Piše: Srđan Kusovac
Češka Republika je u petak, odlukom CZ.NIC-a, tijela nadležnog za upravljanje nacionalnim internet domenom, na preporuku Vlade, blokirala osam proruskih propagandnih internet sajtova. Kao razlog je navedeno „širenje dezinformacija o ratu u Ukrajini“ čime se, konstatovano je, „ugrožava nacionalna bezbjednost Češke Republike“. Iz istog razloga, dan ranije je Poljska, odlukom Nacionalnog vijeća za radiodifuziju, izbrisala ruske televizijske kanale RT (bivši Russia Today), RT Documentary, RTR Planeta, Soyuz TV i Rossiya 24 iz registra medija kojima je dozvoljeno emitovanje.
Time je zabranjena i dalja distribucija ovih programa putem kablovskih mreža te satelitskih i internet platformi. Nacionalni javni servis je skinuo s programa i s internet platforme dvije ruske serije, a vodeći operator mobilne telefonije – Orange, koji drži gotovo trećinu velikog poljskog tržišta, isključio je iz ponude sve ruske televizijske kanale. „Zbog agresije na Ukrajinu isključujemo sve ruske TV kanale iz Orangea“, objavio je bez okolišanja na Twitteru portparol poljskog Orangea Vojtek Jabčinski.
Naravno, ovo nije sve što čini početak konačnog obračuna slobodnog dijela Evrope s višegodišnjom razularenom ruskom velikodržavnom propagandom. Naprotiv. Još u prošlu srijedu je najavljeno, a onda prije pet dana precizirano, da će Evropska unija sankcijama obuhvatiti i vodeće propagandiste Vladimira Putina, što se i dogodilo.
Sankcije, koje se odnose na, kako je navedeno, uži krug oko ruskog predsjednika, u koji, pored najviših ličnosti ruskog političkog i vojnog vrha, spadaju i čelnici propagandnog državnog TV kanala, RT, namijenjenog za emitovanje u inostranstvu, Margarita Simonjan i idejni tvorac i spiritus movens sanktpeterburške Agencije za istraživanje interneta, zapravo sada već čuvene fabrike trolova Evgenij Prigožin, te njegova supruga i majka.
U očito dobro sinhronizovanoj i pomno pripremanoj, za poznavaoce materije i dugo, ponekad se činilo nedopustivo dugo očekivanoj akciji, u potpunosti su koordinirane aktivnosti pojedinih zemalja Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.
Dok je u Varšavi zasijedalo Nacionalno vijeće za radiodifuziju, u Londonu je Vlada Borisa Džonsona pozvala Ofcom kao nadležnog regulatora da učini to isto – revidira licencu ruskog kanala RT s obrazloženjem da je riječ o mediju koji je „očigledno dio ruske globalne kampanje dezinformacija“ u vezi s tada tek krizom, a još ne ratom, u Ukrajini. U subotu su i američke vlasti najavile temeljno preispitivanje programa koji se emituje u američkom eteru, a evropski komesar za jedinstveno tržište Tijeri Breton nastavak akcija i u ostalim državama Unije. „U Rusiji je rat, a ne ‘specijalne operacije’.
Ruska propaganda nije dobrodošla u Evropi. Nekoliko medijskih regulatora u Poljskoj, Litvaniji, Letoniji i Njemačkoj je preduzelo hrabre korake na zabrani Russia Today. Ostali treba to da slijede. U bliskom sam kontaktu s predsjednikom Evropske regulatorne grupe za audiovizualne medijske usluge radi radi koordiniranog i snažnog odgovora“ – objavio je u subotu na Twitteru komesar Breton.
Malo kasnije je dodao da je razgovarao sa potpredsjednikom Vlade Ukrajine zaduženim za digitalno društvo Mihailom Fedorovim, te da su toj zemlji hitno potrebne jače akcije protiv dezinformacija koje raspiruje Rusija.
Da se bliži početak tekuće dugo pripremane akcije Zapada protiv raspojasane ruske propagande bilo je jasno još početkom mjeseca kada je Njemačka naredila TV kanalu RT da prestane emitovanje programa u Njemačkoj na njemačkom jeziku s obrazloženjem da kanal uopšte nema urednu licencu za emitovanje u Njemačkoj.
Tada su njemački mediji otkrili, a upućenima u našem regionu je to bilo poznato i ranije, da je RT licencu za emitovanje na njemačkom jeziku, koje je pokrenuo 2014, zatražio i dobio krajem 2021. – u Beogradu od Regulatornog tela za elektronske medije, nadležnog regulatora Republike Srbije. RT se žalio na odluku njemačkih vlasti pozivajući se po svoj prilici na Ugovor o prekograničnoj televiziji koji je u okviru Savjeta Evrope zaključen davne 1989.
Tim Ugovorom je regulisano da dozvola za distribuciju programa u jednoj evropskoj državi važi u svim državama članicama Savjeta Evrope te da, stoga, RT s licencom izdatom u Srbiji ima pravo i na emitovanje u Njemačkoj.
Iako je po ovom Ugovoru nedavno Njemačka ukinula emitovanje kineskog državnog CGTN-a nakon što je odluku o tome donio britanski Ofcom, evropska regulativa iz ove oblasti se značajno izmijenila od 1989. što zbog napretka tehnologije što zbog potrebe unapređenja u oblasti autorskih i srodnih prava, tako da se u prvim komentarima više njemačkih pravnih stručnjaka koje su mediji kontaktirali saglasilo da RT ako želi da emituje u Njemačkoj mora imati dozvolu izdatu u toj zemlji.
Lako je pronaći još desetine ovakvih zvaničnih objava kojima državni organi, regulatori, čak i internet kompanije poput Youtubea ili Facebooka zabranjuju ili ograničavaju djelovanje ruske državne propagande u zapadnim zemljama. Valja podsjetiti da su prve reagovale one države koje su imale tu nesreću da iskuse rusku/sovjetsku duboku državu. Vlasti Letonije i Litvanije su još 2020. ugasile signal ruskog RT-a.
Nabrajanje ipak valja završiti kako je i počelo – Češkom Republikom, zemljom izuzetno senzitivnom na ovu temu jer je, dok prije četiri dana ruski tenkovi nijesu nahrupili u Ukrajinu, bila posljednja evropska država koja je osjetila i živjela „blagodeti“ najprije invazije, a onda i dvadesetogodišnje okupacije „ruske braće“.
U Pragu je prekjuče glavni državni tužilac Igor Stržiž objavio upozorenje građanima da bi njihove eventualne izjave date u javnom prostoru, što uključuje demonstracije i objave na društvenim mrežama, kojima bi bila izražavana saglasnost ili odobravan napad Rusije na Ukrajinu ili izražavana podrška ili pohvala ruskom vođstvu, sada mogle biti tretirane kao krivično djelo odobravanja krivičnog djela iz člana 365 KZ ČR ili krivično djelo negiranja, dovođenja u pitanje, odobravanja i opravdavanja genocida iz člana 405.
KZ ČR za koja bi mogla biti izrečena kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine. Istovremeno je Policija Češke Republike saopštila da je spremna da se fokusira na ovu problematiku ne samo na javnim skupovima, već i u cyber prostoru.
„Zajedno s Državnim tužilaštvom ćemo pomno procijenjivati određene manifestacije i temeljno ćemo analizirati ispunjavaju li činjenični sadržaj navedenih krivičnih djela“, objavila je u petak češka policija. Nijesu prošla ni 24 sata, a već je preduzeta prva akcija.
