Još jedno suđenje po tužbi Ivanovića: Mandić predložio za svjedoka Šekija Radončića, advokat tužioca se protivi

U kotorskom Osnovnom sudu juče je održano ročište povodom tužbe jednog od vlasnika koncerna Vijesti, medijskog tajkuna Željka Ivanovića protiv novinara i publiciste Slavka Mandića

Na početku ročišta Mandić je kazao da mu nije jasno zašto je pozvan, jer je poznata namjera Ivanovića da ga satanizuje i finansijski uništi, kao što je to pokušavao i sa Skala radijom. To je jasno vidljivo iz dokumentacije koju je predočio sudu.

Mandić je predložio da se sasluša novinar i publicista Šeki Radončić koji bi na najbolji način mogao sudu da objasni ko je Željko Ivanović i zbog čega protiv novinara koji slobodno misle i ne pripadaju njegovom klanu pokreće sudske postupke i traži velike iznose kao naknadu za navodne doživljene duševne boli. Radončić je o njemu objavio više tekstova, a zanimljivo je da ga Ivanović nikada za to nije tužio.

Advokat Ivanovića se protivio prijedlogu da Radončić svjedoči u ovom predmetu, tako da će, kako je kazao sudija kotorskog Osnovnog suda mr Veljko Bulatović, sud o tome odlučiti tokom postupka. Glavna rasprava je zakazana za poneđeljak, 18. oktobar 2021. godine u 13 sati, a u dokaznom postupku će se saslušati Mandić i Ivanović.

Pritisak medijskog tajkuna

Mandić podsjeća javnost da Ivanović podnosi tužbu protiv njega zbog toga što je objavio tekst na portalu Radio Skala 02. 03. 2021. godine pod naslovom: „Željko Ivanović je lažov i prdnjava“.

To je samo još jedan vid pritiska na novinara i publicistu Slavka Mandića koji stiže iz medijskog koncerna Vijesti.

Ovoga puta Željko Ivanović, kako sam navodi u tužbi novinar i osnivač dnevnog lista Vijesti, kao i TV Vijesti, prije toga urednik i direktor nedjeljnika Monitor, već duže od tri decenije promoter slobode govora i nezavisnosti medija u Crnoj Gori i regionu, završen lični navod, za pretrpljene duševne bolove, odnosno povredu prava ličnosti i to prava na psihički (duševni) integritet, prava na čast, prava na ugled i prava na dostojanstvo traži od Mandića da mu za sve navedeno plati ni manje ni više nego 5000€.

Tu su naravno i zatezne kamate i ostali troškovi koji za cilj imaju potpuno finansijsko iscrpljivanje Mandića, kako bi ga, ovako visokim novčanim kaznama ućutao i natjerao da prestane da se bavi svojim poslom.

Na 25 strana opširnog materijala koji je dostavljen Osnovnom sudu u Kotoru, protiv Mandića, Ivanović je valjda imao namjeru da objasni sopstvenu izloženost gnusnim napadima, zbog čega je pretrpio duševne bolove koji su navedeni u prvom dijelu teksta.

A što je Mandić uradio da ovako ražesti Ivanovića, čiji je bijes težak punih 5000 €?

Nakon objavljenog teksta Milko i Slavko  https://www.vijesti.me/kolumne/516725/milko-i-slavko u vlastitoj kolumni lovac na zmajeve, objavljene na portalu Vijesti 02. marta ove godine, u kome je izvrijeđao Mandića i u tekst uključio dio njegove porodice, praveći lažne konstrukcije i klevete, uslijedio je kratak odgovor Mandića.

Tekst objavljen na Skala radiju istog dana glasi: Željko Ivanović je lažov i prdnjava!
I ni slova više.

Što je tu Ivanović vidio kao razlog za tužbu je teško razumljivo. On savršeno dobro zna da je u autorskom tekstu Milko i Slavko, a takvih je mnogo protiv Mandića u Vijestima, sijaset laži i da je dno dna uvlačenje u lažotine dijela, ni krive ni dužne Mandićeve porodice.

Tekst zbog koga Ivanović tuži Mandića i traži 5000 eura ”Željko Ivanović je lažov i prdnjava!” nije ničim mogao uvrijediti ovog ”borca za slobodno novinarstvo” jer on je u tekstu na više mjesta dokazao da je lažov, što će se i na sudu lako dokazati. Kao takav dokazao je da može da dobije vrijednosni sud da je prdnjava. I tu nema ništa sporno. Osim činjenice da je Ivanović potrošio 25 strana da sudu objasni četiri riječi zbog kojih podiže tužbu.

Ovakvo ponašanje Ivanovića i Vijesti nijesu nikakva novost. Sjetimo se ciljanog napada njega i drugog suvlasnika Vijesti Perovića na 7 medija za prenošenje tekstova čiji autori nijesu bili i cifre koju su tražili u visini od oko 140.000 €. Što to za medije znači, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, nije teško razumjeti. Ivanović je svjestan njihove snage i rastućeg uspona, za razliku od propadanja njegovg medija i opadanja tiraža svakodnevno. I to upravo zbog laži koje neprestalno lansira.

Ivanović je režimski novinar i on je postao i vlast i moć. Bio je to dijelom i za vrijeme prethodne vlasti. Tetošili su ga i čuvali dobro. Opraštali mu dugove i finansijski mu pomagali. Zašto, jednog dana će i oni i on morati da objasne.

To što suvlasnik Vijesti, ili što li je već, saopštava u tužbi kao uvredu ili klevetu, je samo vrijednosni sud koji nema za cilj da diskredituju Ivanovića kao čovjeka, već se odnosi na njegov rad a nikako ne na privatni život. Dakle, na loš kvalitet onoga što on piše u svojim kolumnama.
Izraze zbog kojih Ivanović tuži on sam koristi u svojoj kolumni Lovac na zmajeve. Primjer je naveden u tekstu Duče i Cetinje, objavljen 02. 02. ove godine, u kome on, između ostalog kaže da je, citat, priča o hiljadugodišnjoj državi obična PRDNJAVA. Dostavio sam tekst sudu. Dakle radi se o vrijednosnom sudu, a kakve sve izraze koristi i upućuje Ivanović, vidi se i iz ovog i gotovo svih njegovih tekstova.

Ničim izazvan Ivanović je u kolumni Milko i Slavko otišao toliko daleko da je, služeći se lažima, jer je u tekstu koji je objavio 02. 03. 2021. godine, izrekao sve same laži, u njegovu prljavu rabotu pokušao da uvuče i Mandićevog sina koji sa medijima nema nikakve veze. A ni politikom jer nije pripadnik ni jedne političke partije. Ivanović laže u tekstu u kome izmišlja i konstruiše priču Mandića i njegovog sina u kome mu sin zamjera što to sve radi. To je samo potvrda o kakvom se čovjeku radi i dokaz da Ivanoviću ni porodica nije sveta.

Ivanović je naučio da mu povlađuju i da se političari i javne ličnosti, makar jedan dio, plaše njegovog medijskog uticaja. On smatra da je njemu sve dozvoljeno a pojedini sudovi mu to tolerišu. Primjera je mnogo.

Što se tiče potpisa ispod fotografije, to je čista satira. Mandić objašnjava da je valjda svima jasno ko je na fotografiji pas a ko Ivanović. To je više puta objavljeno, a ovo je skraćena verzija. Dakle, apsolutno satira i ništa više. Ali eto, za svaki slučaj, da se zna ko je ko.

Zanimljivo je zbog čega Ivanović nikad nije podigao tužbu protiv Šekija Radončića koji je toliko tekstova napisao o onome što čini on i njegov bliski prijatelj Perović, da bi se moglo napisati više knjiga. Valjda iz straha od istine. Zbog toga mu i smeta njegovo pojavljivanje na sudu u ovom predmetu, jer zna što bi Radončić govorio za njega, a to baš i ne prija nikome, pa ni njemu.

O tome će sud odlučiti. Mandić kaže da bez obzira na negativna iskustva koja ima kada su suđenja protiv njega u pitanju, vjeruje u naše pravosuđe.