LJALJO I AMEBE U EPIZODI Napad na književnika i probrana demagogija za policiju

Društvenim mrežama već par dana kruži vic koji najbolje predstavlja način djelovanja i ideološko-političku prazninu na kojoj se zasniva postojanje predsjednika Skupštine Alekse Bečića – Ljalja i njegove stranke ispraznih mladih demagoga – Demokrata.

Kratki vic ide ovako:

PITA NOVINAR LJALJA: Da li ste sinoć navijali za Englesku ili za Italiju?

LJALJO BEČIĆ: Jesam.

Moramo se saglasiti da je autor ove kratke online mudrosti u nekoliko riječi ogolio cjelokupnu politiku mladih četnika-početnika poniklih iz prosrpskog SNP-a koji je osnovao bivši tiranin Slobodan Milošević.

Miloševićevi puleni drilovani u SNP-u, da bi se uklopili u moderni ambijent, zbog nedostatka stava po bilo kom bitnijem političkom pitanju počeli su da liče na ideološku olupinu kojoj je oko vrata zavezana crvena kravata umjesto pionirskih marama, da bi zamskirali svoje tendencije ka klerofašizmu i četništvu.

Ljaljo Bečić i njegova stranka, već godinama su poznati kao grupacija bez apsolutno ikakve ideologije, koja izbjegava da se izjasni o naciji, vjeri, jeziku, spoljnopolitičkim prioritetima… To što ova programski izblajhana skupina diletanata i dalje ima kakvu-takvu podršku birača, je isključiva posljedica katastrofalne ponude na političkom tržištu Crne Gore, i ništa više. Jer Ljaljo i njegovi diletanti nemaju ni ideologiju niti rezultate kojim bi mogli da pridobiju glasače, pa služe kao rezervna varijanta za srpsko biračko tijelo za koje je DF previše ekstremna desničarska opcija.

Dakle, oni su manje katastrofalno, a ne dobro rješenje.

Ovakava ispraznost i nedostatak stava, principa kod programski izblajhanih licemjera uopšte im ne smeta da dnevno iz svoje pres službe odštancuju između pet i 10 suludih saopštenja za medije u kojima sa pozicije priučenih majstora opšte prakse, kritikuju sve i svašta, a najviše društvene pojave o kojima nemaju pojma.

Odbrana neodbranjivog

Najbolji su međutim kad brane neodbranjivo – lik i djelo njihovog predsjednika Bečića. To je u startu nemoguća misija, jer Ljaljo niti ima lik niti djelo, već u političkom aspektu predstavlja amorfnu ameboidnu tvorevinu koja mijenja oblik kako naloži trenutna situacija.

Na meti njihovih propagandista juče se našao književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis samo zbog toga što je potpuno opravdano kritikovao Ljalja Bečića zbog njegove maloumne poruke koju je izbacio iz narodski rečeno ”malog mozga” – ”da zločinci nemaju naciju ili vjeru”.

Iako je Nikolaidis u tekstu razotkrio ameboidno-licemjernu pokvarenu politikantsku igru mladog crvenokravataša drilovanog u političkoj školi stranke koju je osnovao Slobodan Milošević, to nije uopšte smetalo Ljaljovom PR timu da reaguje.

U saopštenju mladih priučenih politikanata navodi se da je ”lider Demokrata i predsjednik Skupštine Aleksa Bečić porukom da zločinci nemaju naciju ili vjeru, upravo potencirao individualizaciju krivice za ratna nepočinstva”.  Da važi!

Zašto lijepo ne priznate da je Bečić time što je rekao da zločinci nemaju ni naciju ni vjeru, mislio da je MIR NJIHOVA NACIJA!? Ili je možda jednostavno svojom malicioznom i dvosmislenom izjavom htio da ostavi prostora da jednog dana počne da glorifikuje Mladića i Karadžića, ako procijeni da će mu to donijeti političku korist.

U sasvim ispraznom reagovanju izdvaja se dio koji bazdi na neopjevano licemjerje. Pazite ovo – Demokrate su poručile Nikolaidisu da je ”poluintelektualac iliti akustik”! Objašnjenje –  ”to je jedan od onih koji je nekad, negdje, nešto o nečemu načuo, pa sad šuplje odzvanja”.

