Vlada Crne Gore i Agencija za zaštitu konkurencije upetljale su se u nekakva nemušta i nelogična objašnjenja razloga za ishitrene postupke koji su doveli do prestanka letova crnogorske nacionalne avio kompanije pri čemu i dalje nije jasno ni na osnovu čega je Vlada postupala, ni kako je moguće da to što tvrdi Vlada ne tvrdi Evropska komisija, kaže za CdM bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić.
Podsjeća da je Vlada utvrdila 9. decembra, a Skupština usvojila 27. decembra 2019. Zakon o ulaganju i konsolidaciji u razvoj Društva za transport putnika i robe u vazdušnom saobraćaju Montenegro Airlines. Ovim Zakonom se, radi osiguranja likvidnosti, održivosti i stabilnosti poslovanja Montenegro Airlinesa kao društva od posebnog značaja za Državu, uređuju uslovi, način i postupak izmirivanja obaveza koje Društvo ima prema Državi i trećim licima, izvor i način obezbjeđivanja sredstava za ove namjene kao i druga pitanja od značaja za razvoj Društva koje poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Države.
“Drugo, Crna Gora je na Međuvladinoj konferenciji u Briselu 30. juna ove godine otvorila posljednje pretgovaračko poglavlje – upravo ono koje se odnosi na konkurenciju i tržište. Kada smo otvarali to poglavlje, za koje je bilo zaduženo Ministarstvo ekonomije, već smo pola godine sprovodili zakon o kojem je riječ. Da li bi se Evropska komisija saglasila sa otvaranjem pregovora o konkurenciji ako smo mi navodno upravo u to vrijeme direktno kršili pravila konkurencije i otvorenog tržišta. Naravno da ne. Ispunjavanjem početnih mjerila Evrposka unija je prepoznala napore i posvećenost Crne Gore koje je uložila u prethodnom periodu”, naglasila je Sekulić.
CdM: Da li je Evropska komisija bila upućena u sve detalje u vezi sa Montenegro Airlinesom?
SEKULIĆ: Jeste, i putem redovnih kontakata i komunikacije u okviru priprema za otvaranje pregovaračkog poglavlja 8 i u ovom slučaju i direktnom komunikacijom predsjednika Vlade Duška Markovića i evropskog komesara za politiku susjedstva i proširenje Olivera Varheljija.
Ta tema bila je više puta predmet razgovora, a premijer se 8. jula posebnim pismom obratio evropskom komesaru i pojasnio stavove naše zemlje u vezi sa pitanjem usklađenosti Zakona o pravilima tržišne utakmice. Premijer je u pismu podrobno objasnio značaj Montenegro Airlinesa za Crnu Goru navodeći da nacionalni avioprevoznik ima ogroman uticaj na našu ekonomiju, da godišnje preveze putnika gotovo koliko Crna Gora ima stanovnika od čega su dvije trećine turisti koji donesu našoj ekonomiji direktan prihod od 150 miliona eura godišnje, da je učešće Montenegro Airlinesa u našem ukupnom vazdušnom sapobraćaju 25 odsto ljeti i 33 odsto zimi, da je poseban značaj kompanija pokazala u vrijeme pandemije koronavirusa idt. te da se zbog svega toga uloga crnogorskog nacionalnog avioprevoznika ne može posmatrati samo sa aspekta postojećeg regulatornog okvira.
CdM: Je li u komunikaciji pominjana tvrdnja Agencije za zaštitu konkurencije da nije dobila od Vlade svu traženu dokumentaciju?
SEKULIĆ: Jeste. Premijer je decidno naveo da je Agencija dobila sve potrebne informacije i podatke, ali da nažalost Agencija još nije donijela odluku. Uostalom, evo vam pismo pa objavite. Tu nema šta da se krije. Naprotiv, to pismo predstavlja škoslki primjer borbe za interes svoje države.
CdM: Zašto Agencija za zaštitu konkurencije nije toliko vremena donosila odluku? Da li joj je nedostajao pravni okvir?
SEKULIĆ: Ne. Naprotiv. U okviru pripreme za otvaranje pregovaračkog poglavlja 8 preduzete su još ranije, dakle prije nego što je ovo stiglo Agenciji za zaštitu konkurencije, značajne reformske aktivnosti na usaglašavanju nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije. U okviru poglavlja 8, koje obuhvata dva aspekta i to konkurenciju i kontrolu državne pomoći, donijeti su još 2018. godine Zakon o zaštiti konkurencije i Zakon o kontroli državne pomoći. Takođe, usklađene su šeme državne pomoći i uspostavljena je obaveza donošenja akcionog plana za državnu pomoć i konačno urađeni su propisi za biznis zone. Ono što je bitno jeste da je Agencija za zaštitu konkurencije proširila svoju nadležnost i na postupak dodjele i kontrolu državne pomoći. Na taj način Agencija kao operativno, nezavisno tijelo ima nadležnost i resurse za potpunu primjenu pravila o državnoj pomoći.
Odgovor na Vaše konkretno pitanje je da je Savjet Evropske unije konstatovao da je, što se tiče državne pomoći, zakonodavni okvir u Crnoj Gori u velikoj mjeri usklađen sa članovima 107 i 108 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije kao i sa odgovarajućom pravnom tekovinom EU. Naravno, EU napominje da Crna Gora mora nastaviti da usklađuje i impelentira pravnu tekovinu EU u okviru poglavlja konkurencija.
CdM: Da li je možda razlog drugačiji stav Agencije o isplativnosti i opravdanosti ulaganja?
SEKULIĆ: Kakav stav o tome ima neko u Agenciji nije na meni da sudim, a nije ni relevantno. Ono što je na ovu temu važno je sljedeće: Prvo da Vlada tada nije radila napamet niti na osnovu utisaka ili želja već je radila na osnivu ozbiljnih analiza. Jedna od najrenomiranijih i najvećih svjetskih kompanija za računovdstvene i finansijske analize Deloitte analizirala je po narudžbi Vlade dva alternativna scenarija: Prvi – implementiranje planiranih ulaganja od strane Države i drugi stečajni postupak.
U analizi, koja je dostavljena i Agenciji za zaštitu konkurencije decidno je navedeno da bi: Prvo, Država realizacijom planiranih ulaganja u MA ostvarila prinos od 12,1 odsto, što je iznad zahtijevane stope na bazi tržišnih pokazatelja (koja iznosi 8,0 odsto) i drugo da bi Država planiranim ulaganjima ostvarila neto sadašnju vrijednost od 17,8 miliona eura, što je značajno više od 2,8 miliona eura koliko je projektovana vrijednost u alternativnom stečajnom postupku. Deloitte je zaključio da su „planirana ulaganja od strane Države u MA opravdana uvažavajući načelo investitora u tržišnoj ekonomiji“. Da pojasnim, za laike: Deloitte je zaključio da je spašavanjem Montenegro Airlinesa prinos Države 17,8 miliona eura, a u slučaju stečaja Država može da naplati 2,8 miliona.
Angažovana je i druga kompaniju, PricewaterhouseCoopers – PWC, da uradi sličnu analizu. I ti nalazi, naravno, idu u prilog odluke o održanju Montenegro Airlinesa kao državne kompanije. PWC konstatuje rast turizma u Crnoj Gori i to prvenstveno rast međunarodnih turista, preciziraju da se taj broj od 2010. udvostručio i da su turisti pretežno iz Evrope učestvovali sa 91,2 odsto u ukupnom broju turista u 2019. godini. I ova kompanija analizirala je različite opcije i zaključila, između ostalog, da bi prestanak poslovanja Montenegro Airlinesa doveo do gubitka povezanosti sa drugim evropskim gradovima (posebno van sezone), te da bi u toj opciji postojao rizik da druge aviokompanije ne mogu u potpunosti zamijenitl aktivnosti Montenegro Airlinesa, pa bi broj turista mogao pasti. Istovremeno navodi se , kako sam rekla, da se zainteresovanost stranih turista povećava i da oni predstavljaju ključni pokretač ekonomskog razvoja.
