Radulović: Turska, Mađarska i Hrvatska ipak neće spriječiti ulazak Finske i Švedske u NATO

Finski predsjednik Sauli Ninisto objavio juče da njegova zemlja i formalno pokreće proceduru podnošenja zahtjeva za članstvo u NATO-u.

Analitičari posljednjih dana spekulišu da bi moglo biti problema u ispunjenju želje Helsinkija, pa i Stokholma da postanu dio Alijanse.

O tome koliko je realno da Turska, Mađarska i(li) Hrvatska zakomplikuju ili spriječe ulazak Finske i Švedske u NATO Antena M je razgovarala sa predsjednikom Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilom Radulovićem.

Za Antenu M on kaže da svaka država može da dovede do određenog zastoja u procesu prihvatanja aplikacije Finske i Švedske.

“Turska trenutno ima specifičnu poziciju, u vezi sa agresijom Rusije na Ukrajini, jer predstavlja centar gdje se odvija najveći dio pregovaračkog procesa i vjerujem da je to bio najznačajniji dio motiva koji je naveo Tursku da pokaže inicijalno negativne stavove za prihvatanje Švedske i Finske aplikacije. U medijima smo, međutim, imali priliku da vidimo da su američki i evropski partneri već preduzeli određene korake ka Turskoj i da će pokušati da tu vrstu negativnih stavova pretoče u konačno pozitivno određenje prema aplikaciji dviju skandinavskih država”, pojšanjava on.

Radulović dodaje da pored razloga u vezi sa globalnim pozicioniranjem Turske, predsjednik Redžep Tajip Erdogan ističe i one koji imaju bilateralne osnove sa Finskom i Švedskom.

“Ovo se najprije odnosi na podršku koju ove zemlje daju demokratskim strukturama, slobodi medija i zaštiti manjina, a prevashodno vezama i stavovima koje ove dvije države imaju u vezi djelovanjem Kurdskih političkih struktura, a posebno PDK. Na kraju, vjerujem da su se pregovori iza zatvorenih vrata na samitu NATO-a ticali i slobodne prodaje oružja od strane Turske, tako da su se pozitivni stavovi Blinkena i Stoltenberga vjerovatno bazirali na pozitivnim pomacima i u toj oblasti”, ističe on.

Radulović naglašava da je sa Mađarskom drugačija pozicija, ali ne vjeruje da će Budimpešta u ovom trenutku davati veći otpor proširenju NATO, prevashodno zbog uloge samih američkih partnera i njihove odlučnosti da se takve odluke donesu.

“Pored uticaja SAD, i evropski partneri Mađarske će nastojati da se bilo kakve veće opstrukcije od strane premijera Viktora Orbana ne dese”.

Kada je Hrvatska posrijedi, Radulović ocjenjuje da je pozicija te države takva da izvršna vlast, ipak, ima predominantno pozitivan stav, te da je riječ o jednom političkom i ličnom eksperimentu predsjednika Zorana Milanovića koji, kako kaže naš sagovornik, sa jedne strane ima zanimljive privatne odnose sa određenim vrlo značajnim igračima u sistemu trgovine ruskom naftom.

“Te vrste njegovih privatnih odnosa vjerovatno utiču na takve njegove stavove koje je iznio u javnosti. Sa druge strane, korijen takvog radikalnog stava je i u pokušaju Milanovića da sopstveni politički profil odredi u pravcu koji bi se pomalo šaljivo mogao definisati tako da je on u stanju da se probudi kao partizan, a zaspe kao ustaša. Mislim da će takva vrsta političkih stavova, često kontradiktornih i nedosljednih, Milanovića koštati drugog mandata. U Hrvatskoj se, ipak, teško može očekivati da će protivljenje Milanovića izazvati konačne i potpuno negativne stavove povodom aplikacije Finske i Švedske. Iako je šef hrvatske diplomatije razgovarao sa Blinkenom o izbornoj reformi u BIH, to nije imalo formu ultimatuma o kojem je govorio Milanović i, na koncu, očekujem da će pozitivan stav Plenkovića i Vlade ipak imati odlučujuću ulogu”, zaključio je Radulović.