Ako je vjerovati političarima i njihovim predizbornim obećanjima – para neće faliti. A ni posla. Građani Crne Gore ne treba da strepe od inflacije, negativnog uticaja rata u Ukrajini, ni vještačke inteligencije, inače tri stvari koje kod zapadnog čovjeka izazivaju nesanicu. Naše je samo da glasamo, a u ponudi su prosječne plate od 1000 eura, penzije od 600 do 700, minimalne plate isto toliko, puna zaposlenost, besprekoran zdravstveni sistem, socijalno blagostanje…
Pored toga što će primati više, građani će i raditi manje. Radni dan od sedam sati već je zvanično predizborno obećanje Evrope sad. Za očekivati je da druge partije/koalicije predlože i manje, šestočasnovno radno vrijeme, četiri dana u nedjelji. Za glasove sve može.
Talas populizma krenuo je od Evrope sad, programa koji je prostom poreskom kombinatorikom doveo do povećanja zarada. Iako trošimo više nego što zarađujemo, ni tu nema problema, tamo gdje prifali, država se zaduži. Iako sve relevantne međunarodne institucije upozoravaju da Crna Gora mora da prestane sa ekspanzivnom javnom potrošnjom, stabilizuje javne finansije i pokaže odgovornost prema državnom budžetu, od toga za sada nema ništa. Naprotiv. Partijska zapošljavanja su tolika agresivna da čak i NVO sektor koji je ćutao tri godine, počinje polako da upozorava na zloupotrebu državnih resursa. Tom temom se povremeno bave i pojedini mediji, osim provladinih tabloida kojima više nije problem pincip „jedan zaposleni četiri glasa“.
Obećanja o državi blagostanja zajednička su za sve partije i koalicije na izborima 11. juna. Ponuda je nikad bolja – veće plate i manje rada. Taj recept još nijedna zemlja nije primijenila a jedini primjer gdje su plate povećavane iz zaduženja je Grčka. Poznato je kako se to završilo.
Na koji način partije planiraju da ispune obećano-nije precizirano. Spekuliše se o ukidanju doprinosa za penzije. Ako je prošlo ovo za zdravstvo, realno je očekivati da će narod progutati i ovu udicu o „reformi“ penzionog fonda. Ipak, još niko nije javno izašao sa tim planom. Političari za ispunjenje svojih programa garantuju samo deklarativno, a koliko vrijedi njihova riječ, ubrzo će se pokazati. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da građani najmanje vjeruju političarima, ali nekim obećanjima ipak ne mogu da odole. To su pokazali rezultati izbora od 2020. do sada – pobjeđivali su oni koji su najviše obećavali. To što veća plata ne znači i realno povećanje, odnosno veću kupovnu moć, malo njih primjećuje.
Izbori se bliže. Slabljenjem DPS-a i raspadom DF-a, politička arena u Crnoj Gori postala je poligon za oportuniste. Iako decenijama dva suprotstavljena tabora, jaki DPS i DF su ipak bili korektivni faktor jedni drugima na političkoj sceni. „Nova“ era počinje, a kako će se završiti, živi bili pa vidjeli.
L.P.Đ.
Tražim podršku za moj najprihvatljiviji program. Plata 2000 EUR-a, radno vrijeme ne postoji (ko dođe da radi, dobro je došao, ko ne dođe – nikome ništa), penzije 1500 EUR, djječiji dodatak 500 EUR, škola nije obavezna, ko dođe u školu imaće diplomu koju odabere, usluge u kafanama – gratis, prodavnice prehrane – koliko ko da, Imo još toga, ma nemam kad da pišem. Dopunite sami. Ko pita okle, moj odgovor ke okle i onih 450… 700…. 1000.
Cilj populista je bankrot države Crne Gore. To definitivno je u korist naših “prisnih prijatelja” Amera+Engleza i Njemaca-Srba i Rusa koji su kao hijene jurišali, žalosna im majka. Crnogorci…. ooo… Crnogorci…, izgleda da čemo se jeftino prodati! Leleeee… Leeeele!
Grcka jeste izgubila za dug luku Pirej autoputeve plantaze pomorandzi i fabrike..Sve su im to uzeli Kinezi..Ali je ipak opstala kao drzava..Crnoj Gori pripremaju jos goru sudbinu…Kad je prezduze i kad joj otmu sve sto valja oni bi jos i da je podijele..Licno sam u Beogradu slusao ljude koji kazu da ne bi imali nista protiv da se Crna Gora podijeli pod uslovom da Srbija dobije izlaz na more…