primarna meta njihove ”pravoslavne braće” čije su naloge slijepo slušali.
Sad ni to nije dovoljno, a bol nezadovoljstva njihovih kadrova ne može više da umiri ni anestezija funkcija po dubini, pa je sasvim logično da će ova politička avantura samogenerišuće autodestrukcije uskoro izgorjeti u vatri sopstvenih poraza. Rasformiranjem DF-a najveći dobitnik će biti srpski narod u Crnoj Gori, koji će nakon toga imati šansu da dobiju dostojne i konstruktivne političke predstavnike.
Ko zna, možda iz nagomilanih slojeva đubriva nataloženog godinama djelovanja, izraste neko zdravo tkivo, koje će, za početak, prestati da stimuliše nezadovljstvo srpskog naroda u cilju destabilizacije države po nalogu ”pravoslavne braće” iz inostranstva.
Gledajuci ove kameleone na slici da se primijetiti da se prilicno “snasla”duda radodajka,stara djevojcina Branka Bosnjak,a i svoje je debelo udomila “mezimica”alkoholicara i izdajnika Crne Gore Branka Radulovica zvanog “izvara”otpadak od rakije. No ovi na slici zasluzuju da ih narod “isprati”govnavim metlama”u politicku proslost,prijete,laju,lazu,trpe uvrede i ponizenja kao potonje bagre,ali ne reaguju nemaju ono sto ljudi nose(vise ima Marina Jocic) da obore Zdravinja bocu i apostole da izadju na izbore,ali su svjesni da od njih nece ostati ni kombi partija,jer ih je balonja Vucic “debelo zaduzio” da budu “tovarna grla”tj.magarci Albanskog cetnika Abazovica i SPC alkoholicara Krivokapica.Trpite magarci i treba,zivio… Pročitaj više »
Za sve su krivi Šetači opanaka