Vlada je ekonomski urušila državu i za svaki dan njenog daljeg funkcionisanja biće potrebni mjeseci popravljanja stanja, ocijenio je u intervjuu za Dnevne član Predsjedništva i poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Rakočević. Rakočević smatra da je “Maršalov plan” nekreativan politički pamflet, te da nema realne šanse da se “suicidni ekonomski plan usvoji u Skupštini i time primijeni kao ekonomski model”.
Na ogroman rast cijena, nezaposlenost, zdravstvenu, ekonomsku, političku i institucionalnu krizu Vlada ima obećanje da će od naredne godine biti bolje, kada proradi tzv. “Maršalov plan”. Koliko su obećanja realna? Da li je ovo ipak kupovina vremena do vanrednih izbora o kojima se sve češće govori?
RAKOČEVIĆ: Očigledno je da su članovi trenutne Vlade već u izbornoj kampanji. Svjesni da neće preživjeti politički rasplet u narednim mjesecima, jer ih niko ne želi u političkom ozračju zbog izuzetno slabih rezultata, samoproklamovani eksperti su odlučili, nakon savjetovanja u Beogradu, o čemu su uredno obavijestili javnost, da krenu u izbornu kampanju pred osnivanje političke partije, koja će konkurisati na biračko tijelo onih koji su ih postavili na mjesta u Vladi, sa kojih sada namjeravaju politički ugušiti one koji su ih tu instalirali.
Takozvani “Maršalov plan” je nekreativan politički pamflet, koji ne pruža nijednu analizu koja bi ponudila odgovore na brojna pitanja koja se ekonomski nameću, nakon bajkovitih obećanja o boljem životu, baš sada kad je jasno da je Vlada pred slomom. Prethodno je godinu rada Vlade, pa i tih ljudi koji nam sada nude navodna rješenja obilježilo rekordno zaduženje, netransparentno i tajno, povećanje javnog duga sa 3,6 milijardi na 4,1 milijardu, osjetan rast cijena osnovnih životnih namirnica, čak do 70 odsto, povećanje cijena goriva za preko 20 odsto, frapantan rast nezaposlenosti, za 26 odsto, drastičan pad investicija, depresija u realnom sektoru, gašenje biznisa, osnivanje nacionalne avio-kompanije za 40 milionaeura i negativno poslovanje Air Montenegra nakon samo četiri mjeseca rada, nakon obećanja da ćemo za nula eura imati kompaniju koja će biti rentabilna.
Uz žaljenje, jer bi uspjeh Vlade podrazumijevao uspjeh države, moramo zaključiti daje Vlada ekonomski urušila državu i da će za svaki dan njenog daljeg funkcionisanja trebati mjeseci popravljanja stanja, kada konačno ova Vlada postane ružan dio istorije crnogorskog demokratskog sazrijevanja.
Šta je zapravo suština “Maršalovog plana”? Da li je realna opasnost da će privrednici i poslodavci biti primorani da dodatno otpuštaju radnike?
RAKOČEVIĆ: Najprije, ne mislim da bilo kakva opasnost postoji, jer nema realne šanse da se suicidni ekonomski plan usvoji u Skupštini i da se time primijeni kao ekonomski model. Takođe, ne mislim da se uopšte planom može nazvati prezentacija Ministarstva finansija na pres konferenciji, koja ne nudi nijedno objašnjenje kako da se obezbijede novi prihodi za najavljena nova izdvajanja iz budžeta. Bez nove ekonomske vrijednosti nema realnog rasta. A ekonomske vrijednosti nema bez novih investicija i superiornih ideja koje mogu kreirati radna mjesta u realnom sektoru, koja treba da prati racionalizacija broja radnih mjesta u javnoj upravi.
Umjesto toga, ministar finansija podržava prekomjerno zapošljavanje aktivista političkih partija u vlasti u državnoj upravi, najavljuje povećanje poreza i dodatno obeshrabrivanje domaćih i stranih investitora, a pritom to povećanje ne može ni približno podmiriti najavljena nova izdvajanja iz budžeta. Ne mislim da će tzv. plan dodatno oslabiti položaj radnika i privrede, jer plan ne postoji, riječ je o političkom proglasu, ništa više od toga. Ipak, mislim da će upravo nepostojanje plana, nepostojanje znanja trenutne Vlade dodatno oslabiti položaj radnika i privrede, a ekonomiju Crne Gore i konačno, poslije godinu dana upornih pokušaja, baciti na koljena.
Ministar Spajić je ne tako davno najavio milijardu investicija iz Japana. Za sad ih nema. Sada govori o projektu “Evropa sada”. Da li je riječ o populizmu ili Spajić zaista računa na neku podršku koja bi omogućila da sadašnja Vlada još malo produži život?
