Piše: Aleksandar Šćekić, Koordinator Crnogorskog pokreta za Bijelo Polje
Promjenom vlasti 30. avgusta prošle godine, ne samo danije ostvareno nijedno od obećanja nove vlasti, posebno kad su u pitanju nacionalna podjeljenost i animoziteti, već su se svi problemi crnogorskog društva zaoštrili do granice pucanja. Naročito smo se mi na sjeveru uvjerili u to bestijalnim divljanjem velikosrpskog nacionalizma koji je pobjedu na izborima doživio kao dozvolu da mogu ponoviti sramne godine sa početka potonje decenije prošlog vijeka i obračunati se sa Crnogorcima i inovjernicima. Svima su poznati napadi na pripadnike islamske vjeroispovjesti i sramni grafiti po muslimanskim kućama, za koje krivci nikada nijesu ni traženi, ni utvrđeni.
Umjesto građanskog suživota i bogatsva nacionalne i konfesionalne različitosti, dobili smo brutalnu dominaciju jedne nacije i jedne crkve. Naravno da jednonacionalna i svetosavska vlast ne vidi ništa sporno u tome, kao istomišljenicima ne pada im na pamet da se ponašaju u skladu sa Ustavom Crne Gore i njenim konstitutivnim uređenjem kao građanske države i budu vlast svih građana Crne Gore, uvažavajući prava svih, bez privilegovanja bilo koje nacionalne zajednice, konfesiije ili Crkve.
Ustoličenje budućeg mitropolita eparhije SPC pod imenom Mitropolija crnogorsko – primorska, Joanikija Mićovića, u prijestonici Crne Gore, Cetinju, nije ništa drugo do krešendo jedne takve politike i simboličko pokoravanje Crne Gore od strane velikosrpskog imperijalizma i svetosavskog klerofašizma. I to ne treba da se tiče samo pripadnika crnogorske nacionalnosti, bez obzira što je naša sudbina najdirektnije vezana za sudbinu Crne Gore i njene Crkve, već svih njenih građana, privrženih Crnoj Gori i njenoj suverenosti, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovjest, jer se tim činom postavlja krov kolonijalne Crne Gore za koju nijesmo glasali na referendumu 2006. godine i ruše temelji i sve što je urađeno u izgradnji građanskog društva, nezavisnosti Crne Gore i približavanja evropskoj civilizaciji, posebno ulaskom u NATO i otvaranjem svih poglavlja u pristupnim pregovorima sa EU. Radi se o istorijskoj prekretnici i obmanjuju Vas svi oni koji taj događaj hoće da podvedu pod nekakvu rutinu. Na nama je da odlučimo hoćemo li ćutke posmatrati kako od naše lijepe Crne Gore prave još jednu satrapiju beogradskih hegemona i drugu Republiku srpsku, ili ćemo živjeti u državi građana u kojoj nijednoj naciji, konfesiji, manjini ili bilo kom drugom entitetu neće biti tijesno.
Bez obzira na planove SPC ili odrođene države i njenih probušenih bezbjednosnih službi, procjena BIA-e i specijalnih jedinica Vojske Srbije, naša je dužnost, nas svih kojima je Crna Gora jedina otadžbina, da dignemo glas i svojim prisustvom na Cetinju 4. i 5. septembra pokažemo da im nećemo tek tako prepustiti Crnu Goru. Da pokažemo da smo dostojni naših junačkih predaka koji nikada nijesu žalili dati svoj život za slobodu Crne Gore, da smo dostojni nasljednici onog nepokorenog parčeta zemlje koji je jedini svijetlio na teritoriji Otomanske imperije, a koji hoće da nam prisvoje oni koji u to vrijeme nijesu imali istoriju.
Zato vas sve pozivam, u svoje i u ime Crnogorskog pokreta, da u što većem broju kažemo NE velikosrpskom svojatanju Crne Gore, skrnavljenju institucije koja je za Crnu Goru Versaj i Bakimgenska palata, institucije koja je simbol crnogorske državnosti kroz vjekove, a u kojoj žele da inaugurišu sveštenika crkve druge države, pokušavajući simbolički da ga prikažu nasljednikom svijetle tradicije naše Crnogorske crkve, čije velikodostojnike nije nikada birala druga država, niti bilo ko drugi do Crnogorci!
Vidimo se na Cetinju 4. i 5. septembra!