Piše: Dragutin Papović, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
Nova-stara skupštinska većina (DF, URA i Demokrate) pokušala je da izmjenama Zakona o predsjedniku, odnosno pravnim nasiljem promijeni ustavno uređenje. Nakon što je predsjednik ovaj zakon vratio Skupštini na ponovno odlučivanje, ostaje da se vidi da li će pučisti ponoviti pokušaj nasilne promjene Ustava.
Puč je kontinuitet njihovog djelovanja. Ista družina je Ustav prekršila kada je na sastanku u manastiru 22. septembra 2020. godine mitropolit Amfilohije izdao direktivu da predsjednik Skupštine bude Aleksa Bečić, a mandatar za sastav Vlade Zdravko Krivokapić. Time je prekršen član 14 Ustava koji propisuje odvojenost države i vjerskih zajednica.
Prva odluka Vlade je bila tajno i protivzakonito zaduživanje od 750 miliona eura. Potom je parlamentarna većina nasilno izglasala izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti 28. decembra 2020. godine. Tada je predsjednik Skupštine Aleksa Bečić utvrdio kvorum iako je bilo prisutno samo 40 poslanika, jer je poslanica DF-a Maja Vukićević „prisustvovala“ preko onlajn aplikacije. To je suprotno članu 90 Poslovnika Skupštine koji je tada predviđao da se kvorum utvrđuje primjenom elektronskog sistema za glasanje.
Potom je Bečić za poslanicu proglasio Suadu Zoronjić, iako za to nije imao neophodni izvještaj Državne izborne komisije. Tako su uz jednu poslovnički odsutnu i jednu protivzakonito proglašenu poslanicu usvojene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti čime je prekršen član 91 Ustava kojim je propisano da Skupština ovakve zakone donosi većinom glasova svih poslanika na sjednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika.
Sljedeće kršenje Ustava izveli su 31. marta 2021. godine kada je Vlada Zdravka Krivokapića Skupštini predložila Zakon o budžetu. U članu 110 Ustava je propisano da Vladi, između ostalog, prestaje mandat ako ne predloži budžet do 31. marta budžetske godine. Vlada je imala ustavni uslov, odnosno prekulzivni rok da do 30. marta u ponoć predloži budžet. Ona taj uslov, odnosno rok nije ispunila i po sili Ustava Vladi je prestao mandat. Skupštinska većina je to ignorisala.
Vlada je izvršila državni udar tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra 2021. godine, jer je premijer nasilno preuzeo komandovanje policijom i protivustavno komandovanje vojskom i stavio ih u službu državnih i vjerskih interesa Srbije. Zdravko Krivokapić je ignorisao ustavno uređenje kada je odbio da predloži razrešenje ministara: Radulovića, Bratić i Stijovića iako im je Skupština 29. decembra 2021. godine izglasala inicijative za interpelacije.
Krivokapić je na odluku Skupštine odgovorio: „Nijedan ministar neće biti razriješen zato što mislim da bi narod onda trebalo da odradi određenu interpelaciju za neke poslanike.“ Time je faktički objavio diktaturu jer je odlučio da vlada bez podrške Skupštine.
Potom je potpredsjednik Skupštine Strahinja Bulajić u martu 2022. godine odbio da zakaže prvu sjednicu Skupštine u prvom redovnom zasijedanju. Time je prekršio član 90 Ustava kojim je, između ostalog, propisano da prvo redovno zasijedanje počinje prvog radnog dana u martu. Skupština zasijeda odnosno radi na sjednicama, tako da je odbijanje sazivanja sjednice redovnog zasijedanja faktički bila suspenzija Skupštine.
Potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije premijer Abazović je ovoj crkvi dao nadustavna ovlašćenja i predao joj veliki dio crnogorske kulturne, istorijske i duhovne baštine. Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi Dritana Abazovića nova-stara skupštinska većina je pokušala da se u roku od 30 dana dogovori o novom mandataru. Predsjedniku Crne Gore su obećali da će to učiniti do 19. septembra i da će mu kao dokaz za dogovor o mandataru dostaviti potpis 41 poslanika. Nijesu uspjeli da ispune ni jedan uslov. Krivicu su prebacili predsjedniku, a Skupštini su uputili incijativu da razriješe predsjednika, bez neophodnog mišljenja Ustavnog suda. Time su prekršili član 98 Ustava.
Od ove inicijative su odustali jer su smislili razorniji plan – ukidanje i izmjenu ustavnih ovlašćenja predsjednika, odnosno nasilnu promjena Ustava i ustavnog uređenja. Uz to, optužuju poslanike DPS-a da su krivi za nefunkcionalnost Ustavnog suda jer u oktobru nijesu podržali kandidate za sudije Ustavnog suda koje je nova-stara većina jednostrano predložila Skupštini. Zaboravljaju da je izbor sudija Ustavnog suda trebalo obaviti u julu, ali je tada gospođa Zoronjić iznenada 18 puta bila uzdržana.
Suštinsku destrukciju Ustavnog suda nova-stara skupštinska većina je izvela u junu 2021. godine kada je usvojila izmjene Zakona o radu kojima je propisano da se u penziju mora sa 66 umjesto sa navršenih 67 godina života. To je urađeno kako bi se što prije penzionisao Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Zbog toga su, kao kolateralna šteta, u 2022. godini u penziju morale i sudije Ustavnog suda Dragoljub Drašković i Miodrag Iličković. Da nijesu usvojene izmjene Zakona o radu, Ustavni sud bi sada imao kvorum i mogao bi da odlučuje o pritužbama na lokalne izbore. Gotovo istovremeno s izmjenama Zakona o radu usvojene su, uprkos negativnom mišljenju Venecijanske komisije, izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu koje su pogoršale stanje u cijeloj tužilačkoj organizaciji.
Već dvije godine nova-stara parlamentarna većina namjerno uništava temeljne državne institucije. Pokazalo se da je njihovo „oslobođenje“ u stvari klerikalni bjelaško-četnički monstrum koji zatire Crnu Goru. Posljednjim državnim udarom konačno su izazvali reakciju predstavnika Evropske unije. Vladimir Bilčik je pokušao da otvori oči našoj javnosti. Kazao je da je zabrinut zbog situacije u zemlji „zato što vidim da je osjetljiva osnova vaše zemlje, ustavni temelj, politički temelj, ekonomski temelj, ugrožen i doveden u pitanje“. To znači da putino-vučićevska koalicija DF-a, Ure i Demokrata razara glavne državne institucije, a da joj podršku daje pokret mešetara Milatović-Spajić koji narodu razbacuju laki keš sa skupom kamatom.
Sada zovu DPS na dijalog. Oni ruše, a nama nude lopate. Da im jasno poručimo. Za početak treba da odustanu od ponovnog izglasavanja izmjena Zakona o predsjedniku. Potom je proceduru izbora sudija za Ustavni sud potrebno vratiti na početak i postići dogovor.
Nakon toga slijedi skraćenje mandata Skupštini, jer je nemoguće izabrati novu ustavnu Vladu. Zatim se moraju organizovati vanredni parlamentarni izbori. Ništa više, ni manje.