Temeljni ugovor i(li) država

Piše: Veselin Veljović

Sve dok politika bude pokazivala strah, poltronstvo ili saglasje sa ideologijom crkve ili pak uzmicala pred njenim  radikalizmom otvara se prostor za nove nestabilnosti i “vjerske projekte”. I tada i sada SPC je čuvar srpskog identiteta i srpskog jedinstva.

U misiji navodno ugroženog pravoslavlja širi srpstvo pa s toga ne čudi što u Crnoj Gori pravoslavne vjernike doživljava samo kao Srbe i na toj podloj ideologiji dobija nezasluženu moć. Građani Crne Gore nijesu u dovoljnoj mjeri pokazali oprez i lakomisleno i naivno su prihvatili ponuđene manipulacije, istorijsko lukavstvo, sklonost prevarama i podvalama u organizaciji crkve. Naivno su pohrlili u  zagrljaj i podršku novom vjerskom ratu protiv crnogorske države.

Litije su bile crnogorsko duhovno posrnuće prevara, podvala i  izdaja u reziji SPC koje upravo crkva glorifikuje i prikazuje kao duhovnu obnovu i preporod. SPC je kreator i strateg velikosrpske politike a ideja “svi Srbi u jednoj drzvi” u saglasju je sa konceptom “srpskog sveta”.

Aktuelna srpska/Vučićeva politika je izvođač radova i realizator te apsurdne i pomahnitale ideje. Ne manje važno da je crkva Imala i  ima uticaj na političke procese i događaje u državama regiona.

Nikada nije postavljeno pitanje da li u zločinima koji su se dešavali ima osnova odgovornosti za podstrekavanje, podsticanja i saučesništva iz redova crkve jer nije tajna da su upravo ideje crkve aktivno/pasivno podržavale zločine i zločince, pa i genocide. SPC nikada nije osudila učinjene zločine i ratno huškačku politiku koja ih je predvodila. Danas u Crnoj Gori svjedočimo svakodnevnom divljanju probuđenog četništva uz očekivanje da se i po cijenu koncepta “Velike Albanije” dođe do “Velike Srbije”. Kako objasniti činjenice da nasljednici i nove generacije nekada uglednih i uvaženih partizanskih porodica danas zajedno sa crkvom baštine i veličaju srpstvo i četništvo. Kako objasniti činjenicu da sveštenici koji su rođeni u Crnoj Gori kojima porodice žive u Crnoj Gori ćute i ne vide da su zloupotrijebljeni protiv vlastite države.

Kako tumačiti šovinističko i nacionalisticko orgijanje sa dočeka srpskog boksera na podgoričkom aerodromu. Nacionalističko orgijanje na sjeveru države je za svaku osudu. Ili možda određivanje sličnog kadrovskog profila da rukovodi jednom vaspitno-obrazovnom ustanovom. Inteziviran je govor ekavicom kao stvar pomodarstva ili mnogo ozbiljnije udar na jezik, kulturu, identitet i nacionalni kod jednog naroda. Atak na program crnogorskog jezika “žene četnika ” ne zaslužuje komentar. Navedeno su ipak sociološka pitanja i za neku drugu priliku.

Novoformirana i privremena vlada sve to mirno posmatra, nemoćna i nesposobna da bilo šta uradi u odbrani ugrožene i napadnute Crne Gore i njenih vrijednosti ili svjesno i planski doprinosi i pomaže novim “savremenim oslobodiocima i osvajačima”. Crnogorske građanke i građani sa čežnjom i zebnjom svakodnevno se zapljuskuju novim dešavanjima koja vise nijesu stvar iznenađenja i pojave već uspostavljenog života razmišljajući o bliskoj prošlosti uz moto “bila jednom jedna zemlja”.

Temeljni ugovor sa SPC je poslednja linija odbrane ostataka od crnogorske države.

Najgrublji i najgnusiji falsifikat je da je SPC tradicionalna crkva jer je taj navodni “tradicionalni status” zavrijedila krađom istorije crnogorske crkve i crnogorske države. Postavlja se pitanje da li će crnogorski ministri Srzentić i Sekulović ali i premijer Krivokapić koji državnicki i istorijski nosi najveću odgovornost, koji su makar deklarativno Crnogorci, smoći snage da spriječe očigledne pokušaje favorizacije SPC i maćehinjski odnos prema CPC.

Predstavnici novouspostavljene vlasti još ne shvataju da će ovaj period postati prošlost i istorija uz očekivanje revizije vašeg činodejstvovanja u nestajanju, potiranju  i brisanju svega crnogorskog. Zadnju riječ o tome pored suda istorije trebaju učiniti građanke i građani ove časne i ponosne Države.

Zar mržnja prema DPS-u može biti opravdani ideal od odbrane nacionalnog integriteta, državotvornog ponosa i dostojanstva. Sačuvajmo Crnu Goru kao zajedničku kuću svih njenih građana bez nacionalističkih torova i prebrojavanja. Ako postoji Crne Gore i Crnogoraca sramna ideja temeljnog ugovora se mora spriječiti svim raspoloživim sredstvima ako ne, onda ovakvu vlast i zaslužujemo.

(Autor je predavač na predmetima Nacionalne i Međunarodne bezbjednosti)