Vučinić: U Porfirijevim crkvama već se mole bogu da u okolnostima mogućeg haosa Srbija anektira Crnu Goru

Za aktuelno.me

Piše: Stevo Vučinić

Početkom devedesetih godina prošloga vijeka, kad su iz Podgorice krenuli tenkovi u sramni pohod na Dubrovnik, vladala je “zaglušujuća” tišina. Na prste su se mogli izbrojiti naučni, kulturni i politički radnici koji su lično, javno i pismeno stali u odbranu časti crnogorskoga oružja, koju je tim pohodom slomila JNA, njen crnogorski rezerni sastav i Teritorijalna odbrana pod komandom podgoričkih vlasti. Ćutanje je bilo pravilo, i svima se isplatilo. Mnogi su se zaklonili iza Liberalnoga saveza, pripisujući sebi njegove zasluge i javna očitovanja, s kojim inače nijesu imali veze.

Deceniju kasnije, nezahvalna vlast, takvima je redom dijelila sva moguća priznanja, nekima čak za izbivanje van Crne Gore, i to upravo u to vrijeme, i sinekurama platila  im tuđe zaluge. I danas je istovjetna situacija. Zemlja se nalazi pred ambisom, a ta ista sorta, vječito gladna sinekura, ordenja i nagrada, muči i čeka da ponovo naplati tuđe zasluge – evo tri decenije u Crnoj Gori ćutanje je vrlo isplativo. Dok dostojanstvo i suverenitet zemlje brane samo neki od onih koji su ih i do sada branili, a premalo ih je. Većinom su odstupili, odbijajući da budu instrumentalizovani za tuđu korist i za ionako prepuni džep pojedinih adresa. To je zemlju dovelo pred slom! Bilo bi mudro da mudri o ovome razmisle, i javno očituju promjenu takve politike koja je direktno proporcionalno kaznila svakoga ko je činio dobro a nagradila lešinare tuđega znoja.

Poučno je za sve crnogorske političke adrese, koje pretenduju da budu čelnici, da izvuku pouku iz dijela izjave predśednika Amerike Džoa Bajdena, koji je povodom povlačenja američke vojske iz Avganistana, u obraćanju američkoj naciji, 16. avgusta 2021. godine, između ostaloga kazao: „Amerikanci ne mogu i ne treba da umiru i da se bore u ratu u kojem Avganistanci nisu spremni da se bore sami za sebe“,… “Avganistanska vojska imala je 300.000 ljudi – više nego mnoge članice NATO – dali smo im svako oružje koje smo mogli, pružali smo im podršku iz vazduha, isplaćivali njihove zarade. Dali smo im svaku šansu, ali nismo im mogli dati volju za borbu”. Dakle, slobodu nam neće donijet niko sem mi sami sebe. Zato apelujemo na te adrese da se potrude da građani dobiju volju da se bore, ne za bilo kakvu i bilo čiju, nego za samo svoju i našu  Crnu Goru. To je za opštu korist, a posebno njihovu ličnu.

Srpska crkva očito namjerava da na Cetinju izvrši krštenje u krvi. Nesporno da je legitimizirana srpskom državom koja se javno i tajno miješa. Posredstvom beogradske “fabrike laži”, najveće na Balkanu, oličene u kojekakvnim petparačkim novinama, televizijama i portalima, u zemlji je stvorena otrovna atmosfera. Njihov hipnotički uticaj ima grandiozne domete na neki prosti svijet, posebno na više desetina hiljada, dobjeglih koncem prošloga vijeka, iz okolnih u našu zemlju. Agresivnim nastupom, s uspjehom, raspiruje mračnjačko klerikalno bogoslovlje, poznato kao svetosavlje, preslojeno četništvom kao srpskim oblikom fašizma.

