Samit NATO-a u Madridu je najvažniji samit u istoriji tog saveza. Dugo je pripreman i trebao je da ima potpuno drugačiji kontekst. Trebalo je da u fokusu bude strategijski koncept NATO-a, jer on još uvijek radi po strategijskom konceptu iz Lisabona, iz 2010. godine. Već dugo vremena određene ekspertske radne grupe rade na pripremi novog strategijskog koncepta, a glavni povod za tu izmjenu bila je nagla ekspanzija naoružanja Kine, kazao je admiral u penziji Dragan Samardžić u emisiji „Znam da znaš“ na Gradskoj RTV.
„U međuvremenu su se izdešavale mnoge stvari, prije svega invazija Rusije na Ukrajinu, tako da će strateški koncept biti usvojen u Madridu. To je najvažniji dokument NATO-a, koji opredjeljuje politiku NATO u vojnoj i političkoj sferi u narednoj dekadi“, kazao je Samardžić.
Kako navodi, značajno je što će ove godine prvi put na samitu u Madridu učestvovati i partneri Novi Zeland, Australija, Japan i Južna Koreja.
„Na samitu će biti priče o modalitetima globalnog odgovora na bezbjednosne prijetnje, prije svega terorizam, tako da će po prvi put NATO jasno definisati na samitu da je Rusija najveća i direktna opasnost po NATO. Takođe, definisaće se i Kina kao opasnost, s obzirom na to da je do sada bila označena kao partner“, poručio je Samardžić.
Naglašava da prije svakog samita NATO vrši istraživanje javnog mnjenja i da je ono prije samita u Madridu pokazalo istorijski maksimum podrške od strane građana iz zemalja koje su NATO saveznici.
„Preko 70 odsto građana u savezničkim državama smatra da je NATO izuzetno bitan za njihovu bezbjednost. U Crnoj Gori je taj procenat nešto više od 50 odsto. U slučaju organizacije referenduma, gdje bi se postavljalo pitanje Da li ste za to da vaša država ostane u članstvu NATO saveza ili da izađe iz članstva?, u Crnoj Gori bi 64 odsto građana bilo za to da ostane, a ostatak da ne ostane u NATO savezu“, kazao je Samardžić.
Navodi da je, nakon referenduma 2006. godine, pristupanje NATO-u najpametnija odluka u Crnoj Gori.
„Potpuno je jasno, ako razumski razmišljamo, da Crna Gora, s obzirom na svoje ograničene resurse, nije sposobna da sama rješava svoju bezbjednost, pogotovo u svijetu globalne opasnosti. Mnoge sfere odbrane i bezbjednosti sami ne bismo mogli pokriti, kao što i ne pokrivamo, već se oslanjamo na kolektivni sistem bezbjednosti“, objašnjava Samardžić.
Na pitanje da li je tačna ocjena profesora Nikole Samardžića da je bivša ministarka Olivera Injac dovela NATO u najveću krizu otkada taj savez postoji, Samardžić odgovara da je svakako bilo elemenata koji su zabrinjavajući za NATO, prije svega dijeljenje osjetljivih informacija, ali je, kako kaže, riječ o isuviše jakoj organizaciji da bi joj bilo kakvo dešavanje u maloj Crnoj Gori moglo uzdrmati temelje.
U toku mandata vlade Zdravka Krivokapića, ističe Samardžić, ništa pozitivno se nije dešavalo u odnosu na ispunjenje agende Crne Gore prema NATO-u.
„Nažalost, u tom periodu urušili smo povjerenje koje su NATO saveznici imali prema nama, imenovani su nekompetentni ljudi na odgovorne pozicije. U posljednje dvije godine NATO je imao izuzetno važne strateške projekte i bilo je dosta obaveza koje je Crna Gora trebala da uradi. Međutim, ništa nije urađeno. Kada sam vidio da se ništa ne preduzima, uputio sam opširnu analizu i dao prijedloge šta treba da se radi. Niko se nije udostojio ni da mi odgovori na to“, ističe Samardžić.
Da je Ministarstvo odbrane ispoštovalo sve dogovore koji su postignuti tokom ljeta prošle godine, navodi Samardžić, Crna Gora ne bi došla u nezgodnu situaciju.
„Dolazila su opravdanja da će naše snage biti uključene u borbena dejstva u Ukrajini. Ne, one su bile isključivo u cilju odbrane teritorije alijanse i zaštite članova alijanse. Čak iako se u to sumnjalo, nikakav problem nije kad Skupština donese odluku da se stave nacionalna ograničenja. Naprosto, nije postojala želja“, objašnjava Samardžić.
Ističe da su pod uticajem Rusije donošene sve odluke u Crnoj Gori i da iz tog razloga nije postojala želja za napretkom.
„Moja najveća zabrinutost je što smatram da su obavještajne strukture najlošija karika našeg sistema. Danas se puno toga dešava, a da to nažalost ne otkrivamo ili kasno otkrivamo. Tek će se mnoge stvari otkriti“, kazao je Samardžić.
Komentarišući upotrebu helikoptera za ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju, Samardžić navodi da je prije nekoliko godina postojala izmjena zakona, gdje se daje mogućnost ministru da upotrijebi vojsku.
„Međutim, tačno se zna na šta se odnosi taj zakon, a na Cetinju nijesu bile normalne okolnosti. Ova aktivnost je preduzeta bez adekvatne odluke, van Ustava i Zakona, i ono što treba ispitati jeste ko je odlučio o tome. Tačno je propisano da je pod tim okolnostima jedinu odluku o upotrebi hilikoptera mogao da donese Savjet za odbranu i bezbjednost, čak i da propisuje način komandovanja“, kazao je Samardžić.
Napominje da, iako je bivša ministarka Injac negirala da je vojnoobavještajna služba bila na Cetinju, prema njegovim saznanjima – bila je.
„Nažalost, ne za ono za šta je trebalo, nego za procjenu ljudi koji mogu da lete“, kazao je Samardžić.
Samardžić navodi da su kadrovska rješenja ministarke Injac napravljena ne iz neznanja, već iz htjenja. Takođe navodi da je trenutni ministar odbrane Raško Konjević napravio racionalne poteze na početku mandata.
„Pravi vojnik je imenovan na mjesto načelnika generalštaba – general Lazarević. Veoma dobro je upućen u problematiku NATO, veliki je stručnjak za krizni menadžment, koji je veoma bitan za Crnu Goru i za donošenje odgovarajućih zakona“, kazao je Samardžić.
Kako kaže, nakon samita u Madridu pravo je vrijeme da se napravi analiza i agenda šta su prioriteti u Ministarstvu odbrane i vojsci.
„Prvo što se treba uraditi je funkcionalna analiza, organizacije i ministarstva i vojske, da bi bila održiva. Neki segmenti su predimenzionirani i kao takvi ne vode održivom sistemu i onome što je potreba Crne Gore“, zaključio je Samardžić.