Oj drugovi jel’ vam žao funkcija

Piše: Slavko Mandić

I dok Crnom Gorom zvoni kleronacionalistima na uzbunu, dok se ośeća da se Dritan popriličino resetovao, jasno je uz pomoć prijateljske ruke čija je snaga neupitna, od muke luduju oni koje civilizacija neće ni u kakvoj kombinaciji. Pljušte saopštenja rezigniranih crkvenih ustoličenika, koji će morati malo više da se sklone pred onima kojima je prioritet građanska, multietnička, multikonfesionalna i antifašistička Crna Gora. U tom paketu onih sa kojima se neće ni u kakvu kofidencu ušla je (ne)očekivano i Demokratska Crna Gora, partija koja se nije ni o čemu jasno izjašnjavala, mada to i nije bilo potrebno jer je postupcima dokazivala da bi Crnoj Gori i sa DF-om bilo bolje nego sa njom. Iz nekog razloga, vjerovatno stvaranja šire građanske koalicije, Demokrate su, kada je postalo jasno o kakvom se naumu razgradnje Crne Gore radi od strane aktuelne vlasti, stavljane u koš sa UROM, što ni većem dijelu njihovog, nacionalno jasno velikosrpski opredijeljenom članstvu, nije nikako odgovaralo.

Njihov demokratski kapacitet je tanka nit koja se golim okom nekima nije činila vidljivom. A bila je, kao što je i sada, poput debelog kleronacionalističkog konopca kojim se za ovu godinu vladanja penjala na pokradene zvonike crnogorskih svetinja, odakle je širila mitske neistine o Crnoj Gori kao srpskoj državi kroz vjekove.

Prizvan svijesti, koliko je to moguće u ovom času, onaj dio građanske Crne Gore koji je bio u neshvatljivoj kolaboraciji sa klerikalcima, manjinski dio vladajuće koalicije čiji simpatizeri i brojni članovi na takvu političko-interesnu  kombinatoriku nikako nijesu gledali s uvažanjem, viđeli su da je zla URA i da je neophodno mijenjati interesno ubjeđenje. Pomoglo je ubjeđivanje snage razuma pristiglo sa zapada, i eto danas imamo ono što se URI nudilo od strane DPS-a na samom početku vladanja. Manjinsku vladu bez DPS-a i DF-a.

Da su takvu ponudu prihvatili tada, danas ne bi bili zaduženi dodatnom milijardom i ko zna koliko još miliona eura. Ne bi nam bile totalno urušene institucije i razorena država u svakom pogledu. Ne bi imali neviđeni nepotizam i ne bi nam kancelarije državnih ustanova ličile na porodične manufakture u kojima uglavnom niko pojma nema što čini. Osim činjenice da ne moraju ništa i da su za takvo  činjenje prilično dobro plaćeni.
Nije čudo što se ovom dogovoru oštro  protive dojučerašnji partneri. Jasni su razlozi. Đe će sa sinovima, šćerima, braćom, sestrićima i ostalom rodbinom? Đe sa kumovima, prijateljima, partijskom vojskom koja je izvršavala sve zadato? Kako će bez auta, aviona, vozova, brodova?  Biće to velja bruka, jer je najgora ona jevrejska kletva „Dabogda ima pa nema“.

I dok procrnogorske partije, i one manjinske u Crnoj Gori podržavaju ovakvu varijantu izlaska Crne Gore iz krize, i smatraju je jedinim mogućim izlazom u ovom trenutku, Momo Koprivica, potpredsjednik Demokrata i poslanik u Skupštini Crne Gore doslovice kaže da je ova odluka URE  zapravo  potvrda svega onoga što je tvrdila Demokratska Crna Gora u prethodna dva mjeseca jer izigravanje volje građana uvijek pravovremeno detektuju.
Raspisao se Koprivica u tumačenju onoga što je htio da kaže, ali je zaboravio da je upravo ulazak URE u koalicioni blok sa kleronacionalistima, kreiranje Vlade od strane popova Srpske pravoslavne crkve, poklanjanje crnogorskih crkava i manastira Srpskoj, prećutno priznavanje napada policije na mirne građane Cetinja 05. septembra 2021. godine, i još mnogo toga, upravo bilo prekrajanje izborne volje Urinih birača, koji su mahom crnogorske nacionalnosti. Oni za to što je radilo njihovo rukovodstvo nijesu bili od samog početka. Ali, mislilo se valjda da neće ovo ovako daleko otići. A otišlo je predaleko i zaprijetilo nestankom Crne Gore kao države, njenim ekonomskim uništavanjem, urušavanjem identiteta pa čak i samog suvereniteta. Učinjena je veleizdaja od strane vlasti. Pogažen Ustav. Zbog toga će neko morati da odgovara. Kad tad!

Nije se samo Koprivica oglasio. I dok Demokratski front očekivano poručuje da nijesu spremni za novi eksperiment, misleći na onaj kojim se Abazović ponosio, možda i sam vjerujući da će ekspertska vlada moći proći probu vremena. Nažalost, morao je znati da sa Vesnom Bratić, njenom koleginicom Borovinić-Bojović, kolegama Jakovom i Mickeyom, ministrom koji je nelegalno sagradio objekat pa ga prenio na sina a potom izjavio da mu sin nije rod. Premijera antivaksera i takođe bespravnog vlasnika kuće u Boki Kotorskoj. I još gomila gluposti koje će dobro da koštaju Crnu Goru.

Smiješni Marko Milačić, koji se šlepajući dočepao skoro dvije hiljade eura poslaničke plate mjesečno, plus prilično velike beneficije, koliko zna najbolje govori današnja izjava. Parlamentarna većina da ne učestvuje u dogovoru Abazovića i Đukanovića. Jadni Marko još ne može da shvati da to više nije parlamentarna većina i da on opet postaje manjina, kako stvari stoje zanavijek.

Plijeni i izjava dugogodišnjeg stanovnika crnogorskog parlamenta Gorana Danilovića. On kaže:  Da sam juče umro otišao bih na onaj svijet neznaveniji za ovu genijalnost URE. Ima tu još teksta ali ta analitika nije nikome od koristi.
Ono što je u ovom trenutku neophodno znati je da se DPS vraća na velika vrata. Bez vlasti, kazaće neko, u ovoj novoj vlasti, ali Đukanović je tamo a ne ustoličene trice i kučine.

I dok se Crnom Gorom ori poj „Oj drugovi jel vam žao“… a jeste funkcija ka da su im očinji vid, čeka se novo jutro i nova nafaka.