Ovdje samo treba konstatovati da je ovo vrhunac apsurda – jer kad stranka ispraznih demagoga bez ikakvog stava, na čijem je čelu bezlični Ljaljo Bečić, za nekoga kaže da ”šuplje odzvanja”, to se jedino može mjeriti sa količinom apsurdnog licemjerja kada bi Ratko Mladić nekome spočitavao da je zločinac!

Politikantstvo ispraznog laika

Kao da Demokratama juče nije bilo dovoljno licemjerja, njihov lider Ljaljo je na pokaznoj vježbi povodom obilježavanja Dana državnosti – 13. jula, na policijskom kampu Zlatica, ispoljio zavidan nivo klasičnog politikantstva kroz bestidne i neutemeljene izjave.

”Vjerujem da časnu crnogorsku uniformu nijeste obukli da bi tukli i hapsili nedužni crnogorski narod, vjerske velikodostojnike, naše roditelje i našu djecu, samo zato što se sa sistemom vrijednosti nijesmo slagali”, poručio je on policajcima okupljenim u kampu, i dodao:

”Jer silu koju smo vam predali u ruke od 30. avusta do danas nijeste zloupotrijebili”!?

Ovakve izjave predsjednika Skupštine su nedvosmislena potvrda narušavanja jednog od osnovnih principa rada policije – a to je depolitizacija i profesionalizacija od strane aktuelne vlasti.

Jer u ime politike koju zastupa, reći da je policiji povjerena sila posle izbora od strane nove vlasti govori o direktnom uticaju politike na kadrovska rješenja u policiji, na uticaj u sprovođenju policijskih ovlašćenja i donošenju odluka. Sila ili represija u smislu primjene policijskih ovlašćenja-sredstava prinude, policiji je oduvijek povjeravana zakonom i podzakonskim aktima, a ne od strane predstavnika bilo koje vlasti.

Ljaljo u ovu delikatnu problematiku očigledno nije previše upućen, ali mu to ne smeta da ”mlati”.

Takođe se otvara niz pitanja a prvo je – otkud Ljaljo kao predsjednik Skupštine da drži slovo ispred sektora bezbjednosti? Ko ga je uputio?

Da nije njegov pajtaš Dritan Jabaz Abazović koji je još i prije preuzimanja funkcije pominjao neku epsku borbu protiv kriminala i korupcije, a ispostavilo se da ustvari iz dana u dan samo prijeti kratkom puškicom, iz koje ispaljuje demagoške ćorke u cilju političke promocije za izbore koji se približavaju.

Bezlična demagogija i strah od Vučićevića

S obzirom da Demokrate i njihov lider umjesto ideologije, političkog programa, i stava imaju godine prakse u ispraznoj, bezličnoj demagogiji, pravo je čudo što imaju obraza da napdaju bilo koga po bilo kom pitanju.

Treba takođe napomenuti da su Demorkate i Ljaljo hrabri kad njihvoa PR služba treba bestidno da napada renomirane intelektualce zbog slobode govora, ili kad Ljaljo treba olako da iznese optužbe o korumpiranosti i brutalnosti policije.

Sa druge strane Ljaljo i ekipa se nijesu nijednom oglasili kad je  urednik tabloida Informer i prijatelj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića – Dragan J. Vučićević propagandno masakrirao Aleksu Bečića.

I do dan danas ostaje pitanje zašto Ljaljo, koji se junači u napadima na domaće intelektualce, i vrši propagandne ”bravure” pred policajcima, nije reagovao na brutalne prozivke Vučićevića. A da li će nekad insinuacije o ”doktoru iz Zemuna koji je saznao za đakuzi-manekena, nakon čega je pobesneo i Bečićev skupštinski asistent” dobiti zvanično razjašnjenje, ostaje da se vidi.

Do tada će se Ljaljo i političke amebe i dalje, po svemu sudeći, iživljavati dok budu liječili komplekse  pišući isprazna saopštenja bez stava i sadržaja.

U.P.A.