U subotu ujutro se pred Ambasadom Ruske Federacije u Pragu nasuprot demonstranatima protiv ruskog napada na Ukrajinu okupilo pet podržavalaca politike Kremlja. Došlo je do sukoba. Policija je saopštila da je privela dvije osobe i da se one sumnjiče za krivično djelo negiranja, dovođenja u pitanje, odobravanja ili opravdavanja genocida. U nedjelju je policija, očito zatrpana prijavama internet sadržaja kojima se odobrava ruski napad na Ukrajinu, pozvala građane na strpljenje.
„Registrujemo desetine prijavljenih komentara kojima se u raspravama na internetu odobravaju ruska invazija i aktivnosti ruske vojske. Pomno pratimo internet prostor i izvinjavamo se što ne odgovaramo na svaki prijavljeni sadržaj. To nije uvijek poželjno ni taktično. Hvala na razumijevanju!“ – objavila je u nedjelju Policija Češke Republike.
Što to emituje ruska državna propaganda
Na velikim su mukama bili zapadnoevropski i američki mediji da pojasne građanima obim i dubinu ruske državne propagande, a regulatori da na vrijeme prepoznaju njene ciljeve i modus operandi. U Istočnoj Evropi je to već bilo lakše.
Na Balkanu pogotovo. Rane su još svježe. U formalnom smislu je u kategorizovanju bila ključna činjenica da je riječ o direktnoj medijskoj transmisiji izvršne vlasti kojom Rusija ne emituje realnu ili makar projektuje poželjnu sliku o sebi, što bi bilo uobičajeno i prihvatljivo.
Ne, to su sredstva za širenje dezinformacija, poluinformacija, za manipulacije, za trajnu kampanju destabilizacije Evropske unije, kao strateškom cilju, a s druge, kako je to pojasnio u petak berlinski dnevnik Velt, mediji kojima Rusija direktno transponuje svoju moć s ciljem povratka dominacije u područjima u kojima je izgubila uticaj iz Hladnog rata.
„Kako bi se razumjelo na koji način Rusija projektuje svoju moć, ekspert za bezbijednost iz trusta mozgova ‘Evropski savjet za inostrane odnose’, Gustav Gresel ukazuje na ‘dugački telegram’, koji je američki diplomata Džordž F. Kenan 1946. poslao iz Moskve, koji je pomogao u određivanju strategije obuzdavanja Vašingtona u Hladnom ratu: ‘Rusija svoje susjede vidi ili kao neprijatelje ili kao vazale. Vazale morate da kontrolišete, a neprijatelje da zastrašite“, rekao je Gresel.
„I jedno i drugo zahtijeva projekcije vojne sposobnosti“, navodi se dalje u tekstu i dodaje kako Rusija drugim zemljama prenosi sliku o sebi da je „uvijek i svuda spremna da krene u ofanzivu”. „Kremlj to naziva ‘bezbjednosnim interesima'“, prenio je Velt.
No, je li ovdje riječ samo o krivici Rusije? Naravno da nije. Rusija je ušla na prostor kojim je Zapad suvereno vladao decenijama. Zašto? Zato što joj je Zapad taj prostor glupo i bespotrebno prepustio. Generacije su u Istočnoj Evropi odrastale slušajući naveče BBC ili Radio Slobodnu Evropu. Ali su krajem prošlog i početkom ovog stoljeća nadležne zapadne birokrate kratkovido i naivno zaključile da je padom Gvozdene zavjese Istočna Evorpa „nepovratno krenula putem demokratije“ i da se treba fokusirati na Bliski i Srednji istok.
Zbog promjene prioriteta su u deceniji 1995-2005. ukidani jedan za drugim popularni programi na jezicima istočnoevropskih država nekadašnjeg socijalzma koji su vezivali brojne lokalne medije i imali značajan auditorijum. U taj se prostor ušetala ruska propaganda. I plus se raširila dalje na Zapad. U Njemačku, Francusku, Englesku…
Prostor u koji su ušli Rusi nijesu popunile PR službe zapadnih država i vlada. Nijesu jer se one, logično, bave temama koje su relevantne u tim društvima poput zelene energije, slobode kretanja, ljudskih prava, biznisa, turizma, kulture, posebnosti regija, vulnerabilnih djelova populacije itd.
