U pozadini bitke sa korona virusom svih društava od Đevđelije do Triglava pa i šire, dešavaju se, naizgled, velike promjene na političkim scenama ex Yu država. U Srbiji su, osim korone, protiv izbora bili i opozicionari, makar veći dio njih, pa je bojkot Vučiću omogućio dvotrećinsku vlast u parlamentu. U Parlamentu ima taman toliko partija koliko može da našminka demokratiju i da napravi privid pluralizma. U Hrvatskoj, HDZ je, uprkos prognozama povećao svoj rejting, ali u uslovima kud i kamo regularnijim od istočnih susjeda. Hrvati će sada imati jakog predsjednika i jakog premijera. Čini se idelana i dobitna kombinacija.
Radikalno krilo HDZ i Domovinski pokret Miroslava Škora, na neki način je marginalizovano, pa Plenković može, uz neke prirodne saveznike, da formira vladu koja će s punim kapacitetom brinuti o interesima „lijepe naše“.
U Srbiji ništa novo. Vučić će možda zamijeniti Brnabićku sa nekom novom Brnabićkom, ali će u Parlamentu moći da provuče što mu padne na pamet. A sudeći po njegovoj prošlosti, na pamet mu može dosta toga pasti.
Neupućeniji bi mogli olako zaključiti da na prostoru bivše nam Jugoslavije raste desničarski kredo, međutim za našeg sagovornika, geopolitičara i dopisnika sa Zapadnog Balkana renomiranog Komersanta, Genadija Sisojeva, to je samo površina. Ispod je sve različito.
„Ne, ne pobjeđuje desnica, pobjeđuju vladajuće stranke koje koriste borbu sa korona virusom i poentiraju na tome. Svuda je to isto. Pobjeđuju stranke koje su na vlasti bez obzira na to da li je desnica, radikalna desnica ili ljevica“, jasan je Sisojev, koji od devedesetih prati situaciju i dobar je poznavalac političkih trendova na Balkanu.
Pojašjavajuči, kako kaže, očigledne razlike u predizbornim uslovima, Sisojev kaže da je izborna trka u Hrvatskoj bila manje – više ravnopravna i nije bilo primjedbi, ni od opozicije, a ni sa međunarodnih adresa.
„Međutim, u Srbiji je sasvim drugačija situacija. SNS je grubo iskoristio situaciju sa virusom. Jednostavno i odjednom ukinute su skoro sve mjere, da bi se narod malo opustio i izašao, a nakon izbora i pobjede, opet je sve vraćeno. To je jedan od razloga protesta koji se sad održavaju u Beogradu“, kaže Sisojev.
On smatra da se ljudi na protestu, prije svega, bune protiv laži, a ne protiv policijskog časa koji je Vučuć htio da uvede.
„Suština je da je ovo u Begradu, u najvećoj mjeri, pobuna protiv laži“, jasno precizira Sisojev.
Sagovornik Standarda objašnjava da je hrvatska HDZ umjerena desnica, kakvih u Evropi ima dosta i da je stavljanjem radikalne desnice van konteksta, ta radikalna desnica izgubila, na šta se pozitivno gleda u Evropi.
„Važan aspekt je da će sada Plenković moći da očisti partiju od ultradesničara, jer on sam nije to, pa će jačati evropska komponenta u vlasti Hrvatske, na šta Evropa blagonaklono gleda“, rezimira Sisojev.
Pobjede Vučića i Plenkovića neće mnogo uticati na odnose sa Crnom Gorom, smatra Sisojev, ni u negativnom, a ni u pozitivnom smislu.
Vučić radikalnim desničarima u Srbiji nije dozvolio ulazak (Dveri, Šešelj) ali je prije izbora uzeo puno od njihvog progrmama, posebno kada je riječ o regionu pa samim tim i o Crnoj Gori. Njegov tijumf može da mu koristi samo u priči oko Kosova.
„Drugačija je situacija u Hrvatskoj što se tiče Crne Gore i regiona. Neće biti nikakvih promjena. Vidjeli ste da je Crna Gora otvorila svoje posljednje poglavlje u pregovorima sa EU tokom predsjedavanja Hrvatske, dok je Srbija ostala na istom mjestu“, kaže Sisojev.
On tvrdi da jedina promjena u spoljnoj politici Hrvatske može biti u odnosu na politiku Hrvatske prema BiH, i to neznatnih.
Analizirajućući proteste u Beogradu i potenciranju priče oko nekakvog ruskog uticaja, što je bilo, za neupućene, veliko iznenađenje, Sisojev kaže da ne treba polaziti od spekulacija nego činjenica.
„Ko je ubacio tu tezu o ruskom učešću i tragu u tim događaijma? Ubacili su novine, tabloidi bliski Vučiću. Prvo Kurir, koji je maltene glasilo Vučića, drugo, na konferenciji to pita novinarka Pinka koja ga stalno prati. Dakle, možemo osnovano da tvrdimo ili sumnjamo da je ta teza lansirana uz saglasnost vlasti. Zasto je to trebalo vlasti, odnosno Vučiću? Pa jasno je, on pred put u Pariz i susrete sa evropskim liderima, gdje se glavna priča vodi o Kosovu, može da tvrdi da mu Rusi organizuju proteste zato što ga upozoravaju da nema dogovora bez Rusije“, razvija svoju tezu Sisojev, uz pojašnjenje da Vučić može da traži ustupke pravdajući se neugodnom situacijuom u kojoj ga napadaju sa svih strana, a on želi najbolje.
Nadalje, Sisojev tvrdi da Vučić vješto koristi podršku Rusije, njemu i nacinalističkim strankama, jer Rusija skoro pa otvoreno podržava Dveri, a bivši savjetnik Borisa Tadića, Mlađan Đorđević, koji je od strane nekih srpskih zvaničnika proglašen jednim od organizatora protesta, ne skida sa ruskih medija.
„Rusi šalju poruku – mi smo protiv priznavanja Kosova, jer to otvara put u NATO Kosova, ali i Srbije“, kaže Sisojev.
U objašnjenju, geopolitički analitičar Sisojev i naš sagovornik, kaže da Vučićev stav o Kosovu nije isti kao i ruski.
„Ja bih rekao da debelo odudara. Rusija je više puta stavila Vučiću do znanja da ona neće podržati ono što ne odgovara Srbiji. To je neophodan, ali nije dovoljan uslov. Dakle, ne šta odgovara Vučiću, nego Srbima. Ako pažljivo čitamo diplomatski jezik, a njega treba čitati između redova. Rusija potencira dva uslova: Rezolucija 1244, u prevodu Kosovo je dio Srbije i drugo da sve odluke treba da budu odobrene u Savjetu bezbijednosti. A tamo, zna se, Rusija ima pravo veta“, kaže Sisojev čitajući diplomatski rječnik.
U svakom slučaju, smatra Sisojev, priča o Kosovu prelazi u ruke Evropske unije, jer su se Amerikanci ohladili uvidjevši da, prije svojih novembarskih izbora, ne mogu da završe tu priču oko balkanskog bureta baruta Nakon izbora, malo toga će ih zanimati.
„Ovo će malo usporiti taj procesa što, na neki način, odgovora skoro svima, osim Kosovu. Ovaj status quo najviše, zapravo odgovara Rusiji, jer zadržava svoj uticaj preko Beograda. A drugo, dok je zamrznut taj sukob, niko ne može da mrdne prema EU i NATO“, zaključuje Sisojev.