Za aktuelno.me
Piše: Jakov Daković
Januar je. Mjesec kojim počinju godine. Dan je već odužao ali daleko smo od proljećnog ekvinocija. Tama i dalje ima prevlast. Jutra na Cetinju su sumorna i hladna. Uz enormnu količinu kofeina razbijam jutarnju krizu i počinjem ove redove. I sjetim se Janusa, boga po kojem je ovaj mjesec dobio ime.
Kao što znamo, Janus je imao dva lica, jedno staračko koje gleda unazad i jedno mlado koje gleda naprijed. Njegova kapija bila je otvorena za vrijeme rata a zatvorena u mirnodopskom periodu tako da se pretpostavlja da je ovaj bog bio na neki način povezan sa ratnom srećom. Vremenom se ta vojnička konotacija izgubila pa je Janus naprosto postao zaštitnik svakog početka. Janus Kvadrifons kako su ga još zvali Rimljani nadzirao je četiri godišnja doba kao što bogougodna i blagoglagoljiva ministrica Vesna Bratić bdi ( a možda i lebdi,ko će ga znati) nad četiri nespojiva resora. Prekjuče je bio rođendan Edgara Poa. Da su prilike iole “relaksiranije” napisao bih tekst o ovom velikanu pera i njegovom uticaju na kulturu. Trenutak ipak nalaže da se pozabavimo nekim prizemnijim licima i pojavama vezanim za januar.
Ono što pažljivom posmatraču pada u oči jeste to da su okovi kojima su ljudske figure vezane veoma labavi postavljeni. Zapravo, oni bi mogli da se oslobode svakog trenutka. Ali oni to ne vide. A možda i ne žele da vide. U svom kapitalnom djelu “Bjekstvo od slobode” Erih From podrobno analizira ovaj fenomen. Religija je upravo takva vrsta okova gdje ljudi zamišljaju da su slobodni (ili ne primjećuju da su okovani,kako god) “Pravoslavlje je vrhovna sloboda”, egzaltirano uzvikuje na svom YouTubu kanalu bivši zubar i heroinski ovisnik monah Arsenije, po meni ubjedljivo najiritantnija osoba u srpskoj crkvi. Vidjeli smo već na šta ta sloboda liči. Otkako se ono zlo od litija zakotrljalo našim ulicama Crna Gora je pretvorena u zemlju sveopšte mržnje. U nekim djelovima države ne možeš razviti crnogorsku zastavu bez straha da ne budeš pretučen.
Reklo bi se da to mnogima ne smeta. Došli su na vlast i jedino to ih zanima. Eros vlasti, njena slast,nije toliko u gomilanju moći koliko u njenom bahatom, suverenom i egzibicionim arčenju. Neki sociolozi (Maks Veber npr.) prave distinkciju između moći i prestiža: želja za prestižom često se ostvaruje razmetljivim trošenjem moći. To bi moglo donekle da objasni cirkusantsko i infantilno ponašanje karakteristično za Dritana Abazovića.
Naš živahni i drčni potpredsjednik vlade koji svaki jutro započinje veselim tvitovima kako je upravo nekoga uhapsio, svojevremeno je privukao pažnju izjavom da “otkako je rođen mašta da skine s vlasti Đukanovića”. Ne zezaj? Od porodilišta? Ne treba baš biti Dušan Kosović da bi se shvatilo koliko materijala za psihoanalizu ima u ovoj rečenici. Dritan inače voli prirodu i sve ljude,nema predrasuda, ne zanima ga 1918-a i smatra da podjele u Crnoj Gori “postoje samo u glavama a ne u stvarnosti”. Jedini je Albanac koji ima zavidnu fanbazu među četnicima. Ne znam da li je Dritan čitao Bibliju (vjerovatno ne, pretpostavljam da je od prvog osnovne izučavao literaturu tipa “kako svrgnuti diktatora” ) ali njegovi koalicioni partneri veoma bliski crkvi sigurno jesu. Zato podsjećam naše vajne “apostole” na apostolske riječi : “Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati”. Ni zašto je neko išao u Makedoniju ni ko je nudio milione ni ko ih je uzeo.
Sve će se saznati.
Junak klerikalne revolucije od prošlog ljeta, sada već počivši Amfilohije Radović je astrološki gledano Jarac. Sjećam ga se kad je tek došao na Cetinje: mlad, bahat, prijek, ali osjećalo se da to još nije to, da tu ima još potencijala. I zaista, trebalo je da dođe u duboku starost, de facto na prag smrti da bi pokazao svoju moć nad velikim dijelom naroda u Crnoj Gori. Tipično saturnovski.
Nisam odrastao na selu, ali za potrebe naracije reći ću to ovako: kad se zaželim mirisa svinjca posjetim portal Gojka Raičevića. Znam da me tamo čeka gomila gliba i toksičnih isparenja. Prava medijska Augijeva štala koja neće razočarati ni najcrnje antropološke pesimista. I tako,sasvim očekivano, naletim na umotvorinu izvjesnog opskurnog “doktora nauka” Miomira Abovića koji je “srpskom svetu” saopštio svoja revolucionarna antropološka saznanja “Milogorci su, veli on, zbir subljudskog taloga svih nacija (sic!) koje žive u Crnoj Gori, čovjekolika bića koja pod plaštom ljubavi prema domovini žale za prethodnim sistemom u kojem su bili privilegovani” . Ingeniozno! Ovoga se ni Čedomir Antić ne bi sjetio. Odmah Miomir da se primi u SANU (ako već nije član) i da mu se dodijeli orden Svetog Save.
Znam da mnoge crnogorske patriote ne vole previše Mila i DPS . Ali šta je poenta: ako si za svoju državu za njih ćeš uvijek biti “milogorac”, die Untermensch. Taj status su u velikosrpskoj misli odavno dobili “Šiptari” i Hrvati. Čisti fašizam dakle. Zato čitaoče, ne napadaj i ti predsjednika. Mućni malo glavom. Ne govori slučajno Branka Bošnjak o potrebi “sanaderizacije”. Drugim riječima dok god Milo mrda oni osjećaju nesigurnost i strah. Nije im dovoljno da imaju vlast već predsjednik mora na neki način biti ponižen i degradiran. A samim tim i država.
Čini mi se da nigdje crnogorsko nacionalno osjećanje nije tako snažno kao u podlovćenskoj Crnoj Gori, konkretno na Cetinju. Cetinje je oduvijek bilo nerješiva enigma za dušmane Crne Gore. Jedan od prvih grafita protiv Miloševića u bivšoj Jugislaviji stajao je na zidu cetinjske gimnazije koju sam imao čast da pohađam. Cetinje je jedini grad u kojem nije bilo litija.
Šta je tim ljudima, kako mogu da podržavaju vlast u jednom ekonomski opustošenom gradu, pitanje je koje se često čulo prošle godine. Ne, dragi moji, nisu Cetinjani branili vlast i DPS nego su osjetili da su napadnuti sami temelji države. Ne sumnjam da bi nam, ogorčeni litijaši pripremili sudbinu Sarajeva ili Vukovara samo da su mogli. Zato me skoro fizički boljela svaka petarda i vatromet u novogodišnjoj noći. Podsjećale su me na ono što smo mogli doživimo.
Naslovih ovaj tekst po meni dragom albumu Atomskog Skloništa. Za one koji ne znaju,stihovi idu: U vremenu horoskopa (i velikih obećanja. ..) A možda bi, kada su fenomeni poput raznih Ab(az)ovića u pitanju bolje pasovala jedna druga stvar od Atomaca – “Saznao sam dijagnozu”.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta