Svetosavski spavači bivše vlasti doveli u pitanje budućnost Crne Gore

Nakon smrti lidera svetosavskih stranaka u Crnoj Gori koji je zvanično obavljao funkciju mitropolita crnogorsko-primorskog SPC Amfilohija Radovića niko nije očekivao previše od apostolsko-ekspertske vlade samoproklamovanog mesije Zdravka Rukoljuba Krivokapića. Međutim, ono što je predstavljeno prošlog četvrtka, kako smo već pisali, ispod je i najnižih očekivanja prosječnog svetosvaskog glasača koji je sa teškim krstom oko vrata, vođen mirisom tamjana Amfilohijeve kadionice mjesecima protestovao protiv odlazeće vlasti.

Apostoli koje je mandatar buduće teokratske vlade Rukoljub Krivokapić predstavio prošle sedmice su kombinacija neznanja, neiskustva, nepotizma uz očigledni uticaj nalogodavaca iz medijskog, crkvenog i NVO sektora. Međutim, ovako nekompetentna rješenja za sastav buduće vlade nijesu isključivo plod nove vlasti i njihovih nalogodavaca.

Sjeme subverzivnih nesposobnih svetosavskih kadrova posađeno je još odavno, najviše za vrijeme vlade Igora Lukšića, koji je bio marioneta svog političkog oca Milana Roćena. Marionetsku ulogu “svetosavljenja” državnih kadrova na krucijalnim mjestima, Lukšić je nastavio i nakon neslavnog okončanja svoje kratke premijerske avanture, kao potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova.

Svetosavci isplivali u Rukoljubovoj vladi

Portal Aktuelno već je pisao o svetosavskim kadrovima Milana Roćena koji su isplivali u bogougodnoj vladi mesije Rukoljuba, kada smo govorili o kandidatu za ministra vanjskih poslova Đorđu Raduloviću.

Kada govorimo o ekspertskoj vladi ne možemo a da ne pomenemo njenu zvijezdu -kandidatkinju za ministarku prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesnu Bratić koja je posljednjih dana prosto osvojila društvene mreže zbog svojih, blago rečeno, kontroverznih izjava zasnovanih na rigidnim svetosavskim stavovima.

Treba samo podsjetiti da među fotografijama koje je buduća ministarka objavljivala postoji i jedna iz jula ove godine na kojoj se vidi kako pravi selfi, uz komentar: “Žensko, ko žensko, čak i kad je četnik”.

Nakon što je internetom počela da kruži ova skandalozna izjava kandidatkinje za ministarku, (koja je samo jedna među mnoštvom sličnih izjava) crnogorska javnost je ostala zapanjena, a redakcija portala Aktuelno dobila je desetine poruka sa  istim pitanjem – kako smo došli u situaciju da je osoba koja otvoreno podržava svetosavski zilotizam i četništvo u poziciji da bude ministarka u vladi Crne Gore?

Odgovor je jednostavan – od zvijezde Krivokapićeve eksperstske vlade Vesne Bratić ne bi bilo ništa da nije imala naklonost Lukšićeve vlade i njenih visokih funkcionera.

Rođena u Trebinju, a pasoš dobila od Lukšića

Vesna Bratić je rođena u Trebinju, i s obzirom da je na čelu NVO “Ne damo Crnu Goru” čiji je osnivač Zdravko Krivokapić nije ni čudo što je izabrao za apostola u svojoj teokratskoj vladi. Ali od karijere Bratić u Crnoj Gori ne bi bilo ništa da, kako saznaje portal Aktuelno, 2012. nije ekspresno dobila pasoš od tadašnje vlade Igora Lukšića.

“Tadašnja ministarka nauke Sanja Vlahović 2012. godine predložila je vladi da se Bratićkoj da pasoš kao naučnom kadru, a rješenje za izdavanje pasoša formalno je u aprilu iste godine potpisao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. Brajović je međutim, samo potpisao ono što mu je njegov, tada još uvijek, stranački klega Raško Konjević poturio nekoliko mjeseci prije nego što će krajem 2012. godine preuzeti MUP u novoj vladi. Ne treba da čudi što je Vlahović, koja je falsifikovala doktorski rad, predložila da se Bratić da pasoš kao ‘naučnom kadru’ “, rekao je naš sagovornik veoma dobro upućen u okolnosti pod kojim je funkcionisala bivša vlada.