Rusija se za to vrijeme bavi brutalnom velikodržavnom propagandom. I to radi uspješno. Zašto? Zato što to radi u organizaciji države koja je tu oblast prepoznala kao prioritet, sa strašću i jasnim ciljem, i, naravno sa pozamašnim budžetom. I, dok se svaka zapadna vlada dobro pazi da negdje ne učini nešto što bi moglo biti percipirano kao narušavanje slobode medija ili izražavanja, Kremlj radi bez skrupula. Ne postoji ništa što nije dozvoljeno. Naprotiv.
Trebalo je da u Sjedinjenim Državama bude pokrenuta istraga o izborima kojima je na vlast došao Donald Tramp da bi bila razotkrivena unutrašnjost sanktpeterburške „fabrike trolova“, fiktivne firme koja je više puta mijenjala naziv da bi zametnula tragove, a zapravo radno mjesto stotina ljudi koji 24X7 pišu na sajtovima naručene komentare, šire lažne vijesti, fabrikuju afere, podmeću tekstualne i montirane foto i video sadržaje o targetiranim političarima, poslovnim ljudima, liderima opozicije, stranim državnicima, spinuju nametanjem populističkih tema i svim tim zapravo mijenjaju medijski diskurs.
Zapadnim medijima nije posao da se nose s moskovskim Agitpropom, a mastodonti od nekadašnjih službenih zapadnih propagandih sredstava se odavno guše u svojoj birokratizovanosti i irelevantnosti, dakle beskorisnosti.
U svemu tome treba tražiti jedan od razloga iz kojeg su donedavno u državama Evropske unije na najmanje četiri što predsjednička što premijerska položaja bili putinofili. Bez obzira jesu li oni to bili iz ideoloških ili praktičnih razloga. Vrhunac apsurda je da su među njima trojica stolovali u državama koje su nakon II Svjetskog rata osjetile rusku čizmu, a jedan u zemlji koju su prije samo 40 godina zvali „izlogom socijalizma“.
Trebalo je da se dogode prošli američki predsjednički izbori, pa Krim, pa sad i invazija na ostali dio Ukrajine, da se najzad nadležni odvaže da se uhvate vrućeg krompira.
Pleme moje snom mrtvijem spava
Gdje je u svemu ovome Crna Gora?
U Zemlji čiji „nezavisni regulatori“ u svim oblastima tradicionalno „snom mrtvijem spavaju“ budeći se samo oko prvog u mjesecu da podignu debele apanaže samo je u jednom danu u kojem ovo počinjem da pišem jedna televizija, sa sjedištem, naravno u Beogradu, emitovala u udarnim terminu višesatni formalno intervju, suštinski monolog Vladimira Putina u kojem on nadugačko objašnjava i opravdava napad na Ukrajinu.
Na drugoj televiziji, sjedište isto, skoro sve isto, samo amblem drugačiji, objašnjavali su da ni Ukrajina ni Ukrajinci ne postoje. Na trećoj je neko penzionisano vojno lice koje se premetnulo u politiku razglabalo da je Ratko Mladić zapravo bio „dobar oficir“. Zvanični kanal Kremlja, koji se u Crnoj Gori emituje i na televiziji i na radiju, uredno radio svoj posao. Terciralo im je te večeri, prve od početka ruske invazije na Ukrajinu, manje-više sličnim sadržajem nekoliko desetina što stranih što formalno domaćih, a zapravo suštinski stranih televizija uključujući i neke ovdašnje lokalne javne emitere.
Da ne pominjem najmanje četiri ruska televizijska kanala dostupna na kablovskim TV platformama. Ko propusti televizije, tu je internet, na kojem je crnogorski cyberprostor proračunato zatrpan istim otpadom iz iste centrale.
