Knežević: Nemam povjerenja u državu

Knežević smatra da su politički motivi isključivi razlog za atentat, jer nema nikakav kriminalni klan, nije švercer droge, nafte, niti cigareta.

„Ne stojim iza nekakvog ubistva, krađe ili privatizacije. Ja sam opozicioni poslanik, predsjednik jedne parlamentarne stranke koji jasno i beskompromisno saopštava svoje stavove. Jedino mi ostaje da zaključim da isključivo moj politički angažman može biti razlog, tim prije što sam već 50 dana u kućnom pritvoru osuđen na četiri mjeseca zbog verbalnog incdenta u holu Skupštine,“ naglašava Knežević.

On podsjeća da mu je majka bila uhapšena 31. januara, da mu je demolirana porodična kuća i da mu je uhapšen čak i brat od strica. Zbog toga, kaže on, može samo da zaključi da je jedino kao sredstvo borbe protiv njega u nekim državnim strukturama ostao upravo – atentat.

Da se priprema atentat na njega, Knežević kaže da je 15. maja saznao iz medija. Kao mogućeg egzekutora naveli su izvjesnog Fljorima Ejupija o kojem se priča da je jedan od osumnjičenih za ubistvo Olivera Ivanovića.

„Nekoliko sati nakon dobijanja te informacije čekao sam da se oglasi policija, Agencija za nacionalnu bezbjednost ili Specijalno državno tužilaštvo, ali njih nije bilo. Vjerovao sam u tu mogućnost, jer znam kroz šta smo sve prošli u prethodne četiri godine, a posebno od kad su otpočeli protesti protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti,” dodaje on. Da ne bi gubili vrijeme, njegove kolege Andrija Mandić, Predrag Bulatović i Nebojša Medojević napisali su pismo predsjedniku Vlade Dušku Markoviću i upoznali ga sa cijelim slučajem. Ni to, dodaje, nije dalo nikakav rezultat.

Nećemo napasti prvi, ali…

U međuvremenu, Knežević kaže da ga je posjetio komšija i da mu je saopštio da je njegova supruga 16. maja oko tri sata poslije ponoći u blizini njihove porodične kuće vidjela nepoznato lice sa silikonskom maskom koje se čudno ponašalo, kao da je istraživao teren, a da je nedaleko od njega bila još jedna osoba. Ona je to lice fotografisala, a kako je policija i dalje ćutala, Knežević je riješio da objavi fotografiju 19. maja nakon čega je, konačno, dobio poziv na saslušanje u Centar bezbjednosti. Dodaje da su narednog dana „Novosti” objavile depešu iz ambasade u Cirihu o mogućem atentatu na njega i nekoj logistici koja ima veze sa državnim strukturama u Crnoj Gori, te da je na taj način zaokružen nivo njegovih saznanja u vezi sa atentatom i svime što bi moglo da proistekne poslije eventualnog pokušaja.

„Saslušavali su me dva sata na klasičan, birokratski način. Tražio sam da dođu čelni ljudi policije, Veselin Veljović i Zoran Lazović, kako bi se suočili sa mnom. Bili su korektni, ali sam im rekao da nemam nikakvo povjerenje u rad institucija. Zbog toga sam neka saznanja podijelio jedino sa svojom porodicom. Naglasio sam im da od njih očekujem samo da meni, mom obezbjeđenju i mojoj porodici dozvole nošenje vatrenog oružja, a da ćemo naći način da se samoorganizujemo i da se odbranimo. U svakom slučaju, nikoga nećemo napasti prvi, ali smo jasno locirali političke nalogodavce ukoliko dođe do atentata na mene”, objašnjava Milan Knežević.