Priredio: Vladimir Jovanović (Antena M)
Gosti u restoranu na plaži, đe se rijeka Bojana lijeno uliva u morski pojas, slušaju stare jugoslovenske pop pjesme, dok se đeca igraju u pijesku. To je slika koju turistička industrija Crne Gore želi da promoviše, jer se bori da se oporavi od talasa kovida-19 koji je prošle godine pogodio zemlju. Ali, daleko od idile, realnost je sasvim drugačija. Vlada se tetura. Stara zavada razdire Crnu Goru – piše „The Economist” u članku naslovljenom „Montenegro’s government totters”.
„The Economist”, osnovan 1843. godine, jedan je od najuticajnijih globalnih neđeljnika. Ostatak članka u prijevodu na crnogorski objavljujemo integralno:
„U martu je ministar pravde (Leposavić) izrazio sumnju da je zločin u Srebrenici u suśednoj Bosni 1995. godine, kada su Srbi ubili 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, bio čin genocida. Parlament ga je smijenio 17. juna i zabranio negiranje da je zločin genocid. Ogorčena, najveća stranka koja podržava Vladu povukla je podršku i ostavila je u opasnosti.
Srebrenica je lakmus test u Crnoj Gori: ako kažete da to nije bio genocid, smatraćete se ‘pro-Srbinom’. Mnogi Crnogorci sebe smatraju Srbima; čak i oni koji smatraju da postoji odvojena crnogorska nacionalnost priznaju bliske kulturne i istorijske veze.
Prije previranja, Vlada je bila klimava. Na izborima u avgustu, grupa različitih opozicionih partija uspjela je da liši većine DPS, vladajuću stranku od 1990-ih. Margina pobjede bila je tako mala da je trebalo do decembra da nova Vlada bude kaldrmisana, sastavljena od tehnokrata i posvećena održavanju prozapadne vanjske politike DPS-a.
Novi premijer je Zdravko Krivokapić, do tada opskurni profesor (obscure professor) koga je predložila Srpska pravoslavna crkva, kojoj nominalno pripada većina Crnogoraca.
Ali Slaven Radunović, lider populističkoga Demokratskoga fronta (DF) u parlamentu, želi više prosrpsku politiku. Povukao je podršku svoje stranke Vladi i želio bi da Crna Gora napušti NATO i otkaže priznanje suśednoga Kosova, koje se odvojilo od Srbije 2008. godine. Kaže da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio strašan zločin – a ne genocid.
DF-ovi protivnici ih nazivaju mačjom šapom ‘srpskoga svEta’, ideologije koju promovišu nacionalistički Srbi koji žele da njihova braća u Bosni, na Kosovu i u Crnoj Gori traže od Srbije vođstvo.
‘Gluposti’, ruga se tome Radunoviću. Tvrdi da se takve ideje šire ‘da bi se ljudi uplašili’.
U śedištu NATO-a, međutim, ZVONE ALARMI.
Crna Gora je članica Alijanse. Prosrpski, a samim tim i PRORUSKI ZVANIČNICI, već su postavljeni na važne poslove, SA PRISTUPOM OŚETLJIVIM OBAVJEŠTAJNIM PODACIMA.
RUSIJA JE STAJALA IZA NEUSPJELOGA PREVRATA (coup) u Crnoj Gori 2016. godine, za koji se činilo da ga je podržao DF, iako je ta stranka negirala umiješanost.
ZAVJERENICI (plotters) su uzalud pokušavali da zaustave zemlju da se pridruži NATO-u. Savo Kentera, šef Atlantskoga savjeta Crne Gore, prozapadnoga think-tanka, kaže da su ruski zvaničnici sada vjerovatno oduševljeni izgledom za ‘prijateljske izvore’ u Alijansi.
Prošlogodišnji izbori probili su psihološku barijeru. Uvriježeno je mišljenje bilo da je promjena putem glasačkih kutija nemoguća. Lider DPS-a Milo Đukanović i dalje je Predśednik. Njegova stranka je i dalje najveća u parlamentu i njegovi lojalisti su još ugrađeni u sve institucije zemlje.
Ali pobjeda opozicije sada je DOVELA U SUMNJU SVE PRETPOSTAVKE O BUDUĆEM PRAVCU ZEMLJE.
Mnogi Crnogorci su željeli promjenu vlasti, jer su vjerovali da su ljudi na vlasti duboko korumpirani i da se drže organizovanoga kriminala. Dritan Abazović, potpredśednik Vlade, brine da će građanski nastrojene stranke poput njegove sada biti ‘zgnječene’ između dva glavna politička bloka: prozapadnih prevaranata i prosrpskih ultra-nacionalista”.