Blješte sa ekrana naslovi poput već i u Evropi čuvenog „Ukrajina napala Rusiju“, pa dalje: „Putin za dan stigao do Kijeva“, „Rusi za dan pregazili Ukrajinu“, „Putin cepa Ukrajinu“… Kad se čitalac zasiti ili zgadi ovakvih „vijesti“ tu je „ozbiljna tema“: prorekao neki na Svetoj gori da će Rusi čas posla završiti sa Ukrajinom, onda idu dalje po „pravoslavnim zemljama“, pa sve tamo do Irana, pa ulaze u Afriku. Amerikanci na kraju moraju da posegnu za atomskom bombom, ali Bog onda uzima stvar u svoje ruke, naravno na strani braće Rusa…
Na „domaćem“ kič sajtu koga je istraga u SAD prije neku godinu označila kao direktno propagandno sredstvo Kremlja, sprdanje u naslovima i sa agresijom i sa žrtvama, uz objašnjenja da „zapadni mediji proizvode histeriju“ i da „Rusija ovo više nije mogla da toleriše“.
Na Facebooku etablirani stalni politički adolescent, rusofil-skriboman, objašnjava da je prirodno, očekivano i gotovo poželjno da Vladimir Putin, kada ga ovoliko pritisnu sankcijama, posegne za nuklearnim arsenalom.
Eto, to je slika Crne Gore. Zato ne treba mnogo da se objašnjava šta treba činiti.
Tužilaštvo je valjda već kompletirano ili ako još nije, to će uskoro konačno biti i onda bi trebalo da je i u potpunosti operativno. Agencija za elektronske medije ima u ovom mandatu vjerovatno najstručniji i najrelevantniji, dakle i najpozvaniji, rukovodeći tim od kada postoji. Potrebno je da i jedni i drugi urade samo jednu stvar – onu istu koju je već uradilo i nastavlja da radi toliko evropskih zemalja.
Da to učine i u Crnoj Gori postoje i tri dodatna razloga:
1. Imamo u dijelu javne scene takvu renesansu idolpoklonstva politici koju demokratski svijet osuđuje kakve nema ni u jednoj zemlji EU.
2. Nemamo pravo na grešku. Kao i svaka mala država moramo inače da se se pazimo grešaka jer su njihovi efekti mnogo veći nego kod većih zemalja koje imaju i veću marginu i vremena i ispravke greške. Sada nam je vanjska situacija, koja se vazda jače reflektuje na manje nego na veće države, tu marginu gotovo skroz uklonila.
3. Jedina smo, da ja znam, država u Evropi, možda i u svijetu, da nam većina elektronskih medija ima glavu i tijelo u inostranstvu, a u Crnoj Gori samo kloaku.
Nema pravnih prepreka, nema objašnjenja zašto to ne može, nego treba naći put kojim može. Ako može u Njemačkoj i Engleskoj, i još 4-5 država EU, a vidimo najavu EK da će se ići i dalje, onda može i u Crnoj Gori. Godinama su me regulatori ubjeđivali da bi oni rado uklonili propagandno smeće iz crnogorskog etera, ali ne mogu navodno jer ne da EU. Evo sada dâ EU.
Nema danas niko pravo na konformizam ni luksuz „nesvrstavanja“.
Starija od toga je obaveza odgovornosti prema društvu.
Zato, dame i gospodo, u Tužilaštvu i Agenciji za elektronske medije uradite posao za koji ste imenovani i plaćeni, isti onaj koji je uradilo i nastaviće da radi toliko država Evropske unije u koju želimo i čiji dio treba da budemo.
Sad ili nikad.
Sljedeće prilike, bojim se, neće biti.
Ovo je trebalo još prije 10 godina, ali AEM spava, DPS dok je bio u vlasti je igrao sa Mitrovićem…sad dolazi na naplatu. U pamet se Crnogorci