Skandali jedne Olivere

Piše: Slavko Mandić

Šefovanje helikopterima Vojske Crne Gore, koji su bili (zlo)upotrijebljeni za „istorijski“ transport popova crkve Srbije na livadu u neposrednoj blizini Cetinjskog manastira, odakle su prekriveni pancir ćebetom doćerani među svoje profile, koji su ih s puškama i ostalom duhovnom opremom radosno dočekali, lansiralo je Oliveru Injac visoko u orbitu svetosavlja. Doputavala u ekspertsku ostrošku vladu sa Univerziteta Donja Gorica (UDG), đe se mislilo da borave sve NAŠE naučne svetinje, predstavila se kao odlučna u odbrani likova i (ne)djela klero fenomena, čiji je ćef trebao da pokaže šefovima izvan Crne Gore da će Jovan, kakav god da je, biti ustoličen na Cetinju, uprkos odlučnom protivljenju Cetinjana i njihovih prijatelja širom Crne Gore. Nije važno ni koliko će krvi biti prosuto, jer za Boga miloga, što je desetak crnogorskih života, koliko se najmanje spremao da uzme klero režim da bi opravdao monstruoznu akciju koju je pripremao, ukoliko sˊ popovima ne budu mogli da probiju Belveder. A nijesu mogli, zaklela im se crnogorska peča, ona patriotska snaga kojoj je država vječna zublja, koju neće utuliti nikakve ideološko-vjerske tmine.

Ministarka Injac se stavila na raspolaganje crkvi Srbije dajući tadašnjem premijeru Krivokapiću ruku spasa. Jer on onakav, niti je znao niti umio. Upravo zato što je bio takav, izabran je da služi onome  koji ga je postavio. To su jasne zakonitosti, a Crna Gora je zbog toga ispaštala.

Dok su službe strane države iz suśedstva vijećale kako da razbiju Belveder, dośetila se Injac spasonosnog rješenja. U realizaciju sramnog čina, zbog koga će u konačnom ipak neko, a vjerujemo s razlogom i ona, morati odgovarati, uključila je Vojsku Crne Gore, sramno gazeći slavnu tradiciju na koju je Crna Gora s razlogom ponosna. Injac je odobrila helikoptere da prevedu nedostojnog na Cetinje, stavljajući se u potpunosti na stranu strane crkve, a protiv svoje države i njenog ustrojstva. A treba se śetiti da je Injac profesorica na UDG, da radi sa mladim ljudima kojima bi trebalo da prenosi moralne vrijednosti društva. Ali, da bi to mogla, morala bi prvo da ih sama pośeduje. Iz navedenih primjera, to se uopšte ne vidi.

Ali, nijesu svi u Vojsci Crne Gore Injac. Kada je pilotima Avio-helikopterske jedinice MUP-a Draženu Vlahoviću i Igoru Deleviću rečeno kakav zadatak treba da obave, oni su ga bez mnogo razmišljanja odbili. Znali su da im ministarka to neće oprostiti, koliko god je izigravala EU primadonu. Zato je uslijedila suspenzija a za prevoz popova ubrzo su nađene zamjene. Ministarki su poslužili oni kojima čast nije na prvom mjestu, a ni na jednom drugom, jer ga u njihovoj sveukupnosti jednostavno nema.

Piloti, kako čujemo, koji su se suprotstavili suludoj ministarkinoj ideji i planu kako da osramoti Crnu Goru, kako saznajemo, biće vraćeni na posao. Njima će trajno da gori plamen časti i slobode, ljubavi i patriotizma prema državi kojoj se daju bez pogovora. Onima drugima, koji su svojoj državi okrenuli leđa, i priklonili se tuđinu, štiteći vlastite interese, ostaće trajna sramota od koje će se stiđeti njihova pokoljenja.

Ministarka Injac se „proslavila“ i učešćem u aferi „kadeti“. Ministarka je opstruirala odlazak kadeta Marka Mitrovića na školovanje za pilota na Vojnoj akademiji „Ikaron“ u Grčkoj, zbog čega je Specijalno državno tužilaštvo za organizovani kriminal formiralo predmet kako bi se definitivno utvrdilo o čemu se radi. A prilično je jasno. Kadet Mitrović je nepoželjan, pretpostavlja se, samo zato što je sin specijalne tužiteljke Lidije Mitrović. A ona je, zbog dvije krivične prijave nekadašnjeg direktora Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane Mihaila Volkova, formirala predmet protiv Injac.Ovo bi trebalo da bude osveta ministarke, kako bi se znalo ko je ko i što ko u hijerarhiji vlasti predstavlja. Zato je ministarka krenula još žešće u kršenja pravila i zakona. Sad je na red pravosuđe, pa kome opanci a kome obojci.

Treba se śetiti i kako su general Milutin Đurović i ministarka Olivera Injac obmanuli NATO. Krajem februara jedino Crna Gora nije podržala NATO i to baš u trenutku kada se evidentno zahuktava međunarodna kriza. Kakvu je sliku Crna Gora ostavila u NATO savezu, nije potrebno objašnjavati. Sve je svakome bilo jasno, a posebno zašto ministarka Injac o ovome što je činila nije informisala Savjet za odbranu i bezbijednost Crne Gore. To je bilo dovoljno za njenu hitnu smjenu, ali je vladajuća klika mogla sve što nema veze ni sa pameću a kamoli sa Ustavom i zakonima.

Bahato ponašanje ministarke koja je prijateljevala sa prethodnim vlastima, onima prije Krivokapića, je imenovanje potpukovnika Todora Goranovića za generalnog direktora Obavještajno-bezbjednosnog direktorata u Ministarstvu odbrane. Injac je to uradila bez saglasnosti ili odluke Savjeta za odbranu i bezbjednost.

Savjet za odbranu i bezbjednost nije konsultovan ni prilikom postavljenja potpukovnika Veljka Mališića za državnog sekretara u Ministarstvu odbrane. Bilo je to samo šest dana nakon njenog svečanog ulaska u kabinet ministarke.

Mnogo je skandala vezanih za rad Olivere Injac tokom njenog kratkotrajnog radnog učinka na mjestu ministarke odbrane. Iz teksta, koji u naznakama samo saopštava njena nepočinstva i zloupotrebe na raznim nivoima, jasno je da je neophodan odgovor pravnog sistema države. Ako je Injac mogla da  pošalje u KFOR na Kosovu svoga najbližeg saradnika Miodraga Jokanovića, iako je zbog njegovog angažmana u Ministarstvu odbrane podnijeta krivična prijava protiv nje za zloupotrebu službenog položaja, jer Jokanović, shodno zakonu, i nije mogao biti zaposlen u Ministarstvu odbrane, onda je jasno da SDT i pravosudni sistem imaju mnogo posla u rasvjetljavanju slučajeva kojih je mnogo više od navedenih.

Zanimljivo je znati đe je sad Injac i da li je nastavila da vaspitava generacije studenata, iz čijeg nastavnog plana ipak mora da izostavi sve što se na etiku odnosi.