Slobodna Dalmacija: Ponosna i časna Crna Gora se ipak ne da i brani hrvatske žrtve

U kratkom osvrtu na dešavanja u Morinju, u vezi sa spomen pločom postavljenom u nekadašnjem logoru Jugoslovenske narodne armije, Davor Krile kolumnista Slobodne Dalmacije pohvalio je čin crnogorske vojske koja ne dozvoljava prilazak ploči.

Njegov komentar prenosimo integralno.

Sarajevski analitičar Senad Pećanin je hirurški precizno rezimirao zadnje lokalne izbore u Podgorici: „poetika svetosavlja, populizma i ‘Kursadžija‘ (što je balkanska varijanta fašizma) pobijedila je poetiku antifašizma, građanskoga društva i pristojnosti“. Nema se tome što puno dodati niti oduzeti, pa nikoga previše i ne čudi što se poslije takvih izbora fatalni civilizacijski raskol u najmanjoj balkanskoj državici nastavlja nesmiljenom žestinom.

Nakon što su neki dan u Abazovićevoj vladi brutalno smijenjeni SDP-ovi ministri koji su se u Morinju usudili otvoriti spomen-ploču hrvatskim logorašima, žrtvama Miloševićevog velikosrpskog ekspanzionizma, ponosna i časna Crna Gora se ipak ne da. Pripadnici njene vojske, inače punopravne članice NATO-a, svojim stražama brane znamen povijesnih tortura nad Hrvatima u krugu bivšeg vojnog skladišta u Morinju.

Crnogorski vojaci danima sprječavaju komunalnu inspekciju iz Kotora da sa zida ukloni tobože nelegalni podsjetnik na sramotnu agresiju svojih sunarodnjaka na Dubrovnik i Konavle i zlostavljanja nevinih logoraša. Čin je uporediv s antiratnim pokličem hrabrih Cetinjana devedesetih: Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!

Jadna je moderna zemlja kojoj politiku kreira crkva, i to ona iz susjedne države. Jadno je društvo koje uporno zaboravlja svoje povijesne greške i koje perpetuirajući nacionalizam i mržnju bira za pogonsko gorivo.

No, i crnogorska priča nas, kao i brojne domaće, stalno uči da demokratske i civilizacijske bitke nikad nisu zauvijek dobijene, i da i najsvjesnijim ljudima stalno predstoje nove obrane starih i osvojenih položaja. I vječite straže, jer neprijatelj nikad ne spava.