Ključareva fantazmagorija

Piše: Goran Popović

Apsurdna situacija, da ključeve za politički i institucionalni kolaps u kojem se nalazi Crna Gora još drži samo Strahinja Bulajić, dobila je juče nove iracionalne dimenzije. U strategiju odbrane „volje naroda“, umjesto do sada pominjanih modaliteta manjinske, tehničke ili političke, on je uveo novi novi – široka vlada i to „nacionalnog jedinstva“!

Pošto je Bulajić konačno nevoljno priznao da definitivno više ne postoji „postojeća parlamentarna većina“ i da dogovora unutar nje ne može biti, što znači i da se njegov Demokratski front vraća u „prirodno stanje“, odnosno u opozicioni status, teško je u novom konceptu naslutiti na koju širinu misli. Prije svega, kvaka je u tome što će, to se podrazumijeva, i iz te vlade biti isključena Demoktarska partija socijalista. Jer, je li, to je osnovni motiv DF-a –  da štiti „volju naroda“, iako je DPS i na „istorijskim izborima“ 30. avgusta 2020. godine, valjda protiv „volje naroda“, osvojio najviše glasova i od tada u parlamantu ima najviše poslanika. Ili se „narod“ koji je glasao za DPS ne računa?

Uzimajući to u obzir, ključar Bulajić i njegovi nalogodavci, domaći i kremaljski, imaće veliki problem kako da obezbijede predloženu širinu. Kako sada stvari stoje, bez DPS-a, te njegovih „satelita“ kao što su SDP, SD i manjinske partije, bez Socijaističke narodne partije i bez URE, ta širina biće vro uska, tek sa Bečićem i „nezavisnim“ Milačićem, sa kojima i nijesu baš u nekoj političkoj ljubavi. Preuska posebno za pomenutu drugu važnu odrednicu te vlade – „nacionalnog jedinstva“.

Drugi ključarev logički problem je što bi se, kako je objasnio, „funkcionisanje te vlade i parlamentarne većine koja bi podržavala tu vladu, regulisalo lex specialis-om za Vladu i Skupštinu”. Ova demokratska inovacija ima sve elemente “istorijske”, jer bi to bilo prvi put da se u civiizovanom svijetu, još od Atine, zakonom određuje parlamentarna većina. Još ni Kim Džon Un, pa ni Putin, nijesu došli na tako originalnu ideju.

U pokušaju razrade te ideje može se doći jedino do zaključka kako ključar ima namjeru specijalnim zakonom urediti spisak podobnih poslanika za paramentarnu većinu, a oni će onda biti obavezni da glasaju “široku vladu”. Čista fantazmagorija, ali može mu se jer, u suprotnom, držaće skupštinu zaključanu od sada do vječnosti. I duže, ako treba.

Mada, nije jasno zašto se u pokušaju otključavanja parlamenta nikako ne pominje njegova potpredsjednica Branka Bošnjak, već samo Ervin Ibrahimović. Ona je jednako pripadnica poslaničke grupacije sa prefiksom DF (uz malu korekciju u nastavku), kao i Bulajić. Plus je i dama pa bi bilo džentmenski ustupiti joj ulogu vršiteljke dužnosti predsjedavajućeg i predati joj ključeve. A i ne pokazuje takvu sklonost ka političkim fantazmagorijama kao kjučar Bulajić.

Druga zanimljiva vijest stiže iz Brisela. U Rezoluciji o stranim uplitanjima u demokratske procese, koju je u srijedu usvojio Evropski parlament, prepoznati su mehanizmi preko kojih Rusija širi uticaj na države Zapadnog Balkana i naglašen ruski uticaj na Crkvu Srbije, odnosno, kako su naveli, „na pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i posebno entitetu Republika Srpska“, a kroz koji se siju podjele među lokalnom populacijom, razvija pristrasno pisanje istorije i promoviše anti-EU agenda.

Dobro došli u klub, gospodo evropski parlamentarci! U međuvremenu ste, navučeni na mantre o „demokratskoj promjeni vlasti, korupciji i organizovanom kriminalu”, mirno gledali kako upravo ta crkva sa anti-EU agendom o kojoj danas govorite, hirotoniše premijera Krivokapića i njegovu štetočinsku apostolsku vladu, kako otima crnogorsku kulturnu i sakralnu baštinu, kako zaustavlja proces evropskih integracija, urušava savezništvo Crne Gore u NATO, razara njene institucije… No, bolje ikad, nego nikad!

Minulu neđelju obilježio je i “bušenje” ministra Milojka Spajića. Nakon što je smijenio Aleksandra Damjanovića sa mjesta direktora Uprave prihoda i carina, sada traži ostavku i od nove direktorice Milene Petričević. Veli joj: ako ne podneseš ostavku svakako ću te smijeniti; ja to moram da uradim; mnogima si stala na žulj, zbog čega mene buše!

Pored svih šupljina koje je do sada ministar Spajić pokazao, postavlja se pitanje ima li kod njega više mjesta za nove  bušotine? A još zanimljivije je –  ko ga to buši?