Ni od jednog političkog subjekta, ni vlasti, niti opozicije, nijesam dobio pozitivan signal da bi podržali moj amandman na izborni zakon, kojim sam tražio četiri garantovana mandata za Albance kazao je za Pobjedu Genci Nimanbegu, potpredsjednik Skupštine i predstavnik koalicije “Albanci odlučno”.
Nimanbegu je podnio amandman na prijedlog zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim je tražio da, u slučaju da nijedna od lista za izbor poslanika albanskog naroda u Crnoj Gori ne dobije tri odsto ukupnog broja važećih glasova u izbornoj jedinici, a pojedinačno dobiju najmanje 0,5 odsto važećih glasova, stiču pravo na raspodjelu četiri poslanička mandata.
“Moj zahtjev se bazira na tome jer su lideri albanskih političkih partija 2015. godine uputili tadašnjem predsjedniku parlamenta takvu inicijativu. Na sastancima koje sam imao sa liderima albanskih partija tokom 2019. godine, došli smo do stava daje garantovanje mandata najbolji način našeg zastupanja u Skupštini Crne Gore”, rekao je Nimanbegu.
On nije bio potpisnik nijednog prijedloga iz seta izbornih zakona koji je bio na plenumu krajem godine, iako je bio član Odbora za sveobuhvatnu reformu izbomogi drugog zakonodavstva. Jedan od razloga je upravo taj što nije naišao na podršku amandmanu koji je predložio početkom decembra.
“Nijesam bio potpisnik nijednog zakona koji je bio rezultat rada Odbora za izborne reforme, jer opozicija nije u tome učestvovala i to mi je bio dovoljan motiv da ne potpišem iako sam podržao neke od njih. Nijesam želio da potpišem ni zato jer za moj prijedlog nijesam dobio nikakav odgovor ni od pozicije, ni od opozicije u Odboru za izbornu reformu”, dodao je Nimanbegu.
Nije želio da komentariše da li će tokom ove godine biti otvoren dijalog o tome, jer, kako je rekao, izborna je godina.
Nimanbegu je, u obrazloženju amandmana, naveo daje prijedlogom zakona o izboru poslanika i odbornika potrebno predvidjeti afirmativnu akciju za autentičnu zastupljenost Albanaca u Skupštini Crne Gore, odnosno da se Albancima vrati „stečeno pravo** koje su koristili od 1996. godine (četiri ili pet poslaničkih mandata i posebna biračka mjesta na kojima se oni biraju, uz mogućnost prelivanja glasova iz drugih biračkih rnjesta).
“Od te godine do parlamentarnih izbora 2012. godine, Skupština je svojom Odlukom, pred izbore, odredila broj mandata za Albance i posebna biračka mjesta. Razlog za ukidanje „stečenog prava** za nas Albance, tadašnja skupštinska većina, uz podršku i opozicije, prilikom usvajanja za nas diskriminatorskih odredaba Zakona iz 2011. godine, bez saglasnosti i uz bojkot tadašnja četiri autentična albanska poslanika. Izbori u oktobru 2012. godine rezultirali su da je 12.000 glasova proizvelo samo dva mandata. Na parlamentarnim izborima 2016. godine, albanski mandat bio je „najskupiji“ u Skupštini, sa 9.790 važećih glasova, što je direktna posljedica nedostatka afirmativne akcije za Albance, i diskriminaciji albanskog birača na proporcionalnu autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore”, naveo je Nimanbegu.
Prema obrazloženju, zakonsko određenje o manjinskim narodima ili manjinskim nacionalnim zajednicama sa učešćem od 1,5 do 15 odsto ukupnog stanovništva u izbornoj jedinici nije i ustavno određenje, jer Ustav nijednom odredbom nije precizirao koji su narodi većinski a koji manjinski.
“Ustav govori o srazmjernoj zastupljenosti, a Zakonom o manjinskim pravima i slobodama utvrđeno je da prava ne mogu biti manja od dostignutih, te sa razlogom zahtijevamo da se izmijeni član 121. Zakona o izboru poslanika i odbornika, i Albancima se omoguće četiri autentična poslanička mandata, shodno principu afirmativne akcije”, dodaje se u obrazloženju.