Piše: Slavko Mandić
Konačno i Narodnom muzeju Crne Gore da svane. Bogu fala, čuje se sa svake strane. Kad ga je ona ufatila u ruke, proćetaće i doživjeće opšti preporod. Muzej, razumije se.
A i vrijeme je bilo da se situacija u ovoj ustanovi neprocjenljive kulturne važnosti Crne Gore popravi. Ovako naglo, odlučno, sinhronizovanom akcijom sva četiri ministarstva i akcija sprovede u djelo na pravi način. Od najpravije osobe koju imamo za sve prilike.
Što se čekalo do ove URE? Zbog takve neodgovornosti i nepoštovanja znanja i umijeća, neko će morati na domaću električnu stolicu, kojoj su odavno pregorjele anode i katode pravde. Sreća je što ipak imamo one koji su u stanju da (se)podmetnu kad god zatreba sistemu da nešto oburda, razida, otuče malter, pa poslije kamen, spušti krov do poda i završi do u razljuljane državne temelje.
Ustoličenje (ne)dostojne muzejske koaordinarorke je sprovedeno na Cetinju, po predanju u ranim jutarnjim URA-ma. Istina, niko nije čuo zujanje helikoptera, ukoliko se ne radi o pozajmici onog bešumnog i nevidljivog iz suśedne države, ali je Đoko Kokot, simultani prevodilac svih jutarnjih nus pojava iz vladinog Direktorata za one rabote, izvijestio da je Maršalov plan sa pozicije kulturne baštine mase pojedinaca sproveden prema dogovorenom planu i programu. Tu informaciju prenijeli su svi mediji od kojih su neki bili u zastoju zbog težine izražene u gigabajtima količine mase egzekutora (ne)djela s jedne i Muzeja, s druge strane.
Ona je došla na svoje Cetinje. Tamo đe su njene sve svetinje. Koordinatorka u punom smislu te riječi, sastavljene, a ne nikako rastavljene na ko ordinarka, kako bi neki zli jezici željeli da opisnim pridjevom predstave radnu ekspertsku masu zaduženu za preporod prijestonog grada, po mogućnosti za sva vremena.
Sad će svima biti lakše. Ustoličena je najavila čitav set reformskih ustoličenja po dubini. Po neki će biti i po visini, jer će pozicioniranje mase posjedinaca predstavljati monumentalnu storiju za kasnije izučavanje svjetske biologije u zadatom vremenu i prostoru.
No, povrh svega, ili ispod svega, opet kako ko voli da se odrazi u ovom zlom vremenu, ako je istinski tačno da je četvoroipobojka slećela na istorijsku pancir livadu, sa neophodnom artiljerijskom potporom koja jo štiti integritet, suverenitet i mediokritet, onda je možda tačna da je istovremeno imenovana i za koordinatorku objekta u koji se ulazi s livade. Muzej i Manastir su u tijesnoj koleraciji, mada oni koji ne znaju značenje ove riječi misle da je greška i da treba da stoji korelaciji, pa je otuda i zbog takvog neznanja i ošte neznavenosti, prosto zavapila potreba da ONA bude to što jeste i tamo i onamo. A ona, čimbenik duše, sokoćalo vremena iz rodne grude, kako da odbije žeđ svoga naroda. Nikako i nikad!
Na onoliku rabotu neće se ośetit ako se prida još jedna, plus ona bradata kod poletno – slijetne staze.
Nakon svega, u vremenu koje svjedoči kataklizmu svakog optimizma, čini se najprikladnije je da se napravi rekonstrukcija Vlade sa samo jednim ministarstvom. Na čelu Vlade on, od nje miljenice tvorac, a sve ovo ostalo ONA.
Ko bi ośetio razliku, osim u uštedi i bržem sunovratu, neka me ćuki u ….
Poštovani gdine Mandiću, nije kultURA Irina već pendreck diktatURA. Važno je da onome nepomeniku sa Cetinja, što mu ime pišu sa dvije tačke ka šporku riječ, plata redovno liježe i da ga posilni ponekad izvede u šetnju, važno je da uvažena i ugledna prifesorica ima u glavi pluralizam mišljenja i da joj snajka se nasadila na državne jasle. Važno je i da oni uvaženi kardiohirurg ima tuđe mišljenje u svojoj glavi isto kao i oni predstavnik manjinskog naroda iz partije sa smiješnim imenom o nekakvom pomirenju i pravdi. Važno je sve nevažno, samo da nije važno važno i da nije… Pročitaj više »