“Crnu Goru je srušio Miodrag Perović, to je zla kob Crne Gore. Pogrešna percepcija nacionalne politike u prethodne četiri godine, bezidejnost, ali i nesposobnost da se državno rukovodstvo suoči sa srpskim nacionalizmom, doveli su do pobjede prosrpskih partija na izborima”, kazao je u emisiji Teleskopija na Javnom servisu, književnik i publicista Milorad Popović.
Pred Crnom Gorom sad nije pitanja ni geopolitike ni prestiža, već, kako je naveo, pitanje da li Crnogorci imaju pravo da postoje ili ne.
“Važno je reći – kad imate takvog neprijatelji, čiji su resursi neuporedivo veći, čija je volja neprekidna, koji se služi svim mogućim sredstvima, morati ići čelo u čelo, morate pokazati istu strast, upornost, samim tim što imate veliki argument da se vi branite – da branite svoje pravo na postojanje.”
Crna Gora nije imala konsekventnu, ozbiljnu politiku, ni u domenu kulture, ni prosvjete, ni obrazovanja, ni u domenu medija. Kao primjer za to, Popović navodi činjenicu da je danas jedna od pritužbi bivšem režima bila da zloupotrebljava slobodu štampe, iako su, prema njegovim riječima, 70 odsto medija bili ne samo antirežimski, nego i antidržavni.
“Imate latentno intelektualno opadanje od 2006. do 2020. Mislim da je posljednja vlada intelektualno najnekompetentnija od 1906. do danas. U nekim statističko-birokratskim stvarima nije bila tako loša, ali u temeljnim stvarima – to je potpuno jedno sljepilo.
Oni medijsku politiku grade na strateškom partnerstvu sa Vijestima, koji je bio centar sinergije svih anticrnogorskih snaga – od ovih ruskih terorista do Amfilohija, do raznih drugih. A za temelj nacionalne duhovne obnove – CANU koju vodi jedan svetosavac”, navodi Popović.
S druge strane, kako je kazao, sve one ustanove, asocijacije, i persone koje su 90-ih godina bile zametak jedne nove CG i na koju se 1997. naslonio Đukanović, marginalizovali su.
U prilog tvrdnji da posljednja vlada nije bila sklona taktički promišljenim potezima, Popović navodi zanimljiv primjer ministarstva vanjskih poslova, koje je, dok su, kako kaže, predstavnici antidržavnih medija i NVO upoznavali strane diplomate sa netačnom slikom o Crnoj Gori, bilo lijeno i da svoj resor preseli u novu zgradu izgrađenu, simbolično, na Cetinju.
Kako primjećuje, u CG su postojala faktički dva ministarstva tog tipa. Jedno je bilo formalno, njegovi predstavnici su išli na koktele i slično, a drugo je, prema Popovićevim riječima, bilo u sjenci i bilo je mnogo djelatnije, ” koje su čini Željko Ivanović, Miško Perović i tri-četiri gospođice ili gospođe iz NVO.”
“One su brifovale Evropljane koji dođu u CG, svakog od ovih smiješnih ambasadora koji nijesu ni znali o CG, a ono što su u međuvremenu saznali bilo je površno i pogrešno, tako da u svim domenima državne politike pokazivao se proces opadanja i truljenja.
Zamislite, to ministarstvo je bilo dužno da se preseli, u toku prošlog mandata na Cetinje, napravljena je zgrada od tri miliona, njima je bilo teško, a niko ih nije pitao ništa – a znate zašto? Jer je Cetinje duša i srce CG.
Nijedna opoziciona stranka ih nije pitala zašto se ne sele. Da je to ministarstvo bilo planirano u Pljevljima, pa makar putovali svaki dan četiri sata do Pljevalja, svi bi morali ići”, objašnjava Popović.
Da li će ministarstvo biti preseljeno u mandatu sljedeće vlade, Popović je odgovorio:
“Očekujem od ove vlade da ogradi Cetinje bodljikavom žicom, da bi napravili Amfilohiju koridor do Cetinjskog manastira jer je Cetinje njima veliki problem. Nažalost, ova vlast nije znala da valorizuje to, Cetinje je naša Firenca, naš Vajmar, Jerusalim. Ovi ljudi malih, prostih obrazovanja, bez imaginacije, nijesu znali da je to jedini rezon za jednu državu koja ima 600 hiljada stanovnika za koje postoji, onih 5-6 kuća na Ćipuru”, kazao je on.
Zabluda je, tvrdi Popović, da je Amfilohije srušio Crnu Goru. Jasno kaže:
“Crnu Goru je srušio Miodrag Perović, to je zla kob Crne Gore”.
Popvić je komentarisao i najave Amfilohija Radovića da gradi crkvu na Cetinju i da obnavlja kapelu na Lovćenu.
“Teško Amfilohiju ako postoji Bog – ne bio u njegovoj koži. Ako postoji Bog, on je stvorio sve duše i sve su pred njim jednake, i srpska, i montenegrinska, albanska, turska. Ne mogu da pojmim osobu koja više na antihriščanskim načelima živi od njega iako se stalno poziva na Hrsta.
