Ulcinjski koalicioni SDP-SD eksperiment

Piše: Slavko Mandić

Da, dogodilo se to na Cetinju 05. decembra 2021. godine. Malo je ko vjerovao tada da će suverenistička SDP poći u koaliciju sa anticrnogorskim snagama, onima koji su na njih iste, njihove birače, familije, prijatelje, kumove i rođake bacali suzavce, šok bombe i gađali ih gumenim mecima. Istina, bilo je i onih koji su sumnjičavo vrćeli glavama kad su se na predizbornim skupovima SDP-ovci kleli da znaju s kim nikad više neće. Znali su valjda da nije u narodu uzalud rečeno da: ko te jednom slaže, slagaće te opet. U glavama im je ostao SDP-ov koalicioni savez sa istinskim neprijateljima suverene i međunarodno priznate Crne Gore, kreiran iz samog tadašnjeg partijskog vrha 2015. godine. Lični interesi i apetiti da se dosegne vrh političke moći po svaku cijenu, izbrisali su dotadašnju antifašističku ideologiju, jer je uspostavljeni zagrljaj sa četnicima odredio nova pravila ponašanja. Od tada, postalo je jasno da Crna Gora ulazi u turbulenciju iz koje neće izaći do današnjeg dana. Cijepa se i SDP. Formira se SD, i opet imamo one koji vrte glavom. Pokazeće se, ne bez razloga.

Cetinjani su u svojoj naivnosti povjerovali da se SDP vratio doma. Da je razumio da je ovo vrijeme takvih izazova koji zahtijevaju potpunu homogenizaciju Crnogoraca i njihovih prirodnih saveznika. Ovo je vrijeme, i sami su govorili, kada nam je važan svaki čovjek i svaki glas. Kada moramo da budemo zajednu i odbranimo državu od najezde srpskih popova, vučićevih plaćenika i putinovih štićenika. Postali su jaki u retorici a svijetla figura koja je povratila vjerovanje u SDP bila je hrabra i nepokolebljiva Draginja Vuksanović Stanković. Ali, kao što gradovi imaju velike ljude i značajne umove, koje kroz istoriju pamtimo, imaju i one sićušne. One minijature koje znaju da nijesu ništa dok im vlast ne da snagu da mogu da čine i ono mimo naroda.

Na scenu stupaju SDP lokalci. Da zgrabe što zgrabiti mogu. Njima nije važno ko će da ih podrži i ko će njima da upravlja, koji će Joanikije da im daje radne zadatke i u koju će Srpsku crkvu morati bogu da se mole. Postalo je jasno ubrzo nakon objavljivanja rezultata izbora što će se dešavati u nastavku. SDP je postao faktor bez koga nije mogla nova vlast da se formira vlast u prijestonici. Slijedile su ucjene i spisak želja ispostavljen DPS-u po sistemu: uzmi ili ostavi. Ako uzmeš, smisliće se neka druga klopka za generala, ali ako ne uzmeš, eto zagrljaja sa kreatorima sistematskog uništavanja Crne Gore, kleronacionalistima demokratama i Urašima, kojih ima i u crkvi Srbije i izvan nje, srodnijim sa DF-om znatno više nego sa Evropom u koju se lažno kunu. Da je tako pokazali su Dritanovi i dokazali slaveći nakon pobjede u Mojkovcu sa svojim prirodnim klero ešalonom.

Takvo ponašanje dojučerašnjih partijskih drugova osudio je SD, možda i najsnažnije. Osuli su to što su mogli po bivšim kolegama, smatrajući da je čin SDP-a sramotan i da za takav sramni čin nema drugačijeg objašnjenja. Jasno i glasno su kazali da je onaj koji može u koaliciju sa demokratama i UROM izdao nacionalne interese Crne Gore i da mu to nikada neće biti oprošteno.

A onda Ulcinj. Sa UROM u predizbornu koaliciju ulaze i SD i SDP. Njih treba da podrže Demokrate, ukoliko petočlana Dritanova ergelijada ne završi posao sama.

Na sreću Ulcinja, mala Dritanova snaga u ovom gradu nije uspjela da osvoji vlast. Sinoć je, doduše, Abazović proglasio izbornu pobjedu i radovali se iz sve snage SD i SDP, zajedno sa Demokratama i UROM. Iz prikrajka i Demokratama, koje su spremno čekale da uskoče u vrzino kolo istih po svemu. Ko te pita za ideologiju. Ko da više. Ko bolje plati. Sve je na prodaju. Odavno već. Više ne važe one riječi SD-a sa Cetinja. Što je ovo u Ulcinju, ako ne čista izdaja? E pa to, iz ugla gledanja nove SD svijesti nije tako. Jer, oni će javno reći da neće sa onima koji rade protiv interesa Crne Gore. Da li je moguće da oni vjeruju da će se Demokrate demokratizovati samo u Ulcinju, pa neće više biti ono što jesu. Zanimljivo, zaista. Samo još treba da nađu nekoga ko će im vjerovati. A izbora će biti još.

Na sreću Ulcinja, vjerovati je da URA neće preuzeti vlast u ovom gradu. To je spas za najjužniji crnogorski grad, jer se pokazalo da ovakve sklepane koalicije ultra lijevih i ultra desnih definitivno vode u propast. Primjer je Tivat, Budva, Kotor.

Koliko su SDP i SD neinteresantne za bilo kakvo tumačenje političkog djelovanja, najbolje se vidi iz činjenice da ih niko i ne spominje kao aktere ove utakmice. Njima su namijenjene sporedne uloge, ali će ostati zabilježeno sa kojim su snagama pravile jedinstvo i za čiji interes? Ako je to već SDP-u stil, SD-u je prvi put. Proputio je i on, što će reći da će crnogorski blok morati da se formira na drugačijim osnovama. Nijesu mu potrebni oni koji će na lokalnim nivoima da idu sa popovima i četnicima a na državnom sa suverenistima. To je licemjerno i nepošteno prema državi u koju se lažno zaklinju. Jer da nije tako, interes Crne Gore bi im bio iznad ličnog. Ovako, teško je vjerovati da se nekima od pomenutih aktera crnogorske bezidejne političkih scene više ikada može vjerovati!

Mora i DPS da razumije da nije mladost jedina garancija uspjeha. Lijepo je biti mlad, ali pored energije kojom ona zrači, potrebno je nešto o politici i znati. Prerana zahvalnost onima koji su bili moralna i ljudska vrijednost i kao takvi prepoznati od strane društva, na način što im je rečeno A sad adio, koštaće ovu partiju i učiniti put ka Evropi znatno trnovitijim. Trebalo je zahvaliti onima zbog kojih dio glasača ove partije nije izašao na beranske izbore.

Prst na čelo, ako se misli makar malo ono što se javno govori.

Još ima vremena, mada ne previše.