Crna Gora je dobila novu vladu za koju u ovom trenutku još nije jasno ko će sve vući konce i njome upravljati. Svakako to neće biti novi premijer Zdravko Krivokapić niti njegovi eksperti, već onaj ko je ”nadležan” za vašu zemlju, kaže u razgovoru za portal Aktuelno srpski pisac Marko Vidojković, poznat kao žestok kritičar srpske vasti i predsjednika Aleksandra Vučića. Njegova najnovija knjiga ”Đubre” koja se bavi upravo analizom srpske političke i društvene scene već mjesec i po osvaja top liste najčitanijih knjiga kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori i BiH.
Vidojković je uporedio slučaj Crne Gore sa ”Kosovom sa zvjezdicom”, što asocira da je riječ o državi koja nema autonomiju. I tadašnja Vlada Kosova je, podsjeća, bila percipirana kao reformska, ali je ”vrlo brzo zglajzala kada joj je podviknuto iz Vašingtona”.
”Dakle, morate biti svjesni da u krajnjoj liniji potezima vlasti ne upravljaju države, niti smo mi suverene države, nego kolonije. Prema tome, potezima buduće crnogorske vlasti će upravljati onaj ko je kolonijalno nadležan za Crnu Goru. Čini mi se da je neko spolja zapeo da Mila Đukanovića skine sa vlasti, a da uz pomoć radikalno-nacionalističkih elemenata izvrši neke demokratske i građanske promjene. Kako je to moguće nije mi jasno. Jedina maskota tih promjena je Dritan Abazović, čovjek koji ima najmanje glasova u vladajućoj većini. Ono što Abazović govori i kako gleda na državu, trebalo bi da bude primjer za sve zemlje iz ‘malog šengena’. Sa druge strane imate dvojicu drugih političara koji šize što nijesu ušli u novu Vladu, i situaciju da jednonacionalni korpus mrzi drugi korpus, a to su tzv. srpski i crnogorski nacionalni korpusi. U svom tom ludilu, ne bi me čudilo ni da takva Vlada u takvoj svađi potraje i cio mandat, niti da joj bude kraj u roku od mjesec dana. Jer mi zapravo ne znamo ko tom Vladom upravlja i ko vuče njima konce”, ocjenjuje Vidojković.
Srpski pisac smatra da je za Crnu Goru i buduće reforme veliki problem što nema čvrstu već ”veoma krhku parlamentarnu većinu”, sačinjenu od široke lepeze stranaka od kojih nekoliko njih radi za Vučića.
”A čim neko radi za Vučića taj ne želi dobro svojoj zemlji ni svom narodu. Osnovni problem je što je većina u parlamentu tanka. Takođe, veliki problem predstavlja i smrt mitropolita Amfilohija koji je dugo godina bio faktor stabilnosti u Crnoj Gori u tom smislu da nije dozvoljavao, makar meni tako djeluje, Vučićev uticaj među nazovi velikosrbima. Amfilohije je pokušavao da balansira između srpskog naroda i crnogorske države. Do problema je došlo sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, čije usvajanje je po meni bio strateški loš potez koji je doveo do toga da se vlast Mila Đukanovića ozbiljno uzdrma”, kaže Vidojković.
Prema njegovom mišljenju, tu nije kraj problemima koji prate novu većinu u Crnoj Gori.
”Postoji i problem među članovima pobjedničke koalicije, tj onih koji su otvoreno privrženi Aleksandru Vučiću. To su Andrija Mandić i Milan Knežević – dva Vučićeva otvorena piona. Taj faktor onemogućava da dođe do onih promjena kakve su potrebne vašoj zemlji. Mada, ja i dalje mislim da su, iza kulisa Vučić i Đukanović bliski”, smatra Vidojković.
”Božovićeva izjava nediplomatska’
Komentarišući protjerivanje ambasadora Srbije u Crnoj Gori, Vladimira Božovića, Vidojković kaže da je njegova izjava defnitivno nediplomatska i da bi ”takvog tipa držao van Srbije”.
”Eto ga vama, nama ne treba. Očigledno je da je protjerivanje Božovića potez odlazeće vlasti i da je odgovor Srbije da protjera Tarzana Miloševića uobičajan diplomatski odgovor. Izjava Božovića je defnitivno nediplomatska. Ne može on kao ambasador jedne zemlje da određuje šta će ići u istorijske udžbenike i čitanke. Svako ima pravo da misli šta hoće, a ambasador mora da bude diplomata. On ne može da se bavi takvim stvarima, ali Božović je takav tip”, rekao je Vidojković.