Ta šovinistička ideologija nadahnjivala je četnike, kao vojno krilo Srpske crkve, da u februaru 1943. godine, u Sandžaku, na svirep način ubiju oko 9.500 muslimana. Ista ta ideologija nadahnjuje i savremene nasljednike, na čelu sa svetosavskim patrijarhom Porfirijem Perićem kojega za nekoliko dana očekujemo na Cetinju. Iskustvo nas je naučilo, da je svijet koji je podlegao hipnotičkom uticaju svetosavskoga pozorišta, koji ličnost Sv. Save predstavlja u nadnaravnoj verziji, koja s njegovom ličnošću i povjesnom ulogom nema veze, sklon da zagazi u zločine. Posljednji put pokazali su to svetosavski politički agitatori, koje je 1989. godine ulična poplava izbačila u vlast. Kao hijene odma su se ostrvili na Dubrovnik i Bosnu i osramotili i crnogorsko oružje i Crnu Goru, jer im nikad niko nije dao ni kap krvi za nju. Da bi danas, kao pravi lešinari, digli na noge cijelu Evropsku Uniju, republiku Srpsku i Srbiju protiv jedne male zemlje od 600.000 stanovnika da je slome, od kojih su 60.000 njeni unutrašnji neprijatelji, doseljeni s Kosova, iz Hrvatske i Bosne. Upravo ti doseljenici su digli ruku na domaćina koji im je pružio utočište. Nikada u povijesti nijesmo imali tako podlih spoljnjih i unutrašnjih neprijatelja.

Ustoličenje Joanikija, neprijatelja svega crnogorskoga, jedan je od rezultata drugoga “Minhenskoga sporazuma” evropskih sila s đavolom, koji ovoga puta ne stoluje u Berlinu nego na ušću Save u Dunav, oličen u predsjedniku Srbije Vučiću. Od osnivanja terorističke organizacije “Crna ruka” 1910. godine do danas, svako malo s Kalemegdana, đe joj je bilo sjedište, oštre se noževi i čiste cijevi topova i pušaka, upereni u sve okolne narode sem Rumuna. I danas, doduše ne na Kalemegdanu već pored i nešto dalje prema centru grada, stoluju potomci njene ideologije oličeni u čelniku pseudoreligiozne svetosavske organizacije Porfiriju i Vučiću, predsjedniku države koja je do danas ubila pet svojih političkih vođa i nasljednika Austrougarskoga carstva; 1817. Karađorđa, 1868. kneza Mihaila Obrenovića, 1903. kralja Aleksandara Obrenovića, 1914. nadvojvodu Franca Ferdinanda. Na kraju je ta ista država, i to nedavno, 2000. godine, ubila bivšega predsjednika Vlade Stambolića, a 2003. i predsjednika Vlade Đinđića.

Ova ekskurzija je samo kratki uvid u noviju srpsku istoriju koja razumnim ljudima u okruženju Srbije bjelodano nagovještava koji mogu biti rezultati Faustovskoga ugovora Brisela i Beograda. Akt kojim prijeti Cetinju tendira da zemlju uvede u stanje haosa. Cetinje i Cetinjski manastir su samo biće Crne Gore i simboli njene snage, moći i trajanja, i biće branjeni. Porfirije to zna, ali je ciljano spreman  da prolije krv. U njegovim crkvama već se mole bogu da u okolnostima mogućega haosa Srbija anektira Crnu Goru. Raduju se pomorskim flotama sila koje krivim očima gledaju na Evropsku Uniju, ukotvljenih u Boki, s nišanskim spravama uperenim prema ciljevima u Evropskoj Uniji. Nadaju se i vjeruju da bi Srbija s njima osnažena mogla da rješava takozvano bosansko i kosovsko pitanje u svoju korist, i to je konačni cilj, po cijenu da Crna Gora bude krvlju okupana. Uvjeriće se da je nama sloboda svetinja, da ćemo je braniti po svaku cijenu i da su se namjerili na tvd orah na koji će zube polomiti.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta