Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Papović: Udar na državu

Hitne su izmjene kojima se nanosi šteta državi i drugim vjerskim zajednicama u korist SPC. Iz člana 12 je uklonjena obaveza vjerskih zajednica da se dobra koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima one imaju pravo svojine ili korišćenja, ne mogu otuđiti, premještati ili iznijeti iz države, bez saglasnosti Vlade

Poslanik DPS Dragutin Papović obratio se saopštenjem za javnost povodom usvajanja izmjena zakona o slobodi vjeroispovjesti.

Prenosimo u cjelosti saopštenje Dragutina Papovića

Prirodno je da se prvo Ustavnom sudu Crne Gore podnese inicijativa za ocjenu ustavnosti tog zakona, a da kasnije, ako bude potrebe i iscrpu se domaća pravna sredstva, uslijedi obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava“. To je o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti izjavio član pravnog tima SPC u Crnoj Gori dr Vladimir Leposavić u januaru 2020. godine. Umjesto da posluša svoje mišljenje iz januara, Leposavić se kao ministar odlučio za izmjene i dopune zakona koje su usvojene bez javne rasprave i po hitnom postupku.

Hitne su izmjene kojima se nanosi šteta državi i drugim vjerskim zajednicama u korist SPC. Iz člana 12 je uklonjena obaveza vjerskih zajednica da se dobra koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima one imaju pravo svojine ili korišćenja, ne mogu otuđiti, premještati ili iznijeti iz države, bez saglasnosti Vlade. U obrazloženju je navedeno da se ovom izmjenom „eliminiše pravna sigurnost nepreciznog ponavljanja pravne norme iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore“. Tako SPC neće trebati saglasnost Vlade za premještanje, iznošenje ili otuđenje dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore. Vlada je javno priznala da eliminiše pravnu sigurnost u ovoj oblasti.

​Član 24 važećeg zakona glasi: „Vjerske zajednice koje su prijavljene i evidentirane kod nadležnog organa uprave u Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list SRCG”, broj 9/77) i djeluju u Crnoj Gori na dan stupanja na snagu ovog zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica (u daljem tekstu: Evidencija), koju vodi Ministarstvo, podnošenjem prijave za upis od strane lica ovlašćenog za zastupanje.“ Izmjenama je predloženo: „U Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po svom istorijskom kontinuitetu i ranijim propisima, odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica.“ Dok je važeći zakon uvažio pravni status vjerskih zajednica koje su taj status stekle u skladu sa zakonom iz 1977. godine i tako im obezbijedio kontinuitet pravnog subjektiviteta, predloženim izmjenama se uvodi pravni subjektivitet na osnovu „istorijskog kontinuiteta“. Bilo bi dobro da ministar Leposavić objasni koji je organ nadležan za utvrđivanje istorijskog kontinuiteta. Nova Vlada na ovaj način omogućava da SPC u Crnoj Gori dobije pravni subjektivitet iako se nije prijavila ni na osnovu zakona iz 1977. godine, ni na osnovu važećeg zakona. Time se SPC daje povlašćen položaj u odnosu na druge vjerske zajednice čime se neminovno uvodi diskriminacija.

Izmjenama je predloženo brisanje stava 3 u članu 25 koji glasi: „Dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, a djeluje u Crnoj Gori, može steći svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori upisom u Registar ili Evidenciju.“ Vjerovatno je odlučeno da nema potrebe da se eparhije SPC registruju u Crnoj Gori jer je predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić izjavio da su Srbija i Crna Gora srpske države. To je „srpski svet“ u kome za SPC nema državnih granica i u kome SPC pravni subjektivitet stiče nebuloznim „istorijskim kontinuitetom“. U obrazloženju je navedeno da je brisanje ovog stava potrebno jer „ima diskriminatoran karakter“. Nova Vlada smatra da je diskriminacija kada zakon u Crnoj Gori Srbiju tretira kao inostranstvo.

Predloženo je brisanje i člana 36 koji glasi: „Kontrolu zakonitosti sticanja sredstava vjerske zajednice i kontrolu zakonitosti namjenskog trošenja sredstava vjerske zajednice iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave vrše nadležni organi, u skladu sa zakonom.“ Svetosavska Vlada je na ovaj način vjerskim zajednicama, a prije svega SPC, dala mogućnost da svoj i državni novac stiču i troše bez kontrole. Ovako „napredno“ rješenje nije imala ni Islamska država Iraka i Levanta.

Vlada je odlučila i da izbriše član 38 koji glasi: „Nepokretna i pokretna dobra koja su u svojini vjerske zajednice upisuju se, odnosno registruju, na ime vjerske zajednice ili organizacionog dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, a koji ima svojstvo pravnog lica sa sjedištem u Crnoj Gori. Na ime vjerskih zajednica i organizacionih djelova iz stava 1 ovog člana upisuje se i pravo korišćenja na pokretnim i nepokretnim dobrima u državnoj svojini koje je država povjerila vjerskoj zajednici na korišćenje.“ Na ovaj način je SPC dato pravo da svoju imovinu, uključujući i korišćenje državnih dobara iz kulturne baštine Crne Gore, može upisati na ime i adresu svojih vrhovnih organa u Beogradu.

Predloženo je brisanje člana 61 koji glasi: „Vjerska zajednica koja je prijavljena u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list SRCG”, broj 9/77) može da dostavi prijavu za upis u Evidenciju u skladu sa ovim zakonom, u roku od devet mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Vjerska zajednica koja ne postupi u skladu sa stavom 1 ovog člana neće se smatrati evidentiranom vjerskom zajednicom u smislu ovog zakona. Vjerska zajednica iz stava 2 ovog člana ima pravo da podnese prijavu za registraciju u skladu sa ovim zakonom.“ SPC u Crnoj Gori nije bila prijavljena u skladu sa Zakonom iz 1977. godine i zato nije mogla da iskoristi pravo na evidentiranje. Ovaj član je dao mogućnost SPC u Crnoj Gori da se, ako želi, registruje. No, to bi SPC dovelo u situaciju da prizna da u Crnoj Gori nije imala pravni subjektivitet na osnovu važećih zakona iz ove oblasti. Ova istina smeta pa je Vlada odlučila da je izbriše.

SPC i njena Vlada su živjeli za dan kada će brisati članove 62, 63 i 64 koji su propisali uslove i postupak da vjerski objekti sagrađeni do 1. decembra 1918. godine kao kulturna baština Crne Gore postanu državna svojina. Kao glavni razlog za njihovo brisanje navedeno je da oni nijesu u saglasnosti sa Ustavom. Tako je ekspertska Vlada izvršila državni udar jer je preuzela nadležnost Ustavnog suda. U obrazloženju za brisanje ovih članova navedeno je i to da oni nijesu usaglašeni sa Mišljenjem Venecijanske komisije od 21-22. juna 2019. godine. To nije tačno jer je Venecijanska komisija u ovom Mišljenju o članovima 62 i 63 navela: „Generalno, nije problematično to što lex specialis određuje poseban upravni i sudski postupak, ako materijalna pravila i procesni kriterijumi obezbjeđuju nivo sudske zaštite koji je ekvivalentan onom u parničnom postupku… U principu, opšte karakteristike postupka kao što je gore opisano ne izazivaju nikakvu posebnu kritiku… Venecijanska komisija stoga preporučuje da nacrt zakona izričito kaže da sama činjenica da je država proglašena vlasnikom neke vjerske imovine neće automatski uticati na ranije postojeće pravo korišćenja te imovine.“ Ova preporuka Venecijanske komisije je usvojena, pa je u članu 64 napisano: „Po pravosnažnosti odluke kojom se vrši upis prava državne svojine u katastar nepokretnosti u skladu sa članom 62 st. 1 i 2 ovog zakona, vjerska zajednica nastavlja sa korišćenjem objekata i zemljišta koji su predmet upisa do odluke državnog organa nadležnog za odlučivanje o državini, korišćenju i raspolaganju ovim objektima i zemljištem.“ Zakon je usklađen sa Mišljenjem Venecijanske komisije i zato ne postoje opravdani razlozi za izmjene i dopune. O tome svjedoči i činjenica da se u skladu sa ovim zakonom evidentiralo 16 vjerskih zajednica, a među njima Katolička crkva, Islamska i Jevrejska zajednica.

Uz predložene izmjene i dopune Vlada je dostavila Izvještaj o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa u kome je saopštila da su sprovedene intenzivne konsultacije sa crkvama i vjerskim zajednicama i da je uvažen najveći dio njihovih predloga i preporuka. To je brutalna obmana jer su predstavnici Katoličke crkve, Islamske zajednice i Jevrejske zajednice izjavili „da je rok za eventualne sugestije sa njihove strane kratak da bi mogle poslati zvanični stav“. Iz CPC su naveli da ih niko nije konsultovao o izmjenama. Vlada je „kupila mir“ kod Katoličke crkve, Islamske i Jevrejske zajednice tako što je pristala da se u zakon doda novi član 60b koji glasi: „Ugovori koje je Vlada zaključila sa vjerskim zajednicama proizvode pravno dejstvo i poslije stupanja na snagu ovog zakona“. Na ovaj način je degradiran pravni poredak Crne Gore i pokazalo se da ove vjerske zajednice nemaju povjerenje u novu Vladu.

Hitne izmjene i dopune su urušavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Nova Vlada samo sprovodi politiku SPC, što je očekivano jer je tu Vladu faktički izabrala SPC. Ukoliko se ove izmjene usvoje, SPC će u Crnoj Gori moći da radi šta hoće i kako hoće. SPC neće odgovarati za to kako raspolaže sa dobrima koja su dio kulturne baštine Crne Gore. Neće odgovarati za način sticanja i trošenja novca. Pokloniće joj se pravni subjektivitet na osnovu fiktivnog „istorijskog kontinuiteta“, a SPC će sama da utvrdi od kada ima taj kontinuitet. Imovinu kojom raspolaže u Crnoj Gori moći će da registruje u svom centru u Srbiji. Tako se Cetinjski manastir može upisati u svojinu i na adresu Srpske patrijaršije u Beogradu. SPC neće morati da dokazuje na koji način je došla do imovine koja je u Crnoj Gori nastala do 1918. godine. Tako bi ove izmjene i dopune trebalo da omoguće da se SPC ponaša kao vlasnik Crne Gore, što je suština rada ove Vlade. To je važan korak ka stvaranju Srpsko-pravoslavne republike Crne Gore kojom vladaju muški i ženski četnici. Tu činjenicu ne može da sakrije ni maska sa crnogorskim grbom ispod koje rovari ministar Leposavić.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve