Šćepović: URA je ispisala crnogorsku istoriju beščašća

Autor: Đorđe Šćepović

Kad su najnaivniji među nama vjerovali da će izdajničkim i anticrnogorskim naumima URE na put stati makar ono jedno zrno časti o kojemu pjeva Aleksandar Sekulić, znao sam da su njihova očekivanja prevelika i da su uzaludna. Ne zato što sam vjerovao da će Dritan Abazović ići do kraja u izdaji i razoru Crne Gore, jer zasta nisam vjerovao, već zato što, za razliku od njih nisam očekivao niti jedno zrno časti u najsramnijoj od svih sramnih partija u istoriji Crne Gore. A istorija ih pamti mnogo. Od onih sam koji su, umjesto na zrno časti računao i na strah od izdaje, na strah od nesagledivih posljedica koje su neminovne nakon takve izdaje. URA je ispisala crnogorsku istoriju beščašća i svi do jednog, od vrha pa do dna ostaju zapisani kao izdajnici i neprijatelji Crne Gore. Njihova imena nemojte nikada zaboraviti. O njima govorie svojoj đeci, da ih zapamte, a oni će svojemu potomstvu, jer žig srama traje vječno.

O kakvim je pojavama riječ lišenim skrupula i stida najbolje svjedoči prizor za nekom od kafanskih trpeza za kojom se neposredno nakon izdaje raduju i iz sveg glasa pjevaju. Čemu se raduju oni koji su sada već i zvanično Crnu Goru poklonili Aleksandru Vučiću? Čemu se može radovati čovjek koji je tuđoj okupatorskoj crkvi poklonio crnogorske bogomolje? Kakva to radost obuzima beogradske sluge? Osim njih, razdraganih, bezbrižnih, lakih i nježnih, ne zaboravite one koji su ih stvorili. Njihove tvorce nikako ne zaboravite, jer šačica infantilnih izdajnika tek je posljedica projekta koji traje već neko vrijeme. Kada potomstvu budete govorili o izdajnicima i rušiteljima Crne Gore, nikako ne smetnite sa uma one koji su golobrade, moći gladne i neiživljene dječake uzeli za ruku i doveli ih do poziije iz koje danas ruše Crnu Goru. Imajte na umu da pposebnu zahvalnost dugujemo Šerbu Rastoderu i Žarku Rakčeviću, Miodragu Peroviću i Željku Ivanoviću, graditeljima i medijskim pokroviteljima partije koja razgrađuje Crnu Goru. Onima, koji su se prije izbora 2020. obećali srpskim nacionalistima, a nakon izbora sa njima počeli rušiti Crnu Goru i onima koji su u svojim medijima pakt sa zlom predstavljali kao slobodu. To što su se Rastoder i Rakčević nakon izvjesnog vremena zbog ličnog kukavičluka povukli, nama danas ne znači ništa. To ih ne abolira od odgovornosti. To što se Perović i Ivanović nijesu povukli, već i dalje likuju nad kolonizacijom Crne Gore, e to nam itekako znači. Na krilima njihovog tabloida nošene su tzv. litije. Na stranicama njihovog tabloida do besvijesti je relativizovan državni udar, promovisan klerofašizam i satanizovan svako onaj ko nije pristajao na njihovu viziju Crne Gore. Tačnije, na viziju njihovih dobrotvora.

U najnovijem primjeru malignosti i gadosti tabloida Vijesti očitava se sva politika jednog takvog projekta. Na gazdin mig, njegovi vješto dresirani kolumnisti jurnuli su na crnogorskog pisca Milorada Popovića. Neki od njih za honorar, a neki za flašu konjaka, jer cijena varira od slučaja do slučaja. Svi Kerberi milionera koji su milione stekli u DPS tiraniji i diktaturi pokušali su diflamaciju i javni linč Milorada Popovića. Kažem pokušali, jer njihova slova odavno ne vrijede ni pišljiva boba. Vrijede koliko i riječ Dritana Abazovića. Jalovi i potrošeni daktilografi gazdinih želja i frustracija ne mogu nauditi nikome, ali neka ih. Neka ostanu zapamćeni kao slugine sluge jer i njihov lova na zmajeve ima svije gospodare. Dakako da ima. Zapamtite sve ovo i sve one koji su godinama marljivo radili na nestajanju Crne Gore. Temeljni ugovor samo je finale višegodišnjeg projekta. Tzv. Temeljni ugovor koji raskopava crnogorske temelje, ne bi li na njima zidao srpske laži u “srpskim svetovima”.