Kako nam je rekao, smatra da je tadašnja ministarka Vlahović zloupotrebljena i da je sve išlo preko bosanskih veza Lukšića i njegove najuže familije.

“Bratićka je kadar DPS-a o čemu je govorio i lider PzP-a Nebojša Medojević koji je dobro upoznat da je ona dobila pasoš po, kako je rekao, ‘specijalnoj proceduri’. Nije ni čudo da je Lukšić dao pasoš tvrdokornoj svetosavki iz Bosne, jer je đak Milana Roćena i nastavio je praksu svoga učitelja u zapošljavanju svetosavskih kadrova”, kazao je naš sagovornik.

‘Spavači’

Kako ističe naš sagovornik, takva praksa zapošljavanja svetosavaca nam se sad “obija o glavu”, uz pitanje “ko zna koliko je takvih ‘spavača’ dovedeno i zapošljeno u državnim institucijama od vitalnog značaja”.

“Lukšicev politički otac Milan Roćen je zapošljavao svetosavski kadar, a Lukšić je samo krenuo njegovim stopama. Ministar unutrašnjih poslova koji je došao nakon pada Lukšićeve Vlade Raško Konjević odlično im je došao za taj posao, jer je i sam iz okoline Zenice i kršten je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tako da svetosavsko političko sjeme koje su posijali Roćen, Lukšić i Konjević sad daje plodove u vladi koju je instalirao lično Amfilohije uz pomoć svetosavskih saboraca iz medijskog i NVO sektora”, rekao je naš sagovornik.

On se zapitao “da li je to Roćen radio po naređenju srbijanske službe tek će vrijeme pokazati”.

“Čak se spekulisalo da je Lukšić nakon dolaska na mjesto premijera obećao Amfilohiju Radoviću da će srušiti mauzolej i vratiti crkvu Karađorđevića na Lovćen. Odavno se znalo da je Lukšić  Roćenov kadar, koga je on gurao iako ima veoma skromne sposobnosti stoga i ne čudi ovakvo njegovo opredjeljenje. Vjerovatno je to ono ‘zdravo krilo’ DPS-a na koje računa nova svetosavska opozicija”, rekao je naš sagovornik.

O povezanosti Roćena i Lukšića govori i afera koja je izbila 2011. godine kada su mediji danima brujali o navodnim kontaktima tadašnjeg premijera i ministra vanjskih poslova sa Darkom Šarićem optuženim za šverc kokaina.

Bratić samo “kap u moru”

Da Bratić nije jedini svetosavski kadar koji je nastao pod pokrovitaljstvom pomenute ekipe iz bivše vlasti svjedoči i kandidat za šefa diplomatije u vladi Krivokapića – Đorđe Radulović. Kako smo pisali, on u krugovima bivše vlasti važi za pulena i čovjeka veoma bliskog bivšem ministru vanjskih poslova Milanu Roćenu.

Ono što je još važnije je da Radulović pripada takozvanom trećem ešalonu bez nekog bitnijeg učinka u diplomatskoj karijeri.

O kakvom se kadru radi najbolje govori podatak da je Radulovićev najveći domet u karijeri bilo mjesto drugog savjetnika u crnogorskoj ambasadi u Bukureštu (Rumunija). Nakon što je završio karijeru u Rumuniji na njegovo mjesto došao je, po Krivokapićevim standardima “ekspert”, takođe Roćenov kadar, Dado Đurović – kafanski pjevač koji se u slobodno vrijeme, po svemu sudeći, bavi diplomatijom!

Neprincipijelno kadriranje za povratak Crne Gore u srednji vijek

Ova dva primjera su samo “kap u moru” svetosavskih kadrova koje je bivša vlast na čelu sa gore pomenutim funkcionerima zapošljavala.

Zbog takve neprincipijelne kadrovske politike Crna Gora je nakon 30. avgusta vraćena decenijama unazad i ostavljena na milost i nemilost klerofašističkim, svetosavskim političkim centrima koji žele da uruše sve što je postignuto u posljednjih 20 godina na putu evroatlantskih integracija.

I sve to ne bi bilo moguće da bivša vlast nije šurovala sa prosrpskim svetosavskim kadrom u Crnoj Gori koji sad sa pozicija moći želi da Crnu Goru i njeno društvo preoblikuje u teološku državu po ugledu na Iran Mahmuda Ahmadinedžada, idola nesuđenog mandatara Rukoljuba Krivokapića.

U.P.A.