Izmjene Zakona o slobodi vjerospovijesti predložene su bez javne rasprave i bez dijaloga, kaže predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović i podsjeća da je prethodni Zakon imao mišljenje Venecijanske komisije, što kako dodaje, sada nije slučaj.
”Mislim da je kod ovog zakona jedan tajac. Niko ne želi da ga komentariše, jer je on došao nekako oktroisano, da ne kažem došao je van sistema, dat je u proces, a da nijesmo na kvalitetan način sagledali sve elemente koji se tiču promjena u vršenju registracije i mnogo drugih elemenata koji se pojavljuju”, kazao je Radulović.
Navodi i da nijesu postojali razlozi za hitnost donošenja izmjena Zakona, bez konsultacija sa vjerskim organizacijama.
Radulović ističe i da je Udruženje pravnika ranije bilo uključeno u dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, ali je ovog puta, kako dodaje, to izostalo.
”Prirodnije bi bilo da se na neki način riješilo ono što je bio problem u prethodnom periodu da se ostvari širi društveni dijalog i da taj Zakon nema podršku uske parlametarane većine. Mislim da nama u Crnoj Gori treba jedna vrsta konsenzusa”, poručio je Radulović.
Podsjeća i da je za reformu pravosuđa potrebna dvotrećinska većina u Skupštini.
”Nama je potreban dogovor, široki društveni dogovor u okviru ustavnog poretka. Mi smo zagovornici tog ustavnog patriotizma, koji će omogućiti i pravnu sigurnost i pravnu stabilnost”, naveo je Radulović.
Govoreći o činjenici da Vlada nije predložila budžet za 2021, već da smo ušli u privremeno finansiranje, Radulović je rekao da takvo stanje ne bi trebalo da traje duže od tri mjeseca. Navodi i da bi bilo neuporedivo bolje da smo dobili budžet za narednu godinu.
”Ali i ovo je jedna opcija, koju ostavlja član 37. Zakona o bužetu”, naveo je Radulović.
Podsjeća da je Udruženje pravnika i ranije saopštavalo da su Crnoj Gori potrebni zakoni o Skupštini i Vladi.
”Cijenim da bi parlament trebalo da bude predlagač zakona o Skupštini, a ne Vlada. Vlada bi sa druge strane trebalo da predloži set zakona koji definiše organizaciju izvršne vlasti i svakako tu bi prvi bio zakon o Vladi”, navodi Radulović.
Ti zakoni bi, kako kaže, uredili na kvalitetan način odnos između Skupštine i Vlade i izbjegli bi situacije da se donošenjema uredbi smanjuje pravna sigurnosti.
Brojne su, kako ističe Radulović, i primjedbe na izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
”Jedna od najdominatnijih je da smanjujete kapacitet odnosno kredibilitet nosilaca javno pravnih ovlašćenja smanjujući broj godini radnog iskustva za njihov izbor. To ne može voditi većoj profesionalizaciji. Dati im trajanje ono što je v.d. stanje. Zatim da v.d. mogu biti lica koja dolaze van sistema i mnoga druga rješenja”, ističe Radulović i dodaje da prije tih izmjena, kako smatra trebalo predložiti zakon o Vladi.