Srbija na istoku?!

Piše: Miodrag Živković (facebook)

Dugo, baš dugo slušamo iste, već i dosadne poruke iz EU i SAD kako Srbija u međunarodnim odnosima sjedi na dvije stolice i kako je to neprihvatljivo, ukoliko se istinski želi integrisati u EU.

Do vojne agresije Rusije na Ukrajinu, više je nego očigledno da istoj toj međunarodnoj zajednici nije mnogo smetala takva politička pozicija Srbije, iako je bjelodano bilo jasno da baš ta Srbija, zajedno sa Rusijom destabilizuje region zapadnog Balkana.

Nije im smetalo otvoreno Rusko-Srpsko miješanje u unutrašnje stvari male Crne Gore i do sada neviđeno i nazabilježeno miješanje u izborni proces susjedne države. Da nevolja bude veća, ista ta međunarodna zajednica je pozdravila promjenu vlasti na tim i takvim izborima, iako je dobro znala da je izraz snažnog i nedozvoljenog stranog miješanja sa ciljem stvaranja još jedne srpske države na Balkanu.

Bolno je bilo slušati od visokih izaslanika međunarodne zajednice da je najveći problem balkanskih država korupcija, kada smo veoma dobro na svojoj koži, gotovo svakodnevno osjećali nasilje, poniženje i mržnju do nepodnošljivosti, kao različite oblike fašizacije društva i države.

Na žalost i veliku nesreću Ukrajine, koja je dugi niz godina trpjela identičan odnos Rusije, taj užasni rat je trgnuo međunarodnu zajednicu koja je bila slijepa na slična ponašanja Srbije prema Crnoj Gori.

Sve do tog rata i EU i SAD su tolerisali očigledan pokroviteljski odnos Srbije prema republici Srpskoj, koji je imao za cilj, održati Bosnu i Hercegovinu nestabilnom i nefunkcionalnom do potpunog nestanka.

Pošto je užasni ukrajinski rat ogolio i naše balkanske probleme, stavovi međunarodne zajednice su postali nedvosmisleni i potpuno jasni. Uočena je ugroženost Crne Gore i Bosne i Hercegovine, prije svega i svima je sada jasno da je Srbija za ove dvije balkanske zemlje, jednako opasna kao Rusija za Ukrajinu.

Zbog promijenjenog odnosa međunarodne zajednice, Srbija je pod posebnom lupom te javsnosti i političkim pritiskom da se odluči,… želi li evropske integracije ili otvoreno svrstavanje na strani Rusije, kao druga evropska zemlja, poslije Bjelorusije.

Do sada je Srbija prećutno i ispod radara koristila jeftin plin i naftu iz Rusije, koja je ujedno branila njene interese u UN, zbog politike prema Kosovu. U isto vrijeme, Srbija je primala obilatu finansijsku pomoć EU i ozbiljne investicije od istih tih država, prije svega Njemačke.

Očigledno da dolazi kraj takve idile i Srbija je pred velikom i značajnom odlukom.

Javno mnjenje Srbije po svim istraživanjima, nikada nije bilo dalje od EU i bliže Rusiji, što su uostalom pokazali i nedavno održani izbori na kojima je samo dvadesetak posto političkih snaga evropski orijentisano.

Za nas u Crnoj Gori je nažalost, posebno značajno kako će se Srbija odlučiti na ovoj svojoj istorijskoj raskrsnici.

Većina analitičara koji o ovom problemu ozbiljnije promišljaju, pa i aktuelno crnogorsko rukovodstvo vjeruju da je za CG mnogo bolje da Srbija konačno stane na evropski put i okrene leđa Rusiji, uvodeći joj sankcije, kao i sve ostale evropske zemlje.

To bi bilo nekako i logično, priznajem. Shvatam i ja takva promišljanja, ali prateći srpsku politiku posljednje tri decenije i uzimajući u obzir da Srbijom danas vladaju iste političke snage kao i početkom devedesetih, nijesam baš optimista da bi u takvom scenariju Crna Gora bila relaksirana, kako voli da kaže naš teatralni i neozbiljni premijer.

Plašim se da bi takav politički zaokret pratila velika i ničim zaslužena blagonaklonost međunarodne zajednice prema Srbiji. Bila bi to svjevrsna “šargarepa” poslije ovog “štapa” koji se trenutno koristi.

Zato ne isključujem sasvim suprotni efekat po region kojem i sami pripadamo. Ne isključujem tada, još opasnije miješanje Srbije u susjednim državama, prije svega u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, jer su interesi Srbije u ovim državama, nažalost opredijeljeni kao nacionalni interesi, koliko god su hegemonistički.

Ne smije nas iznenaditi da bi u toj situaciji Srbija koristeći blagonaklon odnos međunarodne zajednice nastavila još brutalnije sa ostvarivanjem interesa u susjednim državama koje doživljava dijelom svog “srpskog sveta”.

Ima Srbija iskustva u takvim, ne baš logičnim ponašanjima. Sjetimo se samo kako je Srbija bila nagrađena poslije DEJTONA (i mira u Bosni), da bi odmah tu blagonaklonost iskoristila za užasno etničko čišćenje Kosova.

Da vam budem iskren, ja u svim varijantama ne vidim da će Crna Gora biti van sfere ozbiljnog uticaja i miješanja Srbije, jer njihova opasna politika “srpskog sveta” ne miruje. Priklonila se Evropi ili Rusiji, Crna Gora će biti na udaru velikosrpskog projekta.

Ukoliko se priklone Rusiji, za očekivati je da uživamo ozbiljnu zaštitu od tog uticaja, od međunarodne zajednice.

Ukoliko se priključe evropskim interesima i uvedu sankcije Rusiji, teško je očekivati da bi Crna Gora uživala međunarodnu zaštitu, kao sada, jer bi sva miješanja prolazila debelo ispod radara i EU i SAD.

Iskreno bih volio da nijesam u pravu sa ovom mojom analizom.

Svemu moramo biti naredni.