Predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, u velikom stilu, ponovo se vratio na crnogorsku političku scenu, ubjedljivom pobjedom na predsjedničkim izborima koji su održani 15. aprila. To je bez sumnje najznačajniji politički događaj u našoj državi u 2018. godini.

Đukanović je na ovim izborima ostvario najbolji rezultat u istoriji predsjedničkih izbora u Crnoj Gori (održano ih je sedam od uvođenja višestranačja), osvojivši 180.274 glasa, odnosno 53,90 odsto onih koji su iskoristili biračko pravo. Đukanović je već u prvom krugu pomeo šest opozicionih i jednog nezavisnog kandidata. Drugoplasirani, Mladen Bojanić, predsjednički kandidat većeg dijela opozicije (DF, Demokrate, SNP i GP URA), osvojio je 111.711 glasova, odnosno 33,40 odsto. Na trećem mjestu bila je Draginja Vuksanović u ime SDPa, prva žena koja se kandidovala za predsjednicu u istoriji Crne Gore, sa 27.441 glasom, odnosno 8,20 odsto. Ostala četvorica kandidata dobila su zanemarljiv broj glasova. Đukanovića su na ovim izborima podržali koalicioni partneri DPS-a: Socijaldemokrate, BS, HGI, DUA i Demokratska partija.

U kampanji protiv sebe je imao jake snage opozicije, potpomognute dijelom nevladinih organizacija i medija koji ga nijesu štedjeli. Jedna od glavnih teza im je bila da Evropa neće prihvatiti Đukanovićev povratak i da će, ukloliko pobijedi, evropski put Crne Gore biti zaustavljen i doveden u pitanje. Zanimljivo je da su ključni opozicioni lideri Andrija Mandić, Nebojša Medojević, Milan Knežević, Aleksa Bečić, Ranko Krivokapić, Vladimir Joković…, ovoga puta izbjegli da Đukanoviću direktno izađu na politički megdan. Nadali su se da će se neki od kandidata koje su isturili, nekako domoći drugog kruga predsjedničkih izbora. Ali to se nije desilo. Đukanović je političar s najdužim stažom na političkoj sceni Crne Gore. Šest puta biran je za premijera Crne Gore, prvi put kad je imao 29 godina. Već jednom je bio predsjednik države (19972003). Iz politike se povlačio tri puta, ali je u svojoj stranci uvijek bio dominantna politička figura, pa se vraćao kad joj je zatrebalo. Iz ovih izbora izašao je kao nikad jači. Vladajuća koalicija i njegov DPS učvrstili su položaj predsjednik Crne Gore izabran je natpolovičnom većinom, u parlamentu imaju stabilnu većinu i Vladu, sa Duškom Markovićem na čelu.

– Ovo je pobjeda evropske budućnosti Crne Gore rekao je Đukanović obraćajući se pristalicama u izbornoj noći i obećao da će tokom svog mandata raditi na približavanju Crne Gore Evropskoj uniji.

Visoka predstavnica za vanjsku i bezbjednosnu politiku EU Federika Mogerini mu je prije desetak dana u Briselu odala priznanje za sve ono što je Crna Gora uradila tokom ove godine u oblasti evropskih integracija.

I Pobjednici i gubitnici

Nakon pobjede Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, Demokratska partija socijalista osvojila je, na izborima održanim 27. maja, apsolutnu vlast još u šest opština – Podgorici, Bijelom Polju, Danilovgradu, Pljevljima, Šav! niku i Žabljaku, dok je u Baru, Kolašinu koji je prije toga bio opozicioni, Golubovcima i Plavu (koji je takođe bio u rukama opozicije), sa svojim tradicionalnim koalicionim partnerima formirala vlast.

Posebno impresivan rezultat DPS je ostvarila u Podgorici sa podmlađenom listom čiji je nosilac bio dr Ivan Vuković, | gdje je postignut najbolji rezultat u posljednjih 20 godina.

Za respekt su i rezultati DPS-a u Bijelom Polju, Pljevljima, Žabljaku i Danilovgradu.

Najveći gubitnici lokalnih izbora bili su Demokratski front i I Krivokapićeva SDP koja čak nije ušla ni u parlamente Podgorice i Pljevalja.

Početkom februara opozicija je jedino uspjela da zadrži vlast u Beranama, i u maju u Plužinama, dok je u Ulcinju vlast pripala koaliciji okupljenoj oko DPS-a.

Strategija EU,razgraničenje sa Kosovom i “zvijezde granta

Početkom februara Evropska komisija predstavila je Strategiju proširenja EU pred Evropskim parlamentom, koja se odnosi na zemlje Zapadnog Balkana. U ovom dokumentu naglašeno je da bi uz jaku političku volju, provođenje stvarnih i održivih reformi i konačno rješenje sporova sa susjedima Crna Gora i Srbija mogle biti spremne za članstvo 2025. godine. Navedeno je da će uspjeh zavisiti od objektivnih zasluga i rezultata svake zemlje pojedinačno.

Prethodno je evropski komesar za proširenje i susjedsku politiku Johanes Han poručio da ako neko želi da pristupi 2025. godine, mora sa pregovorima završiti do 2023. godine.

Premijer Duško Marković na konferenciji za medije, koja je organizovana tim povodom, kazao je da naša država, trenutno najnaprednija zemlja sa najviše otvorenih poglavlja, može ispuniti uslove i prije 2025. godine.

Crna Gora je tada imala samo otvoren problem razgraničenja sa Kosovom. Iako su dvije države u avgustu 2015. potpisale u Beču sporazum o razgraničenju u kosovskom parlamentu su odbijali da ga ratifikuju. Crna Gora je odlučila da Kosovu pomogne da prebrodi tu krizu. U februaru potpisana je zajednička izjava tadašnjeg predsjednika naše države, Filipa Vujanovića i predsjednika Kosova Hašima Tačija, čime je otvorena mogućnost da Kosovo ratifikuje sporazum. Poslanici Skupštine Kosova su 21. marta sa 80 glasova za i 11 protiv usvojili Sporazum o razgraničenju sa Crnom Gorom na sjednici koja je četiri puta prekidana zbog toga što su poslanici pokreta Samoopredjeljenje u nekoliko navrata aktivirali suzavac. Time smo zatvorili i to jedino “otvoreno pitanje.

Uslijedile su nove nevolje. Ministar za evropske poslove i glavni pregovarač sa EU, Aleksandar Andrija Pejović, 22. februara podnio je ostavku iz, kako je naveo, moralnih razloga, nakon što je ASK saopštila da je utvrdila da Pejović ne može biti i ambasador jer time krši Zakon o sprečavanju korupcije. Ministarstvo za evropske poslove je ukinuto. Odlučeno je da kancelarija glavnog pregovarača bude pri kabinetu premijera. Novi glavni pregovarač postao je Aleksandar Drljević.

Za skandalozni postupak četiri nevladine organizacije javnost je saznala 10. aprila. Naime, NVO Institut alternativa, CGO, CRNVO i CeMI donosiocima odluka u EU dostavile su dopis u kome sugerišu da Evropska komisija “ozbiljno razmotri aktiviranje klauzule balansa, odnosno zamrzavanje pregovora o članstvu Crne Gore sa EU. Međutim, da u EU niko ozbiljan nije ni pomislio da postupi po otužnom vapaju ovih “zvijezda granta pokazalo se već nakon sedam dana, kada je objavljen izvještaj EK o napretku u kojem nije bilo ni riječi o klauzuli balansa. To je 19. aprila potvrdila i Federika Mogerini prilikom posjete našoj državi.

Uprkos ovim teškoćama zastoja u pregovorima nije bilo. Zadržali smo lidersku poziciju i ove godine otvorili još četiri poglavlja (1 Slobodno kretanje robe; 22 Regionalna politika; 17 Ekonomska i monetarna unija; 27 Životna sredina) i privremeno zatvorili poglavlje 30 Međunarodni odnosi. Od 33 poglavlja Crna Gora je otvorila 32 od kojih je privremeno zatvorila 3. Preostaje još da u narednoj godini otvori poglavlje 8 Konkurencija i da krene u zahtjevnu fazu zatvaranja poglavlja.

Opozicija izgubljena u bojkotu

Dobar dio 2018. godine opozicijaje protraćila tumarajući stranputicama bojkota rada u parlamentu. Cijena je bila visoka.

Tokom skoro dvogodišnje apstinencije iz parlamentarnog života izgubili su lokalne i predsjedničke izbore, uprkos pokušajima pomirenja i ujedinjenja nikada nijesu bili u gorim odnosima, neke nekad jake opozicione partije se raspadaju, a neke nestaju. Partije poput SDP-a, Demosa, SNP-a, Ujedinjene Crne Gore da se izbori održe u skorije vrijeme najvjerovatnije ne bi prešle cenzus. Desila se samo preraspodjela glasova unutar posvađane opozicije, pa je koalicija Demokrate-Ura potisnula Demokratski front i postala najjača opoziciona grupacija. Što je najgore, bojkotaši su učinili da njihov mrski politički protivnik DPS bude nikad jači i stabilniji.

Zbog toga se većina opozicionih partija vratila parlamentarnom djelovanju, osim koalicije Demokrate-Ura.
Mart smo potrošili u rješavanju “enigme da li će lider DNP i funkcioner DF zbog pravosnažne presude zbog napada na policajca 2015. dobrovoljno ili na neki drugi način ići na izdržavanje četvoromjesečne kazne. Iako je javno govorio da u Spuž neće dobrovoljno, 20. marta je u ZIKS otišao svojom voljom i tamo proveo 88 dana. Front je za to vrijeme ponovo stupio u bojkot parlamenta.

Predsjednik NSD i jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić, kojem se sudi za učešće u organizaciji terorističkog napada na dan parlamentarnih izbora 2016. godine zbog čega mu je oduzet pasoš i ne smije napuštati Crnu Goru, u noći između 1. i 2. marta ilegalno je napustio Crnu Goru i prešao u Srbiju, zbog čega je bio priveden u prijepoljski sud. Vratio se 3. marta popodne, oko 15 sati, preko graničnog prelaza “Ranče u Pljevljima. Da li je Mandić sa društvom u neregistrovanom džipu i bez lične karte zalutao u “majčicu Srbiju ili je posrijedi bilo bjekstvo, to ni do danas nije utvrđeno.

Aleksa Bečić i Dritan Abazović, lideri Demokrata i Ure,predstavili su krajem juna svoj plan izbornih reformi. Pri tome su poručili da se ne vraćaju u Skupštinu dok se ne utvrdi datum novih izbora. Taj plan su predstavili i komesaru za proširenje Evropske unije Johanesu Hanu koji im je poručio: “Debata mora da se odvija u parlamentu i svi moraju da učestvuju u debati. Međutim, Bečić i Abazović to nijesu poslušali.

Po onoj narodnoj “koga nema bez njega se može, u parlamentu je postignut dogovor vlasti i opozicije (osim Demokrata i Ure) da se bez uslovljavanja krene u reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Skupština je na inicijativu DPS-a, 30. oktobra usvojila odluku o obrazovanju Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva koji ima 14 članova, po sedam poslanika parlamentarne većine i opozicije. Radom odbora rukovodi potpredsjednik DPSa Branimir Gvozdenović.

izvor Pobjeda