Kako nam je MANS otkrio ništa

Piše: Danica Nikolić

“Pandora Papers” (Pandorini papiri) izuzetno je važan projekat Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ), predstavlja do sad najveće curenje podataka iz poslovnog svijeta (gotovo 3 terabajta podataka, dokumenata, fotografija, ugovora, bankarskih izvoda…) i na njemu radi 600 novinara iz čitavog svijeta. Ko je pratio ranije slične projekte poput „Panama papers“ (2016) i „Paradise papers“ (2012), zna šta se sve dešavalo na globalnom nivou.

ICIJ je juče objavio set svojih istraživačkih nalaza, rezultat dvogodišnjeg rada. U okviru toga, crnogorski MANS je objavio dokumenta iz kojih se vidi da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, zajedno sa svojim sinom Blažom, 2012. godine otvorio firme, u vrijeme kada nije bio na državnoj funkciji. To se jasno vidi iz fotografije njegovog pasoša, koju ICIJ i MANS objavljuju, a na kojem piše „BIVŠI predsjednik Vlade Crne Gore“. Blažo Đukanović nije javni funkcioner, niti je ikad bio.

Na naslovnici ICIJ, kao ni u njihovom „nosećem“ tekstu o „Pandora papers“ Đukanović se ne pominje. Pominju se Vladimir Putin, češki premijer Babiš, bivši britanski premijer Toni Bler, pakistanski premijer Imran Kan, jordanski kralj Abdulah… Đukanovića nema. Zašto? Zato što firme koje su Đukanovići otvorili jednostavno nijesu zaživjele, preko njih nije obavljen ni jedan jedini euro transakcija i u nekom trenutku su jednostavno ugašene. To na sajtu ICIJ jasno piše, kad nađete sekciju u kojoj su navedeni svi lideri država.

Kako izgledaju podaci do kojih ICIJ dolazi kroz „Pandora papers“? Npr, za Tonija Blera se jasno navodi da je za 8,8 miliona dolara kupio zgradu u viktorijanskom stilu, preko britanske kompanije sa Djevičanskih ostrva, za Putina da je svojoj ljubavnici Svetlani Krivonogikh 2003. godine, kada mu je rodila kćerku, kupio stan od 4 miliona dolara u Monaku, da je češki premijer Babiš kupio luksuzni dvorac od 22 miliona dolara na francuskoj rivijeri… Kako izgleda ozbiljna i zaokružena priča o nelegalnim tokovima novca, pokazali su novinari KRIK-a iz Srbije, na primjeru srpskog ministra Siniše Malog i njegova 24 stana u Bugarskoj. Za sve ove podatke su navedene tačne transakcije, iznosi, ljudi i računi preko kojih su transakcije išle, ugovori, čak i fotografije nekretnina ili izvodi sa računa ako je riječ samo o prebacivanju novca. Ovakvih podataka za Đukanoviće nema.

Da li zaista neko misli, ako je ICIJ kroz ovu istragu otkrio da je veliki i svemoćni Vladimir Putin kupio ljubavnici stan i još da ima vanbračnu kćerku, da bi prećutali jedan jedini cent nađen i povezan sa Milom Đukanovićem? Naravno da ne bi. Da postoji bilo kakav kompromitujući podatak za njega, niko se ne bi zaletio u objavljivanje potpune besmislice o otvaranju firmi, već bi sačekali kompletne podatke.

Poenta je da je MANS koordinirao svoju pompeznu objavu sa Vladom Crne Gore, čija je funkcionerka Vanja Ćalović Marković ujedno i direktorica MANS-a. Vladi je neohodna bilo kakva infuzija jer stoji na ivici provalije, a URI opravdanje da podrži rekonstrukciju zajedno sa kleronacionalističim DF-om. To im je prižuo MANS, objavljivanjem – besmislice.

Da li je Đukanović uradio nešto protivzakonito? Nije. Otvaranje trust fonda i ofshore kompanije nije protivzakonito, to može da uradi bilo ko od nas, košta između 100 i 1000 dolara, zavisno od toga gdje i kako otvarate firme. To kaže i sam ICIJ, BBC objašnjava i detaljnije. Čak ni Toni Bler, kupovinom firme sa Djevičanskih ostrva preko koje je došao u vlasništvo viktorijanske zgrade vrijedne 8,8 miliona dolara, nije prekršio zakon, kaže ICIJ. U nekim slučajevima, novac i poslovanje preko takvih firmi mogu biti protivzakoniti, ali u slučaju Đukanovića ne postoje ni poslovanje ni novac, samo otvorene i ugašene firme, iz vremena kada nije bio na javnoj funkciji.

MANS je ovim pokušao da pomogne Vladi i vladajućoj koaliciji, ali je jedino uspio da izbanalizuje čitavu priču i da dovede u zabludu sve one koji su lijeni da pročitaju tekst dalje od prvog pasusa i potraže originalne izvore, udaljene od njih na svega dva klika.