Ti nama Crnu Goru, a mi ćemo tebi mljevenoga žita

Piše: Slavko Mandić

Od istorijske važnosti je bilo da premijer Dritan Abazović pośeti Srbiju. I da ga pred postrojenom gardom prošeta nesvakidašnja premijerka Brnabić, Vučićev originalni (polu)proizvod. U mrkom odijelu, a ne u farmericama, kako je onaj od poljoprivrede dočekao prethodnika mu, i to ne zato što o ovome ona misli bolje, već zbog pretpostavke da im ovaj i lakše i brže može isporučiti Crnu Goru po svim velikosrpskim aksiomima.

I oće on to, kad bi mu moglo bit, posebno nakon zagrljaja svemogućeg vožda od Srbije, koji mu u „bratskom“ stisku reče da više od prvoga jula neće maltretirati građane Crne Gore kad svrću u Beograd, niti će ih pretresati po aerodromima i graničnim prijelazima. Đetinji sretan Abazović je Vučiću zahvalio što je uspio da riješi ovu praksu, koju je, više je nego očigledno, sam uveo da bi se Crnogorcima svetio što bespogovorno ne ispunjavaju sve njegove želje. Ali zato sad, kad je vidio nadolazak onoga koji će učiniti sve za njega, pa i ovu njegovu bruku i sramotno ponašanje prema građanima suśedne države pretvoriti u genijalno rješenje „spornog“ pitanja, samo je klimnuo glavom onome kome je to bio znak da prekine sa progonima naših političara i drugih kojima Vučić nije na srcu.

Samo što se premijer nije rasplakao i što mu nijesu procurile suze radosnice zbog toga otvorenog gesta “prijateljstva” srbijanskog autokratskog gorostasa. Dritan je bratskom Vučku, čije se naredbe slušaju bespogovorno, pa i ova o maltretiranju crnogorskih građana i političara, poručio da je više nego dobrodošao u bratsku Crnu Goru. Možda će Abazović na nekom od svakodnevnih TV nastupa objasniti što to znači da je njegov „iskreni“ prijatelj više nego dobrodošao u našu zemlju, koju mu on namjerava prepisati dobrim dijelom, i da li je uveo u crnogorski jezik kojim je rukovodila njegova koleginica iz prethodne vlade, nadaleko čuvena žena četnik, gradaciju: manje nego dobrodošao, dobrodošao i više nego dobrodošao. Pa što kome pripadne. Ovome koji vrti da ga ućera u Otvoreni Balkan po hitnom postupku, a nas išćera iz Evrope još hitnije, namijenio je treći stepen, što mu i pripada, cijeneći činjenicu da se nastavljaju lijepe i pozitivne vibracije tokom posjete Srbiji i da premijer vjeruje da u dobrom duhu nema pitanja koja dva drugara ne mogu riješiti. Tako je Dritane. Naravno da se sve može riješiti uz prisustvo dobrog duha, načinjenog da namjeru sprovede u (ne)djelo. ON te malo protrlja, kako bajka kaže. Ti izletiš iz boce i klimneš glavom za svako traženje od tebe.

-Pa što je sporno ako za dobrosuśedske odnose treba učinjeti i kakav akt veleizdaje? Nema tu nikakve potrebe za frustracijama. Samo relaksirano, čuje se kako grmi vučićoljubivi snažni izdanak.

Vučić je, u međuvremenu, bratski obećavao prijatelju, koji mu se u svetosavsko pravoslavlje vjeru razumije više od njega samoga, zbog čega je stvorio ovako snažan i pravno obesmišljen temeljac, proizveden na izdaji sopstvene države i naroda koji ne priznaje i koji je htio da ga satre 05. septembra na Cetinju, da će mu dat šenice i cukra, i što god bude potrebno još, jer za prijatelja vazda ima. Ozaren Dritan ne ču onu krilazicu koju mu poslaše vajberom sa Cetinja: Teško tome koga Rusija brani a Srbija hrani.

A ni to neće, premijeru, jadan ne bio. Prevariće te ka svakoga što su. Ali što ćeš. Iskustvo je neprenosivo. Nažalost, mi ćemo a ne ośetit, a ne on niti iko njegov.

Let iznad kukavičjeg gnijezda nastavlja premijer danas već. Na dnevnom redu je molba za Prleta Perića, ličnog premijerovog prijatelja, odmah iza prvoga i najglavnijega po važnosti. Njega će Dritan  zamoliti  da prihvati Temeljni ugovor, koji je, kako već reče pravno naučna misao, akt par ekselans veleizdaje, zbog koje će, kad se prašina slegne, neko biti pozvan na odgovornost. Jer, veleizdaja ne zastarijeva, a veleizdajnik će svoj sramni čin plaćati u skladu sa Ustavom i zakonima svoje države, od koje mu je tuđa milija. Ma ko to bio, crvenjeće mu pleme, familija, kumovi, prijatelji, dovijeka. Znaće se o njemu i zboriti kao za one koji su 1918. izdali Crnu Goru i učinili da je zlotvor poput ovoga koji se i sad nameće nečojstvom i zlim naumom, žari i pali i narod desetkuje u krvavom piru od kojega se stiđela civilizacija.

Crna Gora se neće dati. Ima ona odgovor onima koji su se na njenu slobodarsku svijest navranili, jer zna da se sloboda i čast Crne Gore, njeno opstajanje i sojsko trajanje, nerijetko životom plaćalo.

Vratiće se premijer u Crnu Goru. Oće li opet slagat da su SDP i DPS prihvatili sramni tekst ugovora koji je samo čin pravničke sprdačine, iskovane u nekoj od popovskih ćelija u koju svraća po mišljenje kad god zatreba? Ili možda misli da će ga sačuvati novi prijatelj, familijarni, koji mu je učinio da brat bude mio koje vjere bio. Novac je jedina ideologija koja se ne može nikada potrošiti. Jer uvijek neko ima. Možda i više od onih istorijskih 21 milion?

Crna Gora je primjer kakvih primjera u svijetu nema. Dovesti na čelo vlade čovjeka koji je za godinu aktivnog vladanja u vladi Zdravka Krivokapića dokazao i pokazao originalnu nesposobnost, nepoštovanje vlastite države, trovanje sopstvenog naroda, komunikaciju oružanu i stratešku sa kriminalnim grupama onih koje je on kontrolisao, negaciju crnogorskog identiteta i posvećenost interesima okupatorske crkve Srbije, znači ludost koja se mora osvetiti. Njemu sa 4 mandata dati šansu i učiniti ga moćnim mogu samo oni koji moraju najhitnije tu pupčanu vrpcu sami da prekinu. Silnika sa Bojane neophodno je poslati u prošlost, pa makar ga podržavali razni zelen(baći), pojedine zapadne ideologije i raznorazni Vučići i još raznoraznije Rame, čiji interes zasigurno nije Crna Gora.

Nama jeste i nećemo niti smijemo dozvoliti Abazoviću da nam predaje u ruke tuđinu državu za koju se pokoljenja krvarila.

On mora da ode a mi da shvatimo da je Crna Gora vječna i da će svako ko na nju udari samo zube polomiti.