Prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) i Građanski pokret URA sa svojih 12 ministara, od ukupno 18 koliko ih ima u Vladi Dritana Abazovića, izglasali su Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC).
Abazović ga je potpisao a ministri iz SNP-a bili su tada jedini prisutni iz Vlade.
Ipak, dva mjeseca nakon potpisivanja na lokalnim izborima ove dvije stranke zabilježile su drastičan pad povjerenja građana. Samo u Podgorici URA je izgubila više od 4.000 birača, a SNP ostao ispod cenzusa.
Šta je uzrok izbornog fijaska dvije partije koje su potpisale Temeljni ugovor kojim se regulišu odnosi Crne Gore i SPC-a?
Sociolog Andrija Đukanović smatra da su birači odnos URA-e i SNP-a prema rješavanju pitanja Temeljnog ugovora doživjeli kao neiskren a da su razlozi za pad podrške ove dvije partije različiti.
“SNP je mnogo više koštala podrška DPS-a manjinskoj Vladi i rušenje izborne većine od 30. avgusta, a URA je ostala bez građanski orijentisanih glasača”, kaže Đukanović za Radio Slobodna Evropa.
SNP je pristala da bude dio manjinske Vlade Dritana Abazoviću koju je podržala Demokratska partija socijalista (DPS), njihov tradicionalni politički suparnik. Motiv za ulazak u Vladu bio im je, kako su tada rekli, potpisivanje Temeljnog ugovora.
Uzroci izbornog fijaska SNP-a i URA-e
SNP-u nije pomoglo da zadrži u srpsko nacionalno biračko tijelo iako su, uz Dritana Abazovića, najzaslužniji što je Vlada Crne Gore potpisala 3. avgusta Temeljni sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Prema riječima sociologa Đukanovića, oni su platili “danak” saradnji sa DPS-om.
Naime, nakon što je na njegovu inicijativu u februaru oborena Vlada Zdravka Krivokapića, prva formirana nakon izbora 2020. godine i pada trodecenijske vlasti DPS-a Mila Đukanovića, Dritan Abazović je uz podršku DPS-a izabran za premijera, krajem aprila ove godine.
U njegovu manjinsku Vladu, ušao je i prosrpski SNP. Njihovi dotadašnji partneri sa kojima su pobijedili 2020. godine, Demokrate i prosrpski Demokratskio front (DF), su to nazvali izdajom.
U SNP-u ističu da su u Vladu ušli zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, očekujući da će to politički valorizovati.
“Ali birači nam očito nisu oprostili ulazak u manjinsku Vladu. Pokušali smo da objasnimo da je naš ulazak u bio ciljan i planiran da bi ostvarili prioritet – potpisivanje Temeljnog ugovora. DPS jeste podržao manjinsku Vladu ali nije bio dio te Vlade ali zbog toga smo kažnjeni”, kaže za RSE visoki funkcioner SNP-a, Dragan Ivanović.
Zbog potpisivanja Ugovora, izglasavanjem nepovjerenja, kažnjena je i Abazovićeva Vlada. Naime, za DPS koji je izglasao manjinsku Vladu, potpisivanje Ugovora bilo je u suprotnosti sa nacionalnim interesima.
Uz to su tvrdili su da će njegovo potpisivanje “podići tenzije i usporiti evropske integracije”, što je Abazović negirao.
“Religijska pitanja nisu dio briselskih obaveza već dio propagande u Crnoj Gori”, branio je Abazović odluku.
Ipak, u oktobarskom izvještaju Evropske komisije o napretku ocjenjuje se da je potpisivanje Temeljnog ugovora kojim se regulišu odnosi Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC), većinske religijske zajednice u državi, izazvalo rast tenzija u društvu.
A da građani nisu podržavali način na koji je Temeljni ugovor potpisan, bez najave i prisustva medija, bez stručne rasprave, pokazuje istraživanje centra za građansko obrazovanje iz oktobra ove godine.
Ko je Socijalistička narodna partija?
Uz proruski Demokratski front, bili su najglasniji zagovornik potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om, a političku kampanju zasnivali na bliskosti sa SPC-om.
Isticali su da su njihovi birači Srbi, koji idu u SPC.
