Mnogo je sličnosti (ne naravno slučajnih) između, po svemu sudeći, sada već dvije najgore Vlade u crnogorskoj istoriji – 42. i 43, saopštio je Marko Rakočević, predsjednik podgoričkog odbora Socijaldemokrata.
Od 42. Vlade se, navodi Rakočević, u javnosti mnogo očekivalo.
“Dotadašnja vlast poslata u “prošlost”, došli novi eksperti, ostali nepune 2 godine, napravili haos, ostavili finansijsku pustoš, zadužili nas skoro milijardu eura i otišli da u ‘ladovini populističkog projekta “Evropa sad” formiraju partiju. Nakon njih stigla nova Vlada, dugo čekana. Manjinska. Manjinska i kapacitetom i suštinom”, ističe Rakočević.
Objašnjava i šta je ovim Vladama zajedničko.
“Obje Vlade imaju karakterističnu odrednicu koja će se izučavati u političkoj teoriji, a to je da pravi premijer nije premijer. U 42. Vladi je to bio Dritan Abazović, stručnjak za bezbjednost i “pomiritelj” biblijskih razmjera. A dobar trend se nastavio i u 43. Vladi. Opet premijer nije premijer. Suština ista, samo forma malo drugačija. Zdravko je imao Dritana, a Dritan ima Vladimira. Sada je stvarni premijer “ekonomski stručnjak” i “ekspert” za poljoprivredu Vladimir Joković, produžena ruka Aleksandra Vučića, kome je juče u transu zahvaljivao što nećemo biti gladni i što će Vučić omogućiti uvoz hrane i tako spasiti Crnu Goru gladi”, kazao je Rakočević.
U Crnoj Gori je, ističe on, zavladala jedna nova politička dogma da premijer nije premijer, da ništa nije kao što izgleda, a izgleda da je mnogo gore.
“I ova Vlada će, ako je do konstituenata, proći kao i prethodna, a na koncu će SNP vjerovatno tražiti manjinsku podršku od nekog drugog za neku novu Vladu, kada Vladimir riješi da postane Dritan…Ipak. Želja će ga biti. Izbori se bliže, a samim tim se primiče kraj političkim eksperimentima i igranju sa državom i njenim temeljnim vrijednostima”, zaključio je Rakočević.