NEMA VIŠE ODSTUPANJA Svetosavski ratnohuškački kult nema budućnosti u Crnoj Gori!

Čini se da svakih 30 godina krvoločni mamon velikosrpstva krene u zadovoljenje svojih pomamnih velikodržavničkih strasti, a to znači da se dižu tenzije, zvecka oružjem uz neizostavnu svetosavsku bukačinu i neočetničku koreografiju.

Glavno ideološko-duhovno oružje u ratnohuškačkim poduhvatima  iza kojih stoji kolaboracionistička neočetnička ideologija je Svetosavski kult krvi i tla koji se vodi pod imenom Srpska pravoslavna crkva.

Vođena idejom njihovog osnivača, neskrivenog naciste Nikolaja Velimirovića, ovaj kult se ne libi da negira nacije, religije naziva lažnim, a svoje pristalice doji otrovima kleronacionizma u iščekivanju reprize sukoba iz 90-ih.

Ratnohuškačka parareligijska organizacaija ima spreman isti scenario za sve narode i relgije koje se ne uklapaju u njihov zilotsko-fašistički sistem agresivnog vjerovanja – proglase ih za lažne, izmišljene, proklete – što im onda daje legitimno pravo da ih istrijebe.

Tako je bilo sa muslimanima, Bošnjacima, Hrvatima, Albancima, a svetosavski kult mraka i stradanja imao je nezamjenjivu ulogu u svim ratnim razaranjima i širenju međunacionalne i međuvjerske netolerancije tokom sukoba 90-ih.  Na red su nakon pobrojanih naroda došli oni ”najgori” – ”Brozova kopilad”, ”komunistička nakot”, lažna nacija i lažni narod – Crnogorci.

Očigledno je da je nakon 30. avgusta ponovo uslijedio istorijski ciklus mraka i ostrašćenosti kada je parareligijski mamon lažnog pravoslavlja počeo da riče i bljuje svoja otrovna nacionalistička isparenja da bi jednom za sva vremena satro ”izmišljenu crnogorsku naciju” i tiho je ugurao u okvire neočetničkog velikodržavnog projekta poznatog kao ”srpski svet”.

Zbog djelovanja Svetosavske crkve, Crnogorci su postali jedini narod na svijetu koji je nepoželjan u sopstvenoj državi. Građani se boje da se izjasne kao Crnogorci, ustežu se da razviju zastavu svoje države u strahu od brutalne velikosrpske i klerofašističke propagande koja ih je proglasila ”izmišljenima”, ”lažnima”, ”Milogorcima” i ”Montenegrinima”.

Ta propaganda zbog neznavenosti, intelektuenog kukavičluka, težnje ka konformizmu i koritarenju većine intelektualaca primila se u Crnoj Gori bolje nego što bi mogla bilo gdje u svijetu.

I pored sve te agresije i želje da se u masovne grobnice ugura ideja slobodne multinacionalne Crne Gore, juče je na Cetinju podvučena crta! Crna Gora neće više trpjeti iživljavanje okupatorske crvke koja godinama njenom narodu ponavlja da ”ako nijesu Srbi, onda su izmišljeni”. Odbrana Crne Gore od juče je državna politika i svi su pozvani da je sprovode!

Sve jači otpor ne samo Crnogoraca, već i čitave multinacionalne građanske Crne Gore razotkrio je svetosavskog parareligijskog mamona u svom ogoljenom obliku. Sada riče, kune, prijeti i potajno priželjkuje nove 90-te, da se obračuna sa još jednim ”lažnim narodom”.

Kletve su opet u opticaju. Novi šef crnogorske filijale ovog malevolentnog kulta oprobao se juče u praksi koja je bila zaštitni znak njegovog prethodnika i kazao da ako Crna Gora ”neće mir, onda će uzeti prokletstvo”.

Iako je ova kletva samo blijeda kopija raskošnog repertoara mržnje pokojnog Đeda Radovića, njegovo ideološko-političko nedonošče oličeno u nejakom Joanikiju Mićoviću ipak je dosljedno nastavilo politiku hegemoije, zla i negiranja svega što nije (veliko)srpsko u Crnoj Gori.

Osim kletvi Joanikije je juče upotrijebio još jedno dobro poznato svetosavsko oružje – laž, izjaviviši da ”tron Svetog Petra pripada ovoj Mitropoliji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi”, kao i da je to ”svetosavski tron”.

Ipak, prema reakcijama javnosti, sve mu je uzalud.

Očigledno je da Crnogorci, i multietnička i slobodna Crna Gora više neće pristajati na okupaciju i klerofašistički mrak primitivnog i agresivnog svetosavlja.

A očigledno je da su se mnogima smučila sva negiranja, uvrede, laži, prljave propagande, podmetanja i klevete.

Ono što zaista zbunjuje je reakcija međunarodne zajednice i naših takozvanih partnera sa Zapada, koji su se prema Crnoj Gori ponašali svakako samo ne partnerski posljednjih godina i koji, kao neporecivu očiglednost, moraju da shvate razmjere štete koje nanosi djelovanje Svetosavskog kulta i nacionalističkog mehanizma koji ih pokreće. A ta spoznaja daleko prevazilazi granice male mediteranske dražve.

Dizanje tenzija na Cetinju zbog ustoličenja koje bi predstavljalo završni, ritualni čin okupacije Crne Gore, ima mnogo šire dimenzije. Jedan od ciljeva velikosrpskog mehanizma koji pokreće svetosavski kult je da pokažu da u Crnoj Gori nema otpora klerofašizaciji i da pošalju poruku da su NATO i EU nemoćni u ovom slučaju.

Na kraju treba napomenuti da ako postoji i jedna dobra stvar koja je došla nakon 30. avgusta prošle godine, to je da je svetosavski mamon izašao iz podruma retrogradnosti, fašizma i velikodržavlja. Sad je na svijetlu dana, svi ga vide – odstupanja više nema.

U.P.A.