“Građanska smo partija, ali nas u najvećem broju glasaju oni koji se izjašnjavaju kao Srbi koji govore srpskim jezikom i idu u Srpsku pravoslavnu crkvu. Čast nam je što ćemo potpisati Temeljni ugovor. Opstaće srpstvo i SPC”, kazao je Joković uoči potpisivanja Ugovora.
Joković je inače potpredsjednik Abazovićeve Vlade i ministar poljoprivrede.
Ipak, prema ocjenama sociologa Andrije Đukanovića, SNP je pokušao da kroz potpisivanje Temeljnog ugovora dobije poene i smiri javnost zbog dila sa DPS-om ali i prigrabi od biračkog tijela drugih prosrpskih stranaka.
To im nije uspjelo, kaže Đukanović, jer su glasači njihov odnos prema rješavanju pitanja Temeljnog ugovora vidjeli kao neiskren.
Prosrpski SNP je nastao 1997. godine, “cijepanjem” DPS-a kada se Đukanović sa svojim krilom usprotivio politici tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, dok mu je SNP ostao lojalan.
URA ostala bez građanski orijentisanih birača, DF najviše profitirao
Građanski pokret URA se na prethodnim parlamentarnim izborima promovisao kao građanska, evropska i ekološka partija.
Kada je, nakon izbora 30. avgusta 2020., došla u situaciju da sa četiri poslanika bude “tas na vagi” između bloka stranaka, predvođenih proruskim DF-om, s jedne, i Đukanovićevih socijalista udruženih sa strankama manjina i procrnogorskih stranaka, s druge strane, Abazović se priklonio prvima.
Postao je potpredsjednik Vlade Zdravka Krivokapića, koju je ta većina izglasala. Nakon pada te Vlade, uz pomoć DPS-a, izabran je za premijera manjinske Vlade. Tu podršku je izubio nakon potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Andrija Đukanović tvrdi da je URA potpisivanjem Temeljnog ugovora ostala bez građanski orijentisanih glasača, a nije uspjela da pridobije podršku srpskog biračkog tijela.
“Zato je potpisivanje Temeljnog ugovora za njih bilo štetno po partijske interese. I oni su kažnjeni zbog rušenja većine od 30. avgusta a Temeljni ugovor je dodatno doprinio gubitku podrške”, kaže Đukanović.
Da je Vlada Dritana Abazovića bila naklonjenija interesima Srpske pravoslavne crkve nego države smatra više od 50 odsto ispitanika istraživanja Centra za građansko obrazovanje.
Đukanović smatra da je u cijeloj situaciji najviše profitirao DF.
“Od samog početka bio je na istim stanovištima po pitanju Temeljnog ugovora. Glasači su njihov odnos prema tome shvatili kao iskren i zbog toga su ih nagradili”, navodi Đukanović.
Ova partija, osim SPC-u, bliska je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Uticaj SPC na političke odnose u Crnoj Gori
Pitanje odnosa prema interesima Crkve više puta je prekomponovalo političku scenu Crne Gore.
Sporovi između državnih institucija i Srpske pravoslavne crkve o njenom statusu u Crnoj Gori rezultirali su padom dvije posljednje Vlade.
Nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019. godine, Vlada Demokratske partije socijalista na čelu sa Duškom Markovićem izgubila je parlamentarne izbore u avgustu 2020. godine.
Gubitku vlasti prethodile su višemjesečne masovne protestne litije koju su predvodili sveštenici SPC-a uz podršku tadašnjih opozicionih stranaka.
Ni prethodni premijer Zdravko Krivokapić, razriješen u februaru ove godine, nije iskoristio svoj mandat i bliskost sa SPC-om da potpiše Temeljni ugovor. Razlog je bio izostanak potpunog usaglašavanja dvije strane.
Uzrok pada Krivokapićeve Vlade bile su demonstracije na Cetinju 5. septembra 2021. godine, organizovane protiv ustoličenja mitropolita SPC-a Joanikija u Cetinjskom manastiru.
Iako je policija intervencijom omogućila mitropolitu Joanikiju da se ustoliči, tadašnji premijer Krivokapić nije bio zadovoljan djelovanjem policije, zbog čega je pokušao da smijeni čelnike bezbjednosnog sektora.
Tako je ušao u sukob sa vicepremijerom Dritanom Abazovićem, koji je na kraju inicirao obaranje Krivokapića, što je obavljeno u parlamentu u februaru ove godine.
Bog sve vidi, Bog je Crnogorac.