Novak Adžić uputio pismo potpredsjedniku URE rođaku Filipu Adžiću: Ne ponosi se, onim što za ponos nije!

Piše Novak Adžić

Lično se, rođače Filipe Adžiću, a svako dobro Tebi i Tvojoj porodici personalno i familijarno želim, skoro, ili potpuno, ne znamo, pogotovo ne otkad si odrastao, a davno je to bilo, jer Te ja pamtim samo kad si bio jako mlad, zapravo, kad si bio dijete, i kad sam te, kao takvog, viđao, u Vukovom Dolu (zaseoku) u našim Đinovićima, a kod dobrog i časnog đeda Tvoga, đe sam, kao bratstvenik, povremeno dolazio, jer su se tada relativno često polazili naši iz Đinovića, odnosno, rođačke i seoske svojte i odnosi su bili tada jako dobri i nerijetki, uvaženi rođače. Ali, to je nekad bilo.

No, što je danas?.

Red je da to, zavičajno, bratsveničko, premda je to teško apstrahovati, još manje adaktirati, makar djelimično, stavimo u ovoj naraciji po strani, bar u nekim segmentima, ali relevantno je, rođače Filipe Adžiću, a ja nijesam usamljen među našim Adžićima, rođacima našim, bliskim i daljim, po ograncima bratstva našega, da sam protiv Tvog političkog postupanja danas i juče i to javno velim. Ko je realno protiv Crne Gore i njene slobode. I Ti to stvarno radiš!

Jer, svesno ili nesvjesno, a biće da je ovo prvo važnije i u epicentru zbivanja da- Ti, po mom shvataju, objektivno, možda i subjektivno, radiš protiv Crne Gore i njene slobode, nacionalne i istorijske autohtonosti Crnogoraca, a indirektno, možda i direktno, djeluješ za račun velikosrpskog projekta u Crnoj Gori i osvajačke i okupatorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i njenih klero-političkih ekspozitura i pretenzija, a relano je i to, da si aktivan, možda nenamjerno (mada u to ne vjerujem), ali dakako jesi, uvjerljivo i provjerljivo je to, da radiš faktički protiv Crne Gore, jer nema podmetanja i manipulacija i jeftnih medijskih spinovanja, izmišljotina u ovoj mojoj činjeničkoj eksklamacji, nikada ni do sada to radio nijesam, inače, pogotovo ne kad Ti se javno, sada, otvorenim pismom obraćam.

Ne ponosi se, gospodine Flipe Adžiću, onim što za ponos nije, “uvaženi” rođače! Zbog ovoga što činiš znaj, rođače, da stvarno moje uvažavanje nemaš, ali javna komunikacija i pristojni stil me obavezuje da Ti se s etikecijom obratim. Potpuno različito mislimo i djelamo, Ti i Ja, ali Ti istinu velim javno. I, uprkos javnoj, ovoj, verbalnoj s Tobom polemičkoj ekspoziciji, te s akademskim poštovanjem, odnosno, pristojnoj komunikaciji, odnosno, kurtoaziji, hoću da znas da se ni najmanje ne ponosim s Tobom, naprotiv, stidim se od Tebe, zato jer si otišao na put izdaje Crne Gore. Taknuto-maknuto. Ali, tako je. No, svako, rođače, bira svoj put.

Zna se sve, “uvaženi” rođače, ko je kad, đe, kako i zašto bio! Makar ja u borbi za Crnu Goru, evo tri decenije, konzistentno i rezisentno, relevantno mogu svjedočiti o tome! I ne samo ja, kada se to tiče naših Đinovića, prvenstveno! No, i brojni drugi Đinovici, Adžići i Latkovići, naši seljani. O tome znam mnogo, do u detalje, jer sam svjedok svega glavnog. I pozivam Te viđi svjeodčenje o tome naših bratstvenika savremenika Adžića, Cetinjana, Đinovića, primarno. A i mnogi naši rođaci, pripadnici crnogorskog emancipatrskog i suverenističkog pokreta s početka devedesetih godina potonje decenije XX vijeka mogu (živi su) o tome svjedočiti i mislim da Tvoje postupke ne odobravaju!

No, Ti o toj borbi za Crnu Goru, o istoriji crnogorskog suverenizma tokom ranih devedesetih godina XX vijeka možes pričati samo naknadno, uopšte sa nepouzdanim pričama, između ostalog: to možeš govotiti samo iz selektivnih doživljaja drugih, jer tome pokretu javno Ti nijesi pripadao, jer objektivno nijesi ni mogao, s obzirom na tvoju tadašnju starasnu dob, godine…

Riječju, rođače Filipe Adžiću, ovo što u zadnje vrijeme radiš protiv Crne Gore nimalo Ti na ponos nije, no za makar stavljanja dva prsta na obraz … Neka Ti bude sve to što si učinio i sada radiš, na savjesti i časti, prosudi sam o tome, ali, to makar pravo imam i hoću da naša javnost zna, da sam Ti se, kao Adžić, rođak, tome nepokolebljivo i energično
javno suprotstavio.

Pitaćemo naše rođake Adžiće iz Đinovića, što misle: jesu li na Tvojoj strani protiv Crne Gore ili mojoj i njihovoj za Crnu Goru. Ja sam na pravoj, a ti ma pogrešnoj strani istorije. Jer Ti si objektivo izdao Crnu Goru. Svjesno ili nesvjesno – za mene nije hamletovska dilema, niti je biti može. Razmišljam i vrijednosno sudim u skladu sa činjenicama.