Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

SKICA ZA PORTRET JEDNOG URA-ša: Dritan

Ono što on nosi ispod ''dritanke'', odraz je jedne manipulativne logike prevare, osvete i puta u ništa, namjere da Crnu Goru obezliči, uruši u njoj sve preostale tradicionalne vrijednosti, ponizi njen identitet, relativizuje asimilatorski atak na nju, ubrza njen identitetski slom i učini je samo flekom na mapi Zapadnog Balkana, uvodeći je u podmukli projekat „mini Šengen“ koji je miks spsko-albansko-hrvatskog imperijalnog projekta

Piše: Nebojša Redžić

Jednom sam, vidjevši par opozicionih nastupa Dritana Abazovića, tog momka okarakterisao kao „albanskog Kilibardu“. Jeftini populizam koji je provijavao iz svake izgovorene riječi, potreba da se dopadne, uz nadmenost koja krasi one koji su pročitali koju knjigu više od običnog puka, davali su mi za pravo. Bio sam siguran da se na političkoj sceni pojavio lik sličan Novaku Kilibardi, benigne retorike i ograničenih političkih dometa, a opet pritajeno agresivan i spreman na sve zarad ostvarenja cilja.

Priznao je profesor Kilibarda više puta da su ga u politiku uvele određene službe sa namjerom da se sa pozicije univerzitetskog profesora, uključi u imperijalni, velikosrpski projekat i misiju posrbljavanja Crnogoraca. Naravno, uz sve što uz to ide: zastrašivanje manjina, narušavanje građanskog karaktera Crne Gore, uklanjanje sa puta svega što srpski ne misli, niti srpski zbori.

Ne znam koje su službe lansirale omalenog Dritana da sa napoleonovskim kompleksom visine umisli kako je slavni Dijego Armando maltene ukrao njegov stil. Ali je izvjesno da ovakva pojava na političkoj sceni Crne Gore nije viđena. Iako smo u 30 godina DPS-a gledali sve i svašta kada je kadrovska ponuda u pitanju.

Možda je nevažno, ali mislim da sam Dritana prvi put sreo na nekoj manifestaciji u Beogradskoj ulici ispod brda Gorica, gdje su se dodjeljivale nagrade za najbolji pismeni zadatak o NATO-u. Bješe mi tada zanimljivo upoznati omalenog, čupavog dječaka iz Ulcinja kako afirmiše Alijansu u nekom postkosovskom vremenu na smjeni dva milenijuma, kada to nije bilo baš uputno. Čini mi se da sam čak uzeo od njega izjavu.

Posljednji put, vidio sam ga u pauzi konstitutivne sjednice Skupštine, u septembru. Uljudno se javio, dok je u društvu sa Nikom Đeljošjem na moje šaljivo pitanje: ko je sad najvažniji Albanac, on ili Nik, uz osmijeh odgovorio da je to ipak Nik. Sad znam i zašto.

Ni manjeg tasa, ni veće obmane

Abazović je ušao u političku orbitu potkraj korona ljeta. I to nakon što je jedan od njegovih mentora, koji posebno voli matematiku, precizno i tačno izračunao da sa Dritanom u prvoj liniji fronta, može prevariti taman onoliko Crnogoraca i baš toliko bivših, nezadovoljnih liberala, da će postati tas na vagi. Ni manjeg tasa, ni veće obmane Crnogoraca, postala je potom dijagnoza puta kojim je krenula Crna Gora.

Bilo je fascinantno koliko su se, posebno mediji u regionu, upinjali da u postizbornim danima dobiju Dritanovo obećanje o tome kojem će se carstvu privoljeti. Bosanski, kao od sarajevskog studenta, tražili su od njega tračak nade da sve izgledniji crnogorski model razaranja evropskih vrijednosti jednog društva neće ponuditi Bosni i Hercegovini. Srpski su ga vidjeli kao Sejda Bajramovića koji je na početku raspada SFRJ u ime velikosrpskog sna, slovio za „poštenog Albanca“ koji će Srbima ponuditi legitimitet za put zločina kojim su krenuli. Oni treći, posmatrali su ga naprosto fenomenološki: kako to da je jedan anonimus, oskudnog političkog znanja i sa čudnim logiciranjem o državi koja ga je odgojila, može doći u poziciju da odlučuje o bilo čemu, a kamoli o vrijednostima suživota u regionu?!  Jer on je o tom suživotu prosipao samo floskule, dok je iz njegovih stavova o dotadašnjoj vlasti i svim dostignućima Crne Gore – provijavala samo mržnja, zavist i zloba.

I nije nakon njegovih regionalnih tv nastupa bilo više važno da li je Abazović Albanac, Goranac ili Srbin (po tumačenju Dake Davidovića), ili je samo anacionalan. Jer, sve njegove ljudske osobine mogle su se sublimirati u zaključku da stereotipi koji su kroz crnogorsku istoriju važili o albanskoj časti, slavi, ponosu, besi…ne važe za ovoga momka, Albanca po rođenju. Ne zato što su od njega modernost i emancipacija načinile Evropljanina, već zato što te osobine, sa stavovima koje zastupa i ekipom koja je iza njega stala, nikada nije ni posjedovao.