RAKOČEVIĆ: Trenutna vlast je već zauzela svoj stav u odnosu na kreiranje investicionog ambijenta u državi, najmanje na dva načina. Prvo, objavila je rat kapitalnom budžetu, te zaustavila sve infrastukturne investicije, da ne pominjem pokretanje ranije planiranih, ne daj bože osmišljavanje novih, koje treba da posluže za jačanje ambijenta i uslova za pokretanje biznisa i privrede i otvaranja radnih mjesta u realnom sektoru. Drugo, Vlada je objavila rat kredibilnim stranim i domaćim investitorima, kao dio revanšističkog plana prema svima koji su napravili rezultat u Crnoj Gori od 2006. godine do danas.
Taj rezultat je Crnoj Gori donio vrijedne investicije, turističku atraktivnost, transfer znanja na domaći menadžment i zaposlene, kao i desetine hiljada radnih mjesta. Kako onda očekivati da će mladi čovjek pokrenuti mikro biznis, a kamoli Japanci projekte od milijardu eura u ovakvom ekonomskom ambijentu. Bajka. Podatak da je ostvaren rekordan iznos depozita u bankama-sa 3,1 na 3,5 milijardi eura, znači da građani i privreda drže novac u bankama, a ne investiraju ga zbog nepovjerenja u trenutnu Vladu i njihovu nepredvidivu ekonomsku politiku. Grčki investitori potražuju preko 100 miliona eura u arbitraži od države, američki investitori koji su kapital uložili u Budvu najavljuju tužbu protiv države, u najavi su potencijalno nove arbitraže, mnogi investitori su povukli svoj kapital, a sve zbog samovolje lokalnih vlastodržaca, sa kojima trenutna Vlada u tome sarađuje i saučestvuje u združenom ekonomskom napadu na državu.
Preduslov za nove investicije i dalji napredak države je odlazak trenutne Vlade.
Vlada Hrvatske donijela je odluku o zamrzavanju cijene gorivana 30 dana, dok Vlada Crne Gore ne razmišlja o takvom potezu, već ubjeđuje građane da će nova poskupljenja amortizovati rast plata od januara…
RAKOČEVIĆ: Sve što podrazumijeva više od riječi, dakle djela, trenutnoj Vladi predstavlja ozbiljan problem. Kada treba maštati o planovima i zamajavati građane lažnim obećanjima, tada su veoma prisutni i živi, a kada treba da učine nešto konkretno da bi osnažili životni standard građana, prave se mrtvi. Enormni rast cijene goriva u Crnoj Gori utiče na cijene životnih namirnica i kupovnu moć građana. Bez smanjenja akciza na gorivo neće se moći obuzdati visoke stope inflacije.
Poruka nebrige trenutne Vlade za životne probleme građana se mora razumjeti kao potreba da se ovakva Vlada smijeni što prije, jer su posljedice koje nastaju dalekosežne po crnogorsku ekonomiju i društvo.
Iz lzvještaja EK o napretku Crne Gore za 2021. godinu se jasno vidi da su smjene i revanšizam nove vlasti dovele do toga da je državna shižba ugrožena, odnosno pogođena i da nema adekvatan kadar za nastavak reformi. Opozicija, analitičari, kao i dio nevladinog sektora takođe ga ocjenjuju najgorim od kako su počeli pregovori sa EU. Premijer Krivokapić, međutim, kaže daje “ohrabren što nije konstatovano nazadovanje”. Vaš komentar?
RAKOČEVIĆ: Izvještaj EK samo potvrđuje ono čemu građani svjedoče već godinu dana. Heterogenost partija u vlasti, ugroženi evropski put, neodgovornost i loša namjera prema evropskoj perspektivi, ogledana u desetkovanju pregovaračkog tima sa EU naime, preko stotinu ljudi je ili smijenjeno ili je samoinicijativno napustilo tim koji treba da doprinese bržem učlanjenju države u EU. Reforme ne postoje, zakoni se donose bez javne rasprave, po skraćenoj proceduri, bez konsultovanja evropskih partnera.
Postali smo jedina “nepouzdana” članica NATO u istoriji tog saveza, u odnosu na koju se strogo vodi računa koju vrstu informacija mogu dijeliti partneri. Teško mi je da povjerujem da nije u pitanju jasna loša namjera da se uništi liderstvo Crne Gore u procesu EU integracija i da se naša država unazadi i podredi drugim centrima moći. Poruka EK je jasna, ko hoće da je pročita evropske snage koje su sada u opoziciji i malobrojni u trenutnoj većini, koji su za sada spriječili ulazak antievropskih snaga u Vladu (doduše, ne treba zaboraviti da su prethodno te ekstremne desne elemente antievropske i antiNATO politike instalirali po dubini državnog aparata) moraju preuzeti odgovornost za povratak države na evropski kolosijek. Što se duže drže oči zatvorenim pred Izvještajem Evrope, duže ćemo propadati kao društvo, a država će se neprekidno udaljavati od evropske agende.
Na posljednjoj sjednici Vlade (na kojoj nije bilo kvoruma, pa je kasnije održana elektronska sjednica)smijenjen je v.d. direktora Uprave prihoda i carina Aleksandar Damjanović, a postavljena članica Atlas grupe Duška Kneževića. Reagovao je i Damjanović poručujući da će Spajić morati da objasni zašto ga je smijenio. Šta ovaj slučaj pokazuje?
