Vijest da će predsjednik Srbije posjetiti sjever Crne Gore na Badnji dan objavljena je u četvrtak, prvo stidljivo, kao nezvanično saznanje jednog beogradskog dnevnog lista, da bi kasnije bila potvrđena zvanično i iz Vučićevog kabineta. Međutim, juče je Vučić izjavio da ipak nije donio konačnu odluku o posjeti Crnoj Gori, da bi danas, nakon konsultacija sa patrijarhom SPC Irinejem, konačno odustao od puta na crnogorski sjever.
Iako je Vučić, između ostalog, kao razlog odustajanja od posjete naveo “izbjegavanje tenzija i nemira”, evidentno je da je medijsko prenemaganje posljednja tri dana ustvari bilo opipavanje terena, nakon čega je srpski predsjednik očekivano odustao od puta u Crnu Goru gdje bi doživio politički debakl.
Predsjedniku Srbije ovoga puta okolnosti nikako nijesu išle u prilog, pa je svako ko je iole upućen u politička dešavanja na relaciji Beograd – Podgorica bio svjestan da je najava posjete samo blef.
Ko bi ga dočekao?
Nakon protesta protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, nereda i paljenja zastave Crne Gore u Beogradu, protestne note koja je ostala neuručena ambasadoru Srbije Božoviću, Vučić nije mogao očekivati toplu dobrodošlicu od zvaničnika iz Podgorice. Njegova posjeta, u najboljem slučaju, mogla je da bude protumačena samo kao provokacija i dolivanje ulja na vatru u ionako napetom društvenom ambijantu.
Da stvari budu još gore po Vučića, najavljeni dolazak na crnogorski sjever samo je dodatno ogolio netrpeljivost koju prema njemu ima mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i crkveni saborci okupljeni oko njega. Ovome treba dodati da se čak ni iz Demokratskog fronta više ne raduju previše posjeti, nekad omiljenog, predsjednika Srbije, nakon što im je u više navrata Vučić poručio da DF neće imati punu podršku SNS-a i zvaničnog Beograda dok god je u tom političkom savezu lider PzP-a Nebojša Medojević.
Dolazi zbog naroda
S obzirom da je evidentno da Vučić nije mogao da se nada srdačnoj dobrodošlici od bilo koje političke ili vjerske strukture u crnoj Gori, pitanje je šta je onda očekivao od ove posjete? Izvor iz vrha Srpske napredne stranke, nezvanično je za Aktuelno kazao da je “Vučić samo htio da bude sa narodom”.
Međutim, jasno je da Vučić ipak, ne bi bio tu samo zbog naroda. Vučića je maltene bio primoran da razmišlja o posjeti Crnoj Gori zbog sve većeg pritiska javnog mnjenja u Srbiji, kojem se servira priča da će crnogorska vlast uskoro da plijeni crkve, od njih pravi hotele, protjeruje popove i šta već sve ne. Bojazan Vučićevog kabineta da će posjeta da mu se “obije o glavu”, ipak je bila jača od bilo kakvog pritiska radikalnih političko-intelektualnih struktura u Srbiji.
Strah od Amfilohija
Još kad je najavljeno da postoji mogućnost da Vučić posjeti Crnu Goru, medijima su počele da kruže informacije da je Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji čine mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, episkop mileševski Atanasije, episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije, episkop dioklijski Metodije i episkop umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije, poslao poruku predsjedniku Srbije “da ne dolazi na Badnji dan”.
Bilo da je ova informacija tačna ili ne, još odavno je dobro poznato da se Vučić i Amfilohije, blago rečeno, “gledaju preko nišana”.
Mitropolit crnogrosko-primorski više puta je optužio Vučića da je “izdao Kosovo i da radi protiv interesa Srbije”, a u oktobru prošle godine zanemario je poziv Irineja da prisustvuje svečanoj sjednici u Beogradu, kada je Orden Svetog Save prvog stepena, Vučiću uručio patrijarh Irinej. Tada su se čak javile informacoijeda je mitropolit SPC patrijarhu Irineju uručio zahtjev za sazivanje vanrednoga Sabora SPC jer smatra “da Vučić nije odstojan ordena Svetog Save”.
Blijedi ljubav sa DF-om
Još jedna dodatno demotivišuća okolnost za Vučića je i činjenica da su odnosi sa najvećim srpskiim političkim subjektom u Crnoj Gori, Demokratskim frontom daleko od dobrih.
Lideru Nove srpske demokratije Andriji Mandiću poručeno je u maju prošle godine, prilikom vojne parade kojoj je prisustvovao u Nišu, da Demokratksi front neće imati punu podršku SNS-a i zvaničnog Beograda dok god je u tom političkom savezu lider PzP-a Nebojša Medojević. Medojević je neposredno prije posjete Mandića Nišu, na svom Fejsbuk profilu optužio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je, kako je kazao, “namjestio lažni državni udar u Crnoj Gori i da stoji iza progona nevinih Andrije Mandića i Milana Kneževića”.
Ta objava samo je pogoršala odnose između DF-a i zvaničnog Beograda, jer ne samo Vučić, već i velika većina funkcionera SNS-a duže vremena otvoreno lobira protiv Medojevića.
Populista
Vučić je u maniru pravog populiste, a ne državnika najavio posjetu Crnoj Gori, iako kao predsjednik Srbije nije imao niti jednu zvaničnu ili radnu posjetu susjednoj državi. Od preuzimanja mandata 2017. godine Vučić nije posjetio Crnu Goru, pa je namjeravao da sada na Badnji dan prvi put organizuje “privatnu posjetu”, što bi bilo nečuven diplomatski potez.
Organizovati privatnu posjetu državi sa kojom Srbija ima značajnu robnu razmjenu i trgovinski suficit, gdje njeni državljani posjeduju najviše imovine od svih država bivše SFRJ je klasičan potez populiste, a nikako državnika. Posebno je problematično što bi se ta posjeta organizovala na vjerski praznik i to u momentu naraslih političkih tenzija.
Uplašio se da ne završi kao Milošević?
I na kraju treba napomenuti da se možda predsjednik Srbije, u nekom napadu iskonskog narodnog sujeverja, prepao da ne završi kao nekadašnji predsjednik Savezne republike Jugoslavije (SRJ) Slobodan Milošević, koji je obilazio sjever Crne Gore prije pada sa vlasti.
Milošević je u septembru 2000. godine došao u Berane kada je održan čuveni miting na kom se nije okupilo ni približno mnogo ljudi koliko je bilo očekivano. Tada su u medijima, ne toliko vješto, “obrađivane” fotografije da bi izgledalo da je masa koja je dočekal Miloševića mnogo veća nego što je ustvari bila.
Milošević je tada govorio na promotivnom skupu uoči izbora za savezni parlament koje su zvanične vlasti Crne Gore bojkotovale.
S obzirom na sve okolnosti koje su zloslutno vrebale u vazduhu crnogorskog sjevera, možda je i najpametnije za Vučića što je posjetu Crnoj Gori ostavio za neki drugi put.
B. Knežević