Varhelji – sluga nečasnog Orbana

Piše: Slavko Mandić

Nakon dvije godine temeljnog ponašanja evropskog komesara za proširenje Olivera Varheljija, i rusko-srpskog zadaha koji opojno prijeti proširenjem Balkanom Srpskog sveta, probudili su se evropski parlamentarci. Odbor za vanjske poslove EP kreće u istragu o njegovoj svekolikoj raboti, a očigledno je da se ima što istraživati. Evropski prinicipi i Oliver nijesu na istoj talasnoj dužini. Njemu se krst na krajevima spušta i podiže praveći ideološki jasnu Orbanovu neo poruku.

Odavno znam ko je Varhelji. Napisao sam što o njemu mislim u više tekstova i to ne danas kad će po njemu mnogi koji su ćutali kad nije trebalo. Pomogle su mi oči sluge nečasnog Orbana, iz kojih je zraka podlosti dosezala do Crne Gore, da pripomogne drugu po naumu, bratu Abazu u svemu što zatreba. Primio je naredbu od strašnog Viktora, koji je uslišio molbu prijatelja Vučića da pomognu zajedno međunarodnom Dritanu. A ovaj će znati da im vrne. Već dobro jeste Vučku. Ostao je još Orban. Znajući Abaza, biće i za njega nešto od naše crkavice.

Rekoh, zagledan u oči mu viđoh koje je mustre brat Oliver. Nijesam imao iza sebe da me podacima podupru ni BIJU, ni ANB, Skaj aplikaciju a ni plaćenički BIRN. Nikoga do njega samoga, iz koga je zračilo poltronstvo i namjera da ispuni svaki naum gospodarev, kako bi ga ovaj mamuzama blaže u slabine ubadao.

Valjda je kap prevršila čašu kada je ovaj ultradesničar, klero prijatelj Vučićeve ideologije, brat po naravi Dritanovog manipulatorstva, laži i obmana, saopštio zaprepaštenim EU parlamentarcima da misli da potpisivanje Temeljnog ugovora Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom nije negativno uticalo na ovogodišnji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore ka EU. Poslije  predstavljanja paketa proširenja u Spoljnopolitičkom komitetu Evropskog parlamenta, on je rekao da potpisivanje ugovora između Crne Gore i SPC predstavlja „značajan razvoj događaja u državi”. „Nadam se da će, nakon potpisivanja tog ugovora Crna Gora moći da se okrene pravim problemima”. Znao je on, ali i EU parlamentarci da je Dritan izvršio velieizdajnički akt, predajući crnogorske svetinje u ruke tuđoj crkvi i državi. Znao je Varhelji da je krađa crnogorske tradicije i značajnog dijela identiteta Crnogoraca nedopustiv i sraman čin, zbog čega će akteri ovog nesvakidašnjeg lopovluka i plajčke vijeka, morati jednom, kad se za to steknu uslovi, da odgovaraju. Ali, to neće biti brzih dana, vjerovao je on, i otuda njegova takva reakcija. Da se zakuči što se zakučiti može. A poslije, što bude biće.

Varheljiju  su bila puna usta borbe protiv korupcije. Ni riječi o duvanskom lopovluku u koji je upeleten čitav URIN vrh, a samo je jedan za sad djelimično platio. I još mnogo toga što će morati na reviziju.

Jasno je da ruku pod ruku sa Varheljijem ide i korupcija. Ona koja je privilegija visokopozicioniranih, onih koje je teško razotkriti, razobličiti i slomiti u konačnici. Potrebno je vrijeme, a ono će svakako doći.

Oliver Varhelji, Vučićeva iznajmljena briselska krtica, po zadatku nekadašnjeg ljevičara mađarskog, a sada ultra nacionaliste, sistematski je uspavanoj Evropi saopštavao njihovu (orbanovsko-vučićku) a ne realnu projekciju balkanske stvarnosti i njene potrebe da se bez odlaganja ovaj region uključi u evroatlantske procese. Cilj je bio uspostava Otvorenog Balkana u koji po svaku cijenu treba ućerati Crnu Goru, i na taj način joj ukinuti sve prerogative nezavisne i međunarodno priznate države. Zato ga je i pohvalio znameniti potpreśednik Dritanove išćerane Vlade, poljoprivrednik bez škole ali sa integritetom visokoumnog političara, izvjesni Vladimir Joković.

Vide sad  svi, kojima je oko na strani demokratije i EU standarda, da je Varhelji velika greška koja će mnogo da košta. Grešku valja ispravljati tako što se ona, poput bolesnog tkiva, odstrani da ne bi širila zarazu na zdrave organe. To se očekuje od Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta. I to što prije, da se ne zakasni mnogo više i uđe u opasne vode iz kojih se teško može van.

Na kraju, kao i na početku. Kazaću da Varheljija nije bilo preteško prepoznati i razobličiti mu namjeru. Da bi uspio da je realizuje do kraja, nije se mogao pretjerano ni ukrivati. Jer je ta priča koju je plasirao po nalogu, od njih istih zahtijevala jasnu predodžbu.

Godinu ranije, tačnije 21. decembra 2021. objavio sam tekst  pod naslovoma „Kad Varhelji na crnogorskog apostola liči“. Evo kraćeg izvoda:

…Crnogorska vlast nije ni prokomentarisala odluku komesara za proširenje Olivera Varheljija da ukine Direktorat za Crnu Goru. A i zašto bi, kad, kako pravosuđe zna kazati, postoji osnovana sumnja da je ova sramna odluka donešena u sadejstvu sa mađarsko-srpsko-crnogorsko-dodikovskom koalicionom, čiji se zajednički cilj upravo nalazi u ideji utapanja Crne Gore u srbijanske političke, ekonomske, kulturne, poljoprivredne i ostale prostore.

Oliver Varhelji je desna ruka mađarskog premijera Viktora Orbana. On njemu dođe nešto kao Brnabićka Vučiću. To što je u Evropskoj Uniji na tako značajnom mjestu, nije ga oskolilo da se odupre diktatoru i počne da radi svoj posao po principima EU standarda. Taman posla. Još je žešći upravo u potiranju tih vrijednosti, sa posebnim osvrtom na Balkan, u kojemu mu je trn u oku Crna Gora. Što je arogantniji prema njoj, biće bliži vlastitom inspiratoru u sve nečastive rabote koje sprovodi prema Crnoj Gori koju je, više i od njega samoga ponizila aktuelna vlast. Zbog toga Varhelji može nesmetano da ukida Direktorat za pregovore sa Crnom Gorom i smjesti ga u zajednicu sa Srbijom. Na taj način on jasno saopštava stav, ali ne svoj, nego Orbanov i Vučićev, jer svoga nema, da je Crna Gora druga liga, istočna grupa, kojoj je i ova pozicija puna kapa. Sa Srbijom, kao početak misije koji će kroz vrijeme da snaži toliko, da će nam Vučić uzeti, misli se kupiti od nas Elektroprivredu koja posrće pod naletima nepotizma, partijskog zapošljavanja, neznanja i nesposobnosti. A samo godinu prije bila je jedna od najuspješnijih kompanija…