RAKOČEVIĆ: Očigledno je da svaki pojedinac koji nije spreman da se prikloni umišljenom lobiju u Vladi i rješava privatne zahtjeve, a pritom ostvari određene rezultate, mora biti smijenjen. Mora da je tačno da revolucija jede svoju djecu. Damjanović i njegov politički subjekt je instalirao eksperte na pozicije u Vladi, a sada ih njihovi “eksperti” pokušavaj u politički penzionisati. Nijesam iznenađen ni najmanje. Šta građani da očekuju od Vlade kad Vlada sama sa sobom ne zna šta će.
DPS najavljuje dalje reforme. Vaši oponenti, ali i dio javnosti sporadično govore o nedovoljnoj reformi?
RAKOČEVIĆ: Otkad je politike i demokratije, prirodna je potreba suparnika da oslabi konkurenta, da bi lakše sprovodio svoje programe, ideje i agende. Sasvim logično i prihvatljivo. Zbog toga treba sagledati namjeru i objektivnost onih u političkim partijama suprostavljenim DPS-u, koji istovremeno ocjenjuju nivo reforme u DPS.
Sa druge strane, dio javnosti, uključujući dio medunarodne zajednice je prije 30. avgusta predlagao promjene po svaku cijenu, kao uslov dalje demokratizacije crnogorskog društva. Kazali smo im tada da nije svaka promjena istovremeno promjena nabolje. Nijesu nas poslušali. Sad imamo godinu dana opasnog urušavanja interesa euroatlantizma u Crnoj Gori, a time i na Balkanu, i razbijanja ekonomske supstance i imidža države.
Trenutna opozicija je na sve to upozoravala, a i danas, čvršće nego ikada, stoji na evropskim pozicijama i sarađuje sa međunarodnom zajednicom u cilju pronalaska rješenja za nastalu situaciju. Zbog čega je DPS za međunarodnu zajednicu sada faktor stabilnosti i sagovornik na temu rješavanja političke krize zbog nepromijenjenog euroatlanskog karaktera i zbog snažnog političkog rejtinga. Upravo zbog toga, dalje reforme u partiji moraju da vode učvršćivanju pozicije političkog liderstva i relevantnosti DPS-a, kao predvodnika evropske politike u državi. Jačanje političkih snaga u trenutnoj opoziciji znači, istovremeno, jačanje evropske ideje u Crnoj Gori. Za jak rejting je potrebno otklanjanje slabosti i ispravljanje negativne prakse iz prošlosti, ali i najsnažniji tim.
Na koji način to radi DPS?
RAKOČEVIĆ: Na Kongresu smo izabrali okosnicu tima sasvim novi sastav Predsjedništva, potpredsjednike iz nove političke generacije i liderstvo, znanje i iskustvo predsjednika Mila Đukanovića. Istraživanje javnog mnjenja, koje pokazuje da nivo povjerenja u DPS stoji stabilno, potvrđuje ispravnost naših dosadašnjih odluka. Dalje kadrovske izmjene koje su potrebne će uslijediti i zaokružiti reformu.
Ukoliko budemo povlađivali potrebi za eksperimentima, oslabićemo rejting evropske politike u Crnoj Gori, a onda će uzalud međunarodni partneri tražiti u evropskim snagama saveznika i sagovornika za jačanje euroatlantizma u ovom dijelu Evrope, jer će antievropske snage imati većinu. Pad rejtinga evropskih snaga značio bi rast podške suprotstavljenim politikama. Tada bi zajedno sa međunarodnim partnerima gledali sa strane kako nama suprotstavljene politike realizuju svoje interese u Crnoj Gori. Ko ne shvata suptilnost tog političkog procesa, beznadežno je neudubljen u crnogorsku i balkansku politiku.
Kako komentarišete poruku Dritana Abazovića da Crnu Goru čekaju politička i ekonomska iznenađenja?
RAKOČEVIĆ: Takvu poruku doživljavam, u najmanju ruku, nespretnom. Kvalitet ozbiljne politike i kredibilnog političara je predvidivost, odgovomost i jasnoća političkih planova i poteza, a ne iznenađenja. Iznenađenja obeshrabruju privredu i zabrinjavaju građane. Crnoj Gori je potrebna konkretna evropska agenda i ako Abazovićevo iznenađenje podrazumijeva konačan otklon od politike DF-a, onda bi dobro bilo da takav plan što prije izloži građanima i da spriječi dalje rastakanje ekonomske i društvene supstance Crne Gore. Abazović ima priliku da svoj politički subjekt iz pozicije negativca u odnosu na državne interese profiliše u partiju koja će vratiti Crnu Goru na evropski kurs. Najlakše se do toga sada može doći novim izborima na kojima građani moraju odlučiti: Evropa ili antievropski front.