Šta je njegov cilj: opsesivna mržnja prema svemu crnogorskom da tom crkvom iznad manastira unizi kult Svetog Petra i Ivana Crnojevića i da pokaže da su on i Karađorđevići iznad tih kultova. U kalendarima SPC Sveti Petar i Sveti Vasilije su bili crnim slovima, kao sveci nižeg reda i niko tako ne mrzi dubinski Svetog Petra i Njegoša kao Amfilohije jer zna da su oni tvorci CG.”
Popović smatra da su prilike u Crnoj Gori nekoliko godina nakon referenduma ušle u negatovan tok.
“Stvari su bile u našim rukama do 2008, ‘10, ‘13. Mislim, 2013. izborom Filipa Vujanovića da se okrenuo negativni tok koji je doveo do ovoga sad.
Da se razumijemo, nikakva šteta što je ova vlast pala, ni da je prije pala, problem je što ovi koji su uzeli vlast su marionte centara koji imaju dva strateška cilja: uništenje crnogorske nacije – na popisu stanovništva sljedeće godine da je svedu ispod 25 odsto kako bi Srbi bili većiina i to će pokušati svim mogućim sredstvima, i da obesmisle ulazak CG u NATO.
Neće tražiti izlazak, ali sve će činiti da to obesmisle, možda u jednom trenutku ovi iz NATO kažu šta ćete nam vi. Ali, neće reći, jer je NATO i politička organizacija i CG kao mediteranska zemlja ima tu važnu geopolitičku ulogu.”
Popović se osvrnuo i na Zakon o slobodi vjerosipiovijesti za koji kaže da nije bio greška.
“Greška je što nije pripremljen ambijent za Zakon, što Zakon nije bio kruna nacionalne i duhovne obnove, koje nije trebalo da počne 2006, nego ‘98. Ne može biti suverena država sa takvom masivnom vjerskom organizacijom koja je neprijatelj ključnih postulata države. Da se nije donio Zakon i da je DPS pobijedio izgubio bi za 3-4 godine.
Đukanović je to bolje razumio, on je to makar verbalno podržavao, ovi oko njega nijesu ni to razumijeli. Mislili su: pošto stalno pobjeđujemo, ne treba nam to. Ni mediji, ni jaka kultura. Dovoljni su paravani, festivali, krečenja muzeja”.
Crnogorski pisac ne očekuje mnogo od vlade u najavi – kaže: ne boji se boljeg nego goreg.
“Ovakve vlade se sastavljaju samo u okupiranim zemljama. Ako imate jedan dio vlade koji u glavnim resorima, odbrane, inostranih poslova, kulture, ima potpune oprečene poglede, to samo može biti u protektoratima kao BiH ili okupiranim zemljama, kao u Avganistanu, Iraku. To je sad jedno novo stanje, ovi će trčati od ruske ambasade do američke, od njemačke do ruske, ne znam na šta će to ličiti.
Ovo što vidim upućuje na nešto mračno. Njihovi pozadina je mračna. Pozadina preokreta je duboko mračna, kriminalna, antidemokratska, antievropska, anticrnogorska.”
Optimizam za bolju budućnost nije pronašao ni u Sporazumu koji su potpisale tri koalicije, a za koji kaže da je forma.
“Nijesu moglu reći ‘mijenjaćemo zastavu’, ali tu zastavu ponižavaju svaki dan, pale je, gaze, kao 1918. Nijedan se od ovih velikih demokrata, taj jadni Perović, mali Abazović nije osvrnuo. Priča o građanskoj državi, a tuku Crnogorce, pucaju na njih, a Bošnjaci na sjeveru žive u strahu”.
Milorad Popović siguran je u jedno: Crnoj Gori hitno treba pokret za odbranu – da bi se zaštitile njene ključne vrijednosti.
Nasilnik vas, kako kaže, jedino respektuje ako se pokažete da vam basta da mu odgovorite – to što ste kulturni, dobri, to ne shvataju.
“Mislim da Crnoj Gori danas treba pokret za odbranu Crne Gore koji će biti bez obzira na stranačku pripadnost, vjersku pripadnost, bez obzira na nacionalnost, da se zaštite ključne vrijednosti CG, jer je ovdje riječ o vrijednosti, a ne o Milu Đukanoviću, ni o DPS-u.
Ključne vrijednosti Crne Gore su naša neuporediva tradicija i istorija, ne postoji nijedna takva epopeja dugovremena u Evropi kao crnogorska. Da je jedan mali narod, između najvećih evroazijskih imeperija, opstao i stvorio svoje vrijednosti, moralni kod, nacionalni karakter, neko pamćenje. Mi to imamo. I drugo – dužni smo prema našim potomcima. Ako se CG ne priključi mediteranskom, zapadnom svijetuu, neće biti ovdje sreće ni za koga, a to je cilj onih koji hoće da porobe CG, a koje interesuje samo teritorija”, kaže Popović.
Na pitanje da li ima potencijala za formiranje tog pokreta, jasno odgovara:
“Ima. To sam vidio na skupu u Podgorici. Vidio sam jednu dobru energiju, vidio sam šaroliki svijet – od najmlađih do najstarijih. Vidio sam ljude koji očajnički žele da im se prizna pravo da budu Crnogorci i da žive u slobodnoj zemlji. To ne može uništiti ni Vučić, ni Amfilohije, ni Andrija Mandić.”