NVO Montenegro international oglasio se saopštenjem za javnost.
Saopštenje prenosimo u cjelosti
Dugo već svjedočimo besmislu i beznađu, u koji nas je uvela “vjera u Boga” i u ” babine (babske)” priče. Nikada Crna Gora nije očiglednije i bezočnije gurana i vođena ka posrnuću u Pakao. No, ni Pakao nije obična rupa. U njemu postoji mnoštvo kategorija, pa je rezervisan i za vjernike, i za lažne vjernike, i za one što trguju oprostom grijehova, simonijama i one što se bave obmanama. No, za ministarku Bratić, ni sam Đavo ne bi mogao mjesta naći. Teško da se toliko prostote, bestidnosti, neukusa i neznanja, može bilo đe smjestit…Ali, eto, smjestilo se Crnoj Gori tamo đe se odlučuje o kulturi i identitetu, o obrazovanju i nasljeđu, o đeci i nauci, generalno – o prosperitetu.
Umjesto prosperiteta na djelu imamo besprizornu pohlepu, prostački bezobrazluk, primitivizam i licemjerje, šovinističko, klerikalno zlo – glavom i bradom!
Donijeti odluku da se u jednom danu, jednim cirkularnim pismom, pod razlogom iste “greške”, preko 150 direktora obrazovnih ustanova ostavi bez posla i smijeni – može samo veoma ograničena i osoba koja nema moralnih skrupula. I naravno, osoba koja nema kontakt sa realošću, manično umišljena da je svemoćna.
No, znamo da je ministarka Bratić samo nusprodukt ionako neželjenog efekta pokušaja da se Crna Gora pretvori u “pravednije” društvo, okrenuto kvazitradicionalnim i kvazihrišćanskim vrijednostima. Pa bi sada valjda trebalo da pristanemo na nusproizvode ovakvog inženjeringa kakav sprovodi Amfilohijeva vlada. Da ratni zločinci postanu heroji, da jeftinu pornografiju prihvatimo kao umjetničku slobodu, da bahatost bude hrabrost, da se sila nazove dosljednošću, da slavljenje zločina i genocida nazivamo slobodom izražavanja?! Neće moći ministarko, neće moći “ekspertska” vlado!
Zar mislite da ćemo dopuštiti da, pod izgovorom depolitizacije i profesionalizacije školstva, potrete sve dobro, sve ljudsko, sve kolegijalno, sve roditeljsko, sve crnogorsko? Zar mislite da nećete čuti odgovor onih malih, koji su sad odrasli, ali i malih koji su još u tim ustanovama i obrazuju se za život, za svijet, za profesionalizam u svakoj pori života, a koji već u prstu imaju više znanja i morala nego što ćete vi ikada imati?
Zar zaista smatrate da ćemo ćutati kao roditelji i građani, na vaš skandalozni izbor v.d direktora osnovnih i srednjih škola, znajući da pojedini otvoreno propagiraju četništvo, nacional-šovinizam, podgrijavaju nacionalnu mržnju i tako posvećeno njeguju primitivizam i destrukciju. Imenovali ste one koji za života nijesu spoznali osnovne norme etike, morala, ponašanja, učtivosti i svega onog što je potrebno da bismo dozvolili da nam podučavaju đecu? Svojoj đeci, nažalost, možete servirati modele ponašanja đe dominiraju negližei, jeftina erotika, robovanje, klanjanje do crne zemlje, no đeca Crne Gore neće nikada biti ono u što ste ih namjerili pretvoriti – fanatični zombiji, vaspitavani usko u duhu ekstremno nacionalističke, retrogradne četničke ideologije i svetosavskog sektašenja!
O zakonitosti samog postupka smjene direktora, apsurdo je govoriti. Svaka odluka ove Vlade je nelegalna, neustavna i nelegitimna, pa što bi ova bila drugačija. Pored elementarnog znanja, ministrka nema osnovnog vaspitanja, već razrješenje upućuje poštom, bez bilo kakvog razgovora sa ljudima koji su život posvetili profesiji i dobrobiti đece (a i da nijesu, svak je radio kako je najbolje znao i umio), bez obrazloženja, riječju – bezobzirno.
Kakav mentalni, moralni i intelektuali sklop neko treba da posjeduje, da za čelnu osobu vaspitno – obrazovne ustanove imenuje učiteljicu- ženu, koja se javno i glasno isplakala nad sudbinom ratnog zločinca riječima “Sve nas danas osudiše braćo”. Ali nije ni ona bitna!
Bitna je, ako joj je baš tako stalo da bude istaknuti jurišnik u svetosavskom napadu na Crnu Goru, ministarka Bratić. Njen dosadašnji suludi “doprnos” crnogorskom obrazovanju je istovremeno i njen salto mortale, jer ideologija koju baštini neće postati obrazovni koncept, dok je i jednog razumnog čovjeka, nastavnika, profesora, roditelja i učenika, u državi Crnoj Gori! A ima nas, i svi smo kao jedan.
Dok žališ za Ratkom Mladićem, ministarko Bratić, moći ćeš slobodno da se pridružiš kolegi Leposaviću, pa sami, zajedno, tamo daleko, maštajte o srpskom svetu i uživajte prizivajući nove genocide i zločine i opjevavajte zločince. Ođe nećete! Nikad!