Piše: Andrej Nikolaidis
Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić čestitao je premijerki bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska takozvani “Dan RS-a”. Učinio je to u telefonskom razgovoru. Javnosti se nije pohvalio tom čestitkom: ništa vladino saopštenje, ništa Twitter…
Javnost, zapravo, ne bi ni znala za Krivokapićevu tajnu čestitku da Željka Zdravku nije javno zahvalila na njoj. Čekala je Željka čitav dan, pa kad je vidjela da Zdravko čestitku nema namjeru objaviti uljudno zahvalila pred kamerama.
Krivokapić je, tako, izazvao međudržavni skandal. Takozvani “Dan RS-a” je dvjema odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine proglašen neustavnim. Venecijanska komisija ocijenila je da je taj “dan”, da prostite, “diskriminatorski, jer nije u skladu s univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja”.
Tako je to kad ti srce kaže jedno, a razum drugo: kad čestitku entitetu RS želiš da vikneš sa Lovćena, a ne prošapćeš Želji na uhu, a znaš da ne bi smio ni trebao – ni jedno ni drugo. Tako je to kad ti Andrija Mandić zapovijeda “čestitaj”, a glumiš demokratu i evropejca, pa znaš da čestitati ne bi smio, jer tako, što bi rekli, “izlaziš iz uloge”.
Pomenuti Mandić, koji Zdravkovu vladu glasovima svojih poslanika drži u parlamentu, a time i Zdravka u šaci, bio je otvoren i jasan: “Srećan praznik i krsna slava našoj Republici Srpskoj i njenim građanima! Republika Srpska je ponos svakog Srbina i simbol hrabrosti i odlučnosti našeg naroda i njegove borbe za slobodu. Od vremena Nemanjića, čiju slavu slavi, ona je naša najveća tekovina zapadno od Drine”.
Slijedio razum… ali ne do kraja
Sve što misli Andrija misli i Zdravko, ali Zdravko glumi Helmuta Kohla i šarmira zapadne ambasadore u Crnoj Gori, ne bi li oni što druže ostali slijepi i nijemi na nepočinstva njegove vlade.
Da je slijedio srce, Zdravko bi se pridružio Marku Milačiću pa sa njim cmakao zastavu Republike Srpske.
Ali slijedio je razum… No ne do kraja. Pa je, kako već biva kad se tako čini, ispalo najgore: nit srčano, nit pametno.
Jesam kritičar vlade, ali bojim se za zdravlje njenih članova. Toliko kameleonstva, podlosti shvaćene kao mudrost, toliko glume i laganja nije dobro za zdravlje. Tako, gutajući i gurajući u sebe ono što bi htio reći, a mučeći se da ispljuneš ono što ne misliš, ali znaš da ti je korisno da kažeš, čovjek može ozbiljno narušiti vlastito psihičko zdravlje i ozbiljno kompromitovati imunitet. Tako se dobija rak.
Nije to lako… Profesor si, doktor, sijede glave, premijer si jedne zemlje. A kada te Čedomir Antić ponižava kod Marića, govoreći kako si na Amfilohijevoj sahrani poljubio ruku Matiji Bećkoviću (što je vjerovatno tačno), pa se nada da ćeš, kada on dođe u Crnu Goru, poljubiti ruku i njemu (što nije isključeno, naprotiv), ti – ćutiš.
Dođe mi da negdje potražim Zdravka i kažem mu: budi, jadan, to što jesi, svi ionako znaju ko si i što si. Ne trpi, ne gutaj. Nije to za čovjeka.
Istinska agenda Zdravkove vlade
Povodom proslave “Dana Republike Srpske”, na Twitteru se oglasio reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić. “Ako je ratni zločinac, Radovan Karadžić, za praznik proglasio 9. januar, time što smo u BiH kao posljedice toga imali egzodus nesrpskog stanovništva, nemilosrdna ubistva civila, sistematska silovanja, trijumfirajući sa genocidom u Srebrnici, šta je onda 9. januar i RS?”, upitao je on.
Nije mu odgovorio Zdravko, nego jedan od uticajnih i proslavljenih internet ratnika Krivokapićeve vlasti – nastupa pod umjetničkim imenom Kosančić Ivan. Taj se ovako obraća reisu: “Rifko splačino prvo ste pregazili ustav ukidajući Srbima pravo konstitutivnog naroda. Republici Srpskoj ste oduzeli i previše od onoga što joj po Dejtonu pripada, pa čak i pravo na svoju vojsku! Neka tebe u tih 20 i kusr % BiH i uživaj, ovih 49% drugih će slaviti 9 januar!”.
Ako želite da znate šta je istinska agenda Zdravkove vlade, pratite šta objavljuju njegovi uticajni mimeri, fejsbukčari i tviteraši. Zdravko ih ima čitavu armiju i nastupaju organizovano i sinhronizovano: kao one fine djevojke u jednodijelnim kupaćim kostimima u bazenu što mašu rukama pa nogama i svojim tijelima tvore razne cvjetove i zvjezdice – mislim da se to što one rade zove umjetničko plivanje.
Jedan od njih – umjetničko ime “MIMistarstvo onostranih poslova” – neki je dan pisao ovako: “Mora se intervenisati povodom sve češćih izjednačavanja Amfilohija sa Homeinijem koja dolaze od protagonista poražene politike. Ali ne da bi se napravio otklon Mitropolta od Ajatolaha, čast je biti u društvu arhitekte konzervativne revolucije iz 1979.
Uz svo poštovanje prema djelu Homeinija, moramo istaći da je podvig Amfilohija ipak veći jer se za razliku od islamske revolucije u Iranu naša pravoslavna revolucija desila 4 decenije kasnije, kada je liberalni globalizam na vrhuncu svoje snage i zato što se naša konzervativna revolucija, za razliku od iranske, odigrala u sred amerikanizovane i obezbožene Evrope.
Ako tome dodamo da nijedan život nije izgubljen, onda je jasno da je Amfilohije tehniku konzervativne, neobojene revolucije uzdigao na jedan viši nivo od one koju je izveo ajatolah Homeini”.
Ako niste znali na šta je Zdravko mislio kada je rekao kako su njegovi politički uzori Kohl i Ahmadinejad, njegov propagandista je to objasnio jasno, da jasnije ne može biti. Ako je, prije godinu dana kada sam pisao o tome, neko mogao gajiti razumnu sumnju, danas, kada su ulice crnogorskih gradova i fasade zgrada pretvorene u prevoslavnu repliku Teherana i prekrivene portretom vođe konzervativne revolucije, poricanje više nije stvar sumnje, nego zle namjere.
Mislite o tome dok u vladinim podgoričkim medijima čitate bijedne pokušaje relativizacije Zdravkove čestitke. Mislite o tome dok vam Zdravko i Dritan vrijeđaju inteligenciju pripovijedajući o konačno oslobođenoj, demokratizovanoj Crnoj Gori. I njihovoj borbi protiv malih hidroelektrana.