Višemjesečna dešavanja oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti prouzrokovana su time što Mitropolija crnogorsko primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori uporno odbija da Ustavnom sudu podnese inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonistosti, i ukazuje da se ovo pitanje, ne želi rješavati pravnim i institucionalnim sredstvima, ocijenio je za CdM predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović. On poručuje i da se različita tumačenja zakona ne rješavaju na ulici već pred nadležnim sudskim instancama, i smatra da su stavovi čelnika SPC više iz reportoara dnevne politike nego vjere.
“U društvenoj zajednici koja pretenduje da bude društvo vladavine prava konflikti, nerazumjevanja i različita tumačenja zakona se ne rješavaju na ulici već u za to odgovarajućim sudovima ili drugim institucijama. Konflikt oko ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovjesti, u dijelu prava vlasništva nad imovinom, bilo je i još uvijek jeste moguće riješiti u postupku pred Ustavnim sudom, koji, po okončanju, nezadovoljnoj strani ostavlja prostor da produži postupak osporavanja zakona pred Evropskim sudom za ljudska prava”, naglašava Radulović za CdM.
Prema njegovim riječima Udruženje pravnika, od prvog dana ukazuje da je to jedini pravni, institucionalan i u konačno odgovoran pristup svih aktera koji može nastalu situaciju, u dijelu različitih tumačenja odredbi članova 61-63 dovesti do nespornosti ili određenja ovih odredbi kao neustavnih.
“Činjenica da crkva, koja u javnosti izričito osporava ustavnost zakona i pored protoka više od pet mjeseci od njegovog donošenja, uporno odbija da Ustavnom sudu podnese inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonistosti, shodno čl. 150 Ustava, ukazuje da se ovo pitanje, ne želi rješavati pravnim i institucionalnim sredstvima. Pritom, postupak pred Ustavnim sudom omogućava, (čl. 150 stav 4 Ustava) da ukoliko primjenom neke od odredbi zakona bi „mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice“ sud može narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje su preduzete na osnovu zakona, drugog propisa ili opšteg akta“ čija se ustavnost ili zakonitost ocjenjuj”, pojašnjava Radulović.
Na taj način bi zakon, kakao naglašava sagovornik CdM-a, nastavio sa svojim pravnim dejstvom, a bile bi suspendovane one odredbe za koje se procjeni da bi njihovim dejstvom “mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice”.
“Crkva, da se opredjelila da koristi ovaj ustavni mehanizam, za slučaj neustavniosti neke od odredbi omogućila bi njihovu suspenziju koja ne bi zavisila od „dobre volje“ skupštine ili vlade. Precizan odgovor i pozadina zašto crkva ne koristi ovaj ustavni i pravno precizan i za nju povoljan pravni mehanizam, koji bi ujedno bio i otklon za optužbe da ne priznaje ustavni poredak države i da dejstvuje vaninsitucionalno moguće je sadržan je u stavovima njenih čelnika koji su više iz reportoara dnevne politike nego vjere”, zaključio je Rdaulović u izjavi za CdM.