Prema njegovom mišljenju, dva su moguća razloga zašto je Srbija povukla recipročnu mjeru onda kada je odlučila da ”zadrži” ambasadora Miloševića.
”Srbija ima dva, takoreći svoja ambasadora, odnosno dva ambasadora bliska Vučiću. Jedan je Vladimir Božović, drugi Tarzan Milošević. Onda je Vučić shvatio da će ostati bez ijednog svog ambasadora, pa je na brzinu povučena ta recipročna mjera. Dakle, ili je razlog te odluke bio da se zadrži jedan od dva ambasadora bliska Vučiću ili da se naknadno glumi neko prijateljstvo i bratstvo sa Crnom Gorom pa ćemo mi (Srbija) sada da ispadnemo kao neki razumniji stariji brat u odnosu na pomahnitalog mlađeg brata (CG) koji je našeg maloumnog ambasadora, koji ne zna šta govori i ne pazi na svoj rječnik, istjerao iz Crne Gore”, slikovito objašnjava Vidojković, dodajući da je ”Srbija smijurija od države”, a da ni mi nijesmo daleko.
Miješanje evropskog komesara za proširenje Olivera Varheljija u diplomatske odnose između dvije zemlje, Vidojković vidi kao pokušaj da se smire strasti i realizuje ideja ”malog šengena”.
”Oliver Varhelji radi za Evropsku uniju, a oni trenutno rade za tzv. ‘mali šengen’. Mislim da je sve usmjereno ka tome da se tenzije u regionu stišaju što prije, na bilo koji način, kako bi došlo do stvaranja ‘malog šengena’ kao opcije ‘B’ u odnosu na opciju ‘A’, što je ulazak u EU. Dakle, ‘mali šengen’ je pripremljen i siguran sam da to nije Vučićeva ideja, već vrha Evropske unije, kao opcija za nas koji očigledno previše kaskamo za EU. Ako Varhelji sada pokušava da glumi nekog pomiritelja između Srbije i Crne Gore, na ovako glupavoj temi, to više govori o našim državama nego njemu samom. Njemu je prioritet ‘mini šengen’ i mislim da je i za EU to prioritet’, kaže naš sagovornik.
Ako Vučić treba da bude garant mira – region je ugasio
Za realizaciju ”mini šengena”, treba, kako kaže, da vlada apsolutni mir u regionu.
”Kako će ljudi, kakav je prije svega Aleksandar Vučić koji se i nametnuo kao vođa inicijative za ‘mini šengen’, da sprovode mir u regionu nije mi jasno. Mislim da on ne može da obavlja funkciju predsjednika i da je u vrlo lošem mentalnom stanju. Ako je Vučić, koji neprekidno zvecka oružjem i hvali se novim naoružanjem, taj koji treba da promoviše mir u regionu, onda je region ugasio. Ali on je karta na koju igra EU već dugo godina i očigledno od te karte ne odustaju”, rekao je u razgovoru za Aktuelno srpski pisac i autor bestselera ”Đubre”.
Amfilohije bio daleko jača ličnost od Irineja
Osvrnuvši se na sahranu mitropolita Amfilohija, Vidojković kaže da je njegov ispraćaj bio potpuno van kontrole, te da je taj događaj, kao i sahrana patrijarha Irineja u teškim epidemiološkim uslovima, pokazao koliko su naši ”narodi primitivni”.
”Vjerski gledano mitropolit Amfilohije bio je daleko jača ličnost od pokojnog patrijarha Irineja i zbog toga je došlo do nekontrolisanog izliva posthumne ljubavi. Ne umijem da opišem koliko mi je žao što Srbija ne može ni najosnovnije mjere da sprovede. Mislim da se niko ne bi bunio da je država došla i rekla – zbog epidemiološke situacije već imamo na snazi mjere i moramo da se pridržavamo. To niko nije uradio. Pustili su narod u Sabornu crkvu i masovno ga žrtvovali. Ko to radi? To rade satanisti ako gledamo vjerski ili rade kukavice ako gledamo politički”, rekao je on.
Dolazak Vučića u CG velika pobjeda za njega
Vidojković smatra da je Vučićev dolazak u Crnu Goru bio velika pobjeda za njega.
”Dok je mitropolit bio živ, njemu nije bilo dozvoljeno da pređe granicu, nije se osjećao dobrodošlim. Ma koliko on bio smjeran, nosio masku, bio u drugom planu, on je odradio svoj posao – prešao je granicu i radio ono što je htio van svoje zemlje. Vidio se sa svojim poslušnicima preko granice, išao u Srpsku kuću, pobjegao nazad u Srbiju – pobijedio je. Mala pobjeda za njega, ali pobjeda”, zaključuje Vidojković.
Ana Šofranac