Ideološki beskičmenjak

Oni koji su, ne poznavajući ga, o Dritanu guglali, svu njegovu političku i opozicionu tekovinu mogli su pronaći u jednoj, upućenoj mu riječi: bitanga. Naime, poslovično mirnog Mila Đukanovića koji je u trodecenijskoj karijeri činio, ali i trpio sve i svašta, ipak nikada se ne spuštajući ispod nivoa uljudne komunikacije, jedino je Dritan uspio da izvede iz takta. A to za junošu promjena i nosioca ideje uklanjanja i hapšenja svega što neće pod „dritanku“, nije bila mala stvar za imidž.

A zašto baš „pod dritanku“? Zato, jer on kapu za svoju ideju nema. Nije napravljena. Neće biti ni da je to šubara sa kokardom koju mu pripisuju, jer on je pod nju samo privremeno stao – iz moranja. Njegova kapa nije ni ona partizanska, jer vrijednosti antifašizma ne isijavaju iz njegovih britkih stavova. Naprosto, ono što on nosi ispod „dritanke“, odraz je jedne manipulativne logike prevare, osvete i puta u ništa, namjere da Crnu Goru obezliči, uruši u njoj sve preostale tradicionalne vrijednosti, ponizi njen identitet, relativizuje asimilatorski atak na nju, ubrza njen identitetski slom i učini je samo flekom na mapi Zapadnog Balkana, uvodeći je u podmukli projekat „mini Šengen“ koji je miks spsko- albansko-hrvatskog imeprijalnog projekta.

Manje je važno da li je Dritan, dok prijeti hapšenjima i kvalifikuje djela prije tužioca i suda, toga svjestan. Njegova nervoza koja izbija iz svake izgovorene riječi, njegova bahatost u političkim sudovima, osionost u donošenju odluka, kršenje svih procedura, nepoštovanje Ustava, bagatelisanje svih vrijednosti tradicionalne Crne Gore i stil katkad svojstven polusvijetu litijaške provenijencije, možda ne smetaju onome ko je, pristigao sa njim na talasu „promjena“, osuđen da ga takvog trpi.

Onaj, međutim, ko promišlja da je tako opskurna osoba u poziciji da donosi odluke – koliko god mu ih iz neke zavjetrine diktirali Miško i Gojko Perović, Daka Davidović i do nedavno Amfilohije Radović – može samo da strijepi od svakog njegovog novog poteza. Ne zbog straha da je nešto skrivio, nego zbog opravdane bojazni da će ga Dritan nekim neopreznim tvitom (poput jučerašnjeg, gdje kvalifikuje djelo nepostojećom krivično-pravnom odredbom) osuditi na mučan posao dokazivanja nevinosti (o prezumpciji nevinosti je riječ). Jer, u svojoj umišljenosti, Dritan bi da bude i tužilac i sudija, i kadija i kabadahija.

A dok pravni stručnjaci i strane diplomate ćute, Crna Gora klizi u aharniju i teokratiju. To je put sa kojeg je na normalan kolosjek teško može vratiti i kompletna Evropska unija u sadejstvu sa NATO snagama za brzo djelovanje u punom sastavu. Za početak, neko pod hitno mora zaustaviti primitivne izlive strahovlade motivisane mržnjom i osionošću jednog malog čovjeka.

Jer ako „dritanka“ uskoro postane generator svijesti prosječnog građanina Crne Gore – a sva je prilika da hoće – dobićemo bezidejnog, ideološki beskičmenog i identitetski neprofilisanog građanina kakvog će oduvati prva oluja imperijalnih projekata iz susjedstva.

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Crno
19.01.2021-08:10 08:10

Crnogorci pleme ste obrukali !!Dritan vam je i tužilac i sudija, i kadija i kabadahija. Amfilohije je izgovorijo mnogo pogrdnih rijeci za Crnogorce -Abazovic nosi masku Crnogorsku kao da voli i zastiti Crnogorce a vjerujte da nam je Amfilohije 100 x veci prijatelj!

Ćurka i
19.01.2021-09:25 09:25

Ispod te “Dritange” nema više mozga i vijuga no kod ćurke ili kokoške. Đoko Orlandić

Aristos
19.01.2021-13:13 13:13

Možda je ipak najlogičnije objašnjenje pojma/fenomena “dritanizacije CG” u planskom – političkom i ekonomskom – oburdavanju ili slabljenju države CG i njenog građanskog, multietničkog, multukuturnog društva? CG se time priprema za konačno “raščerećenje”(podjelu plijena) između imperijalnih apetita susjeda – posebno “velike Srbije” (“Srpskog sveta”) i “velike Albanije”. Zato Dritan sebe kamuflira, i namjerno – veoma uspješno – distancira i od “srpstva” (albansko porijeklo) i od “albanstva” (glumeći anacionalnog “građanskog demokratu”)? Ne treba izgubiti iz vida i činjnicu da nije glasao za članstvo CG u NATO – jedini garant građanske CG i spas od opasnih susjeda. Ne glumi jedino njegov duboki… Pročitaj više »

gagi
19.01.2021-15:56 15:56
Reply to  Aristos

Dobar komentar Aristos,samo ovo potonje ce ga biti zelja i veci mangupi su padali nisko pa ce i tako ova olos Albanska.

gagi
19.01.2021-15:53 15:53

Ni manjeg tasa ni manje obmane niti vece fukare i izdajnika Crne Gore od Nemanje (pok.Dritana) Abazovica svetosavskog cetnika.