Kreketuša

Piše: Slavko Mandić

Neđelja, 23. januar 2022. godine. Studen Podgoricom u 6 URA poslije podne. Tek koji stepen iznad nule. Cvokuću zubi onima koji su naučili da godinu i nešto više ljenškare u udubnim foteljama vlasti. Ovi ostali oko njih nemaju što da izgube. Obećali su im da će i njih utrpat neđe po tim katakombama ministarstava, kojih ima koliko god treba i dati im po koju crkavicu. Ispred zgrade Vlade nešto veća temperatura. Tamo su se okupili ljubitelji premijera Krivokapića. Nema ih mnogo. Među njima su se ušunjali ministri (bjelo)svjetski ekspert Milojko Spajić, nešto slično zvano Jakov Milatović, bezbojni Ratko Mitrović i njihova koleginica, čudo(vište) iz bilećkog jezera, ljubiteljka bivše vlasti, pop(adija) Vesna Bratić. Iz nepoznatog razloga izostala je Jelena Borovinić Bojović, koja je dala moralnu podršku urlikačima da napadaju dojučerašnje kolege. Da podrže sami sebe, jer im je vlast toliko omilila da ne bi baš bez đavola da je pušte. Nije bilo ni odbrambene Injac, zaslužnog kadrovskog nauč(e)nog kadra prethodnika.

Tužna slika ispred Vlade. Bratić tužnog lika ispred zgrade u kojoj je gospodarila. Na licu joj se čita nevjerica. Ne želi da povjeruje da konac djelo krasi i da je vrijeme da odleti na kućanskom priručnom alatu za čišćenje podova ili drugih ravnih površina po kojima se hoda, jednostavnije rečeno, metli. Ne zamjerite na objašnjenju, jer odlazeća nije u stanju da razumije ni vlastito prevozno sredstvo, pa prosto je potreba da joj se pojasni da ne bi ulećela u kakvo od Krivokapića, po principu „Zovite mi Sergeja“.

Surova života, prijatelju, zakrešti kreja, vrsta ptice iz redova vrapčarki, kreštalica. Prozvaše je ministarka među krejama. Zbog glasa koji je nije mogao sakriti ni u ličnoj ljuštuti. Pa nije moguće da će sad, kad se razradila na robotu, da je maknu oni protiv kojih je bila i onda kad su joj ti isti davali državljanstvo, posao, stan i sve što je trebalo. Žena četnik, kako je sama sebe javno nazivala, sad mora da se pozdravi sama sa sobom. Teška muka, i bol i patnja. A onda će se, kad ode, jednom pozabaviti njenim radom oni koji su to morali i do sada. Samo da je Crna Gora u proteklom periodu bar malo bila pravna država, ne bi se čekalo. Šteta državi koju je napravila ova ostrašćena primadona svekolikog četništva, boljeće nacionalnu kasu dugo. Onoga ko bi otkrio što su prethodnici u njoj viđeli, i je li tu zaista bilo skrivenog potencijala koji je ispario u nebeski (na)rod, trebalo bi nagraditi motivaciono, što će reći s pozicije današnjih uhljeba, novčano.

Zbrčkani narod na protestima za opstanak ljubimaca na vlasti nije dugo izdržao. Džabe pomoćna sredstva za duže trajanje na otvorenom prostoru.  Narod takav kakav je, u organizaciji same vlasti još je jedna jedinstvenost kojoj se civilizacija čudi. Ali, zar se bilo čemu više u Crnoj Gori treba čuditi? Zašto je od protesta za spas vlasti, nevjerovatnog apsurda i besmisla, izostala samonajavljena. Ona ga je zabranila, ali osim ugostitelja od samoga starta, muzičara i muzičkih uređaja, kladionica i đečjih igraonica, ta se zabrana ni na koga više ne odnosi. Jasno je da ministarka nije izostala zbog zabrinutosti za oboljeli kovid narodPodrška bezakonja nije njen jučarašnji gaf. Śetićemo se da je ona kao načelnica u KBC-u puštala zaraženog ideološkog srodnika da se oprosti od svog preminulog vjerskog poglavara, kojega je neuspješno liječila. Zašto bi danas bilo čudno što ministarka gazi sopstvene odluke, kako bi sačuvala fotelju i nastavila da ponižava ali i ugrožava građane Crne Gore? Naravno da to nije iznenađenje nikome ko svojom glavom promišlja jer je primjerima lako dokazivo koliko je štete nanijela svojim neznanjem i političko-vjerskim odlukama našoj zemlji i njenim građanima. Od doniranih vakcina koje je odbila da primi jer ih je obezbijedio prešednik države, pa do laži oko stanja u zdravstvenom sistemu koji grca i davi se u njenim rukama.

Crna Gora je prijateljski raspoložena prema Singapuru. Uvažavajući tu činjenicu buduća vlast će velikodušno vrnuti Milojka Spajića toj zemlji. Da malo njima sredi blagostanje kojim raspolaže i učini ih bogatijim. Sad već bivši ekspert, koji je tamo primao, kako reče na protestu zloupotrijebljenih građana, više hiljada eura, ali ga ljubav prema Amfilohiju i Crnoj Gori naćerala da ovamo za crkavicu radi, prinuđen je da bude ono što je u Singapuru bio prije dolaska ovamo. Što god to bilo neka mu je veliki gospod  bog na pomoć.

Preigrao se Bečić, jasno je i njemu. Kasno Marko na Kosovo stiže, mada on Kosova nije ośetio, osim u predizbornim obećanjima tu i tamo. A nije da nije prepoznat kao stožer ideologije koju baštini Bilećanka. Prikrivao je svoje stanje svijesti i pred Evropom, koja je u njegovoj mladosti viđela potencijal. Prevarili se stranci žestoko i sad je Bečić tamo đe je uvijek i bio. Nije ga mogla u svijest civilizacije uvesti crvena kravata, niti glas za zabranu negiranja genocida u Srebrenici a  ni uzdržani glas njegov i njegovih. Progovorio je svojim slovom jer je pritisak na njegovu svijest da bude ono što jeste bio toliko snažan da više nije mogao. Konačno je tamo đe pripada.

Ostaće bez pozicije koja mu je omogućavala da nosi visoku stolicu svuđe đe i on ide. Śetimo se intervjua i njega na visokom škanju a voditelja na malom. Da se zna ko je ko. Vele da je taj čuveni škanj i u auto ućerivao, ali o tome nemamo pouzdane podatke.

U cijeloj ovoj priči najteže će proći kćeri premijera. Ni krive, a žestoko dužne, ostaće bez mercedesa, pratnje policijske, zagarantovane bezbijednosti, korišćenja hotelsko-ugostiteljkih usluga širom planete. Neće bit na pomolu ni Sergeja da ga zovnu kad god zatreba. Eto kakva je ti je sudbina ako si kći premijera ni kriva ni tužna.

Ipak me najviše boli sudbina familije bivšeg Crnogorca Branka Radulovića. Đe će mu svi odreda, kukala mu majka?

A možda može da se vrne pa da sve ovo mukom stečeno zadrži?
Viđećemo?

Kakvi su ovi bivši, (bar jedan dio njih,neradnika i licemjera) to nije isključeno.