I drugo, Zakonom je propisana obaveza Montenegro Airlinesa da izvještava kvartalno resorno ministarstvo kako bi država na redovnoj osnovi mogla da prati realizaciju i rezultate svog ulaganja, u duhu „principa privatnog investitora”.
Dakle, dvije kuće koje spadaju u grupaciju tzv. četiri velike, dvije od četiri vodeće u svijetu, ocijenile su Vladin aranžman kako sam navela.
CdM: Pominje li se u analizama i pitanje da li je ulaganje u skladu sa princima slobodnog tržišta?
SEKULIĆ: Da. Konstatuje se u Deloitteovoj analizi da su najveći povjerioci Montenegro Airlinesa Država Crna Gora, Areodromi Crne Gore i Kontrola letenja Srbije i Crne Gore – SMATSA kao i Hipotekarna banka. Deloitte navodi da ne bi bilo u skladu sa tržišnom praksom eventualno učešće u postupku Aerodroma Crne Gore, koji su vlasništvo države Crne Gore, i SMATSA-e, koja je vlasništvo Crne Gore i Republike Srbije.
CdM: Na osnovu čega je Vlada odlučila ako Agencija za zaštitu konkurencije nije saopštila svoj stav? Šta je uopšte Agencija do sada odlučila u vezi sa Montenegro Airlinesom?
SEKULIĆ: Agencija za zaštitu konkurencije, koja ocjenjuje usklađenosti ovog Zakona sa Zakonom o kontroli državne pomoći u Rješenju od 3. septembra navodi ocjenu da „pokrivanja poreskih obaveza od strane države nije moguće dovesti u vezu sa postupanjem privatnog ulagača, te samim tim takva transakcija predstavlja državnu pomoć“, da „iznos od 72,8 miliona eura, koje Deloitte klasifikuje kao nepovratni trošak, sadrži elemente držane pomoći, te da privatni investitor pod istim uslovima ne bi imao niti zakonsku mogućnost, niti cilj da izvrši takvo ulaganje“ itd., te zaključuje da „nijesu ispunjeni uslovi za primjenu testa subjekta u tržišnoj ekonomiji (MEO testa), a koji bi isključivao prisustvo državne pomoći“. Još se navodi da „postoji sumnja da mjere propisane Zakonom o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Društva za transport putnika i robe u vazdušnom saobraćaju Montenegro Airlines A.D. Podgorica predstavljaju mjere državne pomoći“. Tako da ovdje imamo situaciju, s jedne strane mišljenje Deloittea, a s druge strane Agencije za zaštitu konkurencije i to, što je ovdje važno navesti, ne stručne službe, dakle ne eksperata Agencije, nego njenog Savjeta, političkog tijela. Dva čovjeka znaju bolje od stručnjaka Agencije i od jedne od vodećih revizorskih i konsultantskih kuća u svijetu koja je stara 175 godina, zapošljava više od 300.000 ljudi u 150 država, čiji je prošlogodišnji prihod premašio 46 milijardi eura.
Ovdje su bitne tri stvari: Prvo, Agencija za zaštitu konkurencije donošenjem Rješenja nije konačno odlučila o usklađenosti Zakona o konsolidaciji sa Zakonom o kontroli državne pomoći. Drugo, Vlada je bez obzira na to, na osnovu takvog mišljenja Agencije učinila što je učinila, prizemljila je naše avione, ostavila naše brojne građane i strance da se potucaju po evropskim aerodromima, otjerala zaposlene u Montenegro Airlinesu na biro rada i nanijela crnogorskom turizmu i Državi nemjerljivu štetu. I treće, ako dvije osobe iz Savjeta Agencije mogu da daju mišljenje kojim pobijaju stavove jedne od vodećih svjetskih konsultantskih kuća onda se postavljaju pitanja zašto uopšte postoje ove kuće i zašto se mi bakćemo sa Montenegro Airlinesom, turizmom, reformama i svim ostalim, umjesto da izvozimo svijetu znanje odnosno prodajemo ekspertize dvoje